Nedavno je na Cetinju promovisana njegova knjiga „Ispovest kako smo ubili Boga“ u kojoj on govori o ovim zločinima. Knjigu je izdala Nevladina organizacija „Montenegro internešenel“ koja se odazvala apelima Jovanovića da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji budu procesuirani i kažnjeni.

Iako Jovanović godinama nudi dokaze o pedofiliji u Srpskoj crkvi svi slučajevi su zataškani, a propao je i pokušaj da se ova priča otvori pred sudom u Londonu (Velika Britanija).

Zataškavanje

Jovanović je prošle godine i Crnoj Gori predočio dokaze, ali kako je odmah nakon toga proglašena pandemija korona virusa, zbog čega je došlo i do zatvaranja granica, priča još nije dobila epilog.

– Vjerujem da će me glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić pozvati na razgovor i zatražiti na uvid dokumentaciju koju imam – očekuje Jovanović.

U razgovoru za Pobjedu on tvrdi da je pokojni poglavar SPC u našoj zemlji, Amfilohije Radović, decenijama znao za slučajeve pedofilije, ali je ćutao.

– Znao je za podvođenje djece još dok je bio banatski vladika. Znao je ko su ti svešetnici. Znao je i Joanikije kojeg ne smatram vladikom. Njega je crkva od 2011. do 2014. zadužila da rukovodi istragom o pedofiliji u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. Tada smo sarađivali. On je rukom napisao zapisnik i jedan primjerak dao meni. Imam ga, ali ga neću davati medijima dok ga ne predam Katniću. Prema mojim saznanjima ostali zapisnici su uništeni. Učestvovao je sa episkopima u zataškavanju tih slučajeva – tvrdi Jovanović.

Pedofiliju u SPC odbile su da istražuju i države u čijim crkvama i manastirima su se ovi zločini, kako priča naš sagovornik, dešavali – Srbija i Bosna i Hercegovina.

Umjesto da zločinci završe u zatvoru, priča on, dozvoljeno im je da progone žrtve.

I sam Jovanović bio je na meti pedofila u crkvi. Pokušao je da ga seksualno zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije (Kačavenda) koji je ukazom SPC 2012. penzionisan. Nikada nije odgovarao za teške optužbe da je bio pedofil, da je moguće stajao i iza ubistva jednog mladića, da je organizovao orgije sa dječacima…

– Pisao sam mnogim organizacijama u svijetu sa željom da obrate pažnju na problem pedofilije u SPC i tako sam, po preporuci, došao i do „Montenegro internešenela“. Upoznao sam ih sa dokumentacijom i odlučili su da podrže moju borbu za pravdu. Ako države Srbija i Bosna i Hercegovina, zbog moćnog uticaja SPC na političare, nijesu mogle da procesuiraju pedofile iz ove crkve nadam se da će to učiniti vaš specijalni tužilac Katnić. Ti dječaci zaslužuju pravdu – kaže Jovanović.

Nije, ističe, on prvi iz Srpske crkve koji je progovorio o pedofilji, uz podsjećanje da su na zločine nad djecom ukazivali i „pokojni profesor Žarko Gavrilović, sveštenik iz Vranja Goran Arsić, ali zbog sprege crkve i politike svi slučajevi su uvijek stopirani“.

– Slučaj vladike Pahomija kompletno je dokazan, no ni on nije odgovarao. Decenijama se u SPC svako malo osnivaju komisije da istražuju slučajeve pedofilije, ali oni ih formiraju ne da bi procesuirali te predmete, nego da bi sakupili što više dokaza koje treba sakriti, da bi se na žrtve potom pravio pritisak da promijene iskaze. Bave se ucjenama, prijetnjama, podmićivanjem – kategoričan je Jovanović.

Optužbe za ubistvo

U BiH, tvrdi on, crkva je uspješno zataškala slučaj ubistva dječaka Milića Blažanovića koji se u jednom manastiru, prema službenoj verziji, raznio bombom. Jovanović tvrdi da je taj mladić bio žrtva Kačavende.

– Dječaci poput Blažanovića, koji potiču iz siromašnijih porodica, djeca su razvedenih roditelja ili imaju neke druge lične i porodične probleme upravo su profili djece na koju pedofili u SPC nasrću. Ti seksualni predatori biraju baš tu djecu kako bi lakše mogli da im potpuno slome psihu. To je jedna razrađena mreža pedofila u sprezi sa vrhom SPC i politikom – tvrdi sagovornik Pobjede.

Istraga o slučaju, kako on kaže, ubistva Blažanovića u BiH nikada nije sprovedena iako su svi dokazi ukazivali da je mladić ubijen.

– Prvo su navodno nestala dokumenta sa uviđaja, pa kada smo ih pritisli nađena su negdje u nekoj arhivi. No, ni tada ništa nije urađeno. Dijete su majci vratili u metalnom sanduku, bez glave, ruku, nogu i mesa sa rebara – dodaje on.

Kaže da postoji dokument koji dokazuje da je u noći kada je rađen uviđaj slučaj registrovan kao ubistvo.

– U zapisniku piše da je sveštenik koji je te večeri saslušavan izjavu dao na okolnosti ubistva. Niko nije pominjao samoubistvo – ističe Jovanović.

Institucije, dodaje on, nikada nijesu postavile pitanje zašto sveštenik koji je svjedočio detonaciji bombe nije prvo provalio u Blažanovićevu sobu, niti je pozvao policiju, već se odvezao „čak do Zvornika, 60 kilometara, po drugog sveštenika, vratili se natrag u manastir gdje su razbili vrata sobe i našli tijelo mladića“. Tek tada je slučaj prijavljen policiji.

– I njih niko ne tereti za to… Zašto? Kako je to moguće – pita Jovanović.

Borba

Poručuje da neće odustati od svoje borbe da zločinci odgovaraju za zločine, pa ni ako se crnogorske vlasti ogluše o dokaze koje posjeduje. Ističe da mu se obraćaju mnoge porodice čija djeca su bile žrtve zlostavljača u SPC, ali se ne usuđuju javno da progove iz straha od sramote, odmazde, stigmatizacije…

– Ti ljudi žive u strahu da će, ako javno progovore, crkva biti jača od države i da će njihova djeca ponovo proći golgotu. Nijesu spremni na to – kaže on.

Kada neka zajednica postane svjesna da je njihov sveštenik pedofil, tvrdi Jovanović, crkva ga samo preseli u neko drugo mjesto. Priča da je to bio slučaj i sa sveštenikom koji je podvodio djecu u jednom mjestu u Srbiji, kojeg su onda poslali na službu u Crnoj Gori i to, kako tvrdi, po Joanikijevoj preporuci. Navodno je službovao u jednoj crkvi kod Bijelog Polja, a protjeran je prošle godine i to ne zbog pedofilje već zbog nelegalnih dokumenata.

– O ovom slučaju sam prošle godine razgovarao sa tadašnjim direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem koji je na moj zahtjev pristao da me primi. Tada me on uputio na Katnića – kaže Jovanović.

Naš sagovornik u SPC je službovao još od 1998. godine i kako priča, svjedočio je mnogim bahanalijama i zločinima, pogotovo Kačavendinim.

– Organizacija crkve je takva da se oni svi međusobno znaju i kada pred bilo kim progovorite o pedofiliji to se odmah sazna. Bukvalno nemate kome da se povjerite – naglašava on.

Pokušavao je, kaže, da o problemu pedofilije razgovara i sa pokojnim patrijarsima Pavlem i Irinejom, ali uzalud. Kucao je i na vrata policije, tužilaštva, obraćao se i političarima, tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, no sve bez uspjeha.

– U kabinetu Tadića u razgovoru sa njegovim savjetnikom pomenuo sam Kačavendu i još neke episkope, sjutra otvorim Politiku, a svi oni došli na sastanak kod Tadića?! Strašno. Nudili su mi razne privilegije da ćutim, članstvo u nekom upravnom odboru, novac, samo da bi se dočepali dokumentacije koju imam. Nijesam pristao – ističe Jovanović.

Predlagali su i da ga ozvuče i tako prikupe informacije, ali, uvjeren je on, iza svega je stajao samo jedan cilj – da ga iskoriste kako bi crkveni velikodostojnici dobili nove dokaze protiv onih koji bi mogli da im budu konkurencija i kojima bi ih onda ucjenjivali. Kada je, kaže on, shvatio da institucije neće reagovati odlučio je da svoju priču podijeli sa javnošću.

Reforma neophodna

Odgovor crkve bio je da je on osoba koja je izopštena iz crkve nakon što su ustanovili da se tajno vjenčao.

– Jesam se oženio. Ali, je li teži taj moj prestup ili ovo što oni rade. Nije im prestup kada imate vanbračnu ženu, a epeiskop ste, kada imate vanbračnu djecu. I svi to znaju. Ja nijesam htio da budem licemjer – poručuje Jovanović.

Ne nada se ni da će novi patrijarh srpski Porfirije otvoriti priču o pedofiliji u SPC.

– Ni od njega ne očekujem ništa. Imam dokaze da su ga izabrali ljudi koji treba krivično da odgovaraju i ta ću dokumenta objelodaniti. Proslijediću ih svim relevantnim adresama, pa i Evropskom parlamentu i Sjedninjenim Američkim Državama. Porfirije bi treblo da pribjegne jednom časnom činu – da se povuče – kaže naš sagovornik.

Siguran je da će njegova priča, kad-tad dobiti epilog pred pravosudnim organima, a zločinci završiti u zatvoru.

– Ima mnogo časnih sveštenika, čak i među episkopima koji su mi pružili dosta podataka, dokumenata… Istrajaću. Ne plašim se. To su u suštini kukavice koje se kriju iza sile uličara. Mogu da me maltretiraju, tuku, ali ja sam sve to već prošao i nemam nikakvog straha… Bio sam po njihovim tužbama i na sudu i oslobođen sam – poručuje Jovanović.

Kategoričan je da je crkvi potrebna duboka reforma – zakona i kanona.

– Ne možete u 21. vijeku primjenjivati zakone iz 14. ili 5. vijeka. Ima mladih ljudi koji žele nešto da promijene, ali su i dalje jače te nazadne snage – zaključuje sagovornik Pobjede.

Ima žrtava i u Crnoj Gori

Bojan Jovanović ističe da je Joanikije Mićović bio zadužen za istraživanje slučajeva seksualnog zlostavljanja u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe, nakon što su trojica mladića koji su pohađali Cetinjsku bogosloviju izjavili da su bili žrtve.

– Prijavio se i mladić koji je služio u Manastiru Dajbabe. On je dolazio i kod nas u Bijeljinu sa pokojnim igumanom Teodosijem koji je bio namjesnik Manastira Dajbabe. I on je seksualno opštio sa Kačavendom, kao maloljetnik… Kada je mene Sinod SPC, od 2011. do 2014. ispitivao o mojim saznanjima o pedofiliji tada smo Joanikije i ja pričali o tom dječaku iz Dajbaba. Crkva je znala da je Joanikije napisao izjavu svojom rukom i potpisao je i htjeli su da ga zgrome što je dao i meni. Taj dokaz ću da dostavim Katniću – priča Jovanović.

U toku te crkvene istrage Joanikije mu je, kaže ispričao da zna za slučaj dječaka iz Manastira Dajbabe.

– Ispričao mi je da je taj dječak bio učenik Cetinjske bogoslovije i da se i tada prostituisao sa jednom ženom, a bilo im je žao da ga izbace jer je poticao iz porodice koja je preživjela ličnu tragediju, pa im ga je bilo žao – tvrdi Jovanović.

Kaže da su svi u crkvi znali i što se radi u Manastiru Dajbabe, ali su ćutali samo zato što je Teodosije mislio da će on biti episkop prije Joanikija.

– Teodosije je Kačavendi dovodio djecu da bi ga ovaj predložio za episkopa. To je bila jedna dobro organizovana grupa ljudi – ističe naš sagovornik.

Crnogorska policija, priča on, tražila je da im da kontakte naših građana koji su mu prijavili slučajeve seksualnog zlostavljanja u crkvama i manastirima u našoj zemlji.

– Odbio sam da im dam kontakte porodica te djece, jer su se oni meni obratili zato što mi vjeruju. Kada se uvjere da će policija raditi svoj posao obratiće se i njima. Država mora da bude ta koja će da radi posao kojim se ja bavim, ja sam samo uzbunjivač. Žrtve moraju da imaju povjerenje u svoju državu. Država Srbija je više puta zloupotrijebila povjerenje te djece i oni su više puta bili ponovo žrtve – naglašava Jovanović.

Posebno ukazuje na institut zaštićenog svjedoka uz konstataciju da bi istražitelji trebalo da ga iskoriste.

– No, znajući spregu crkve i države svi su uplašeni da bi se „preko noći“ saznao njihov identitet. Očekujem da će vaši tužioci saslušati Joanikija i tražiti da im predoči sva saznanja koja ima o pedofiliji u crkvi. Možda bi njegovo svjedočenje ponukalo žrtve da i same progovore – smatra Jovanović.

Tužilaštvo formiralo predmet po prijavi „Montenegro internešenela“

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet na osnovu krivične prijave NVO „Montenegro internešenel“ protiv Mitropolije crnogorsko-primorske SPC i episkopa Joanikija zbog navodnog prikrivanja slučajeva pedofilije unutar Srpske pravoslavne crkve, kao i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Kako su rekli, predmet je u fazi izviđaja.

Iz ove NVO ranije su saopštili da su uz krivičnu prijavu Tužilaštvu dostavili i knjigu bivšeg đakona SPC Bojana Jovanovića „Ispovest kako smo ubili Boga“, kao i tekstove iz medija objavljene tokom godina Jovanovićeve borbe da seksulane predatore iz SPC država procesuira, a crkva izopšti.