Video
Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, bilog
Duga je to bila tradicija odlaska stočara u planine, i ovaj nomadski način života koji je kroz istoriju diktirao posebnu kulturu i običaje svojstvene samo katunima na području Lovćena gotovo je potpuno nestao. Uslovi života u katunima su potpuno drugačiji u odnosu na seoska područja. Muškarci obično u katun odu nekoliko dana prije, da poprave ono što su snijeg i vjetrovi zimi pokvarili u kolibama. Iz sela se donosi sve ono što je potrebno za jednostavni, stočarski život u katunu. A svaki član porodice ima svoju ulogu u raspodjeli poslova. Ono što im je svima zajedničko je nevjerovatno gostoprimstvo, autentično i nenaučeno već prirodno i preneseno sa koljena na koljeno. Na katunima se boravilo od ranog proljeća do kasne jeseni ili čak do prvih snjegova. Živjeti na katunima i padinama Lovćena koji je poznat po svojim oštrim (surovim) zimama u borbi za opstanak nije bio nimalo jednostavan ni za vrijedne planinke ni za stočare. Posebna arhitektura katuna je potpuno uklopljena u ambijent. Način izgradnje katuna (kuća) bila je suvomeđa, a voda (ublova) svoltavanje kamen na kamen, jedan kamen je držao svu konstrukciju. Na područjnu Lovćena poznati su bili katuni Veliki i Mali Bostur, Majstori, Dolovi, Kruševica, Bižaljevac, Kuk, Njeguška trešnja, Pavlov krst, Konjsko.
Katun o kome nikada nije pisano sa svim svojim specifičnostima je Bižaljevac (donji i gornji) i on se nalazi na južnoj strani NP „Lovćen“ na 1400 m n.v. a do njega se dolazi putem koji vodi preko Međuvršja i Kuka kada se spuštamo prema planinskom prevoju Krstac. Sa desne strane puta nalazi se makadamski neugledni put, iza kojeg se krije svo bogastvo i ljepota katuna Bižaljevac, ali i podlovćrnskog kraja. Krećemo se polako makadamom. Sa naše lijeve strane ispod makadamskog puta, koji je okružen bukovom šumom, nailazimo na dvije vode –ubla, jedan je svoltan (zatvoren) i predstavlja pravu ljepotu stare crnogorske arhitekture i umijeća samoukih majstora i klesara. Druga voda je takođe svoltana, ali otvorenog tipa. Nakon brižljivog posmatranja otvorenog ubla primijetili smo mrmoljke ili tritone (lat. Triturus), ali nijesmo zbog dubine vode odredili da li pripadaju malom ili glavatom mrmoljku iako je voda bila beskrajno bistra i čista dok se plavo nebo kupalo u odrazu ovog ubla.
Tu vidimo i da su naši preci, kada su radili ublove na katunima, veoma vodili računa o onim predjelima kuda se voda sliva i zadržava kako bi u surovom kraškom predjelu imali vodu koja je život značila. Pored samih ublova rastu stabla divljih (šumskih) jabuka (lat. Malus sylvestris). Jabuka je listopadno drvo visine do 10 m, široke, nepravilne i dosta guste krošnje, ili žbun visine do 4 m. Grančice su dlakave, grane na mladom drveću, i kada raste u obliku žbuna, više ili manje su pokrivene trnjem, koje dobro štiti lišce od životinja koje pasu. Listovi su eliptični do srcasti, zašiljeni, nazubljeni. Mladi listovi su vunasto dlakavi i po obliku mogu biti dosta različiti. Cvjetovi su ružicasti ili bijeli, pojedinačni ili po 2-3 zajedno. Cvjeta od aprila do maja. Još od neolita ljudi su znali za ljekovitost divlje jabuke, kasnije i za ljekovitost (jabukovog sirćeta i vodnjike) kao eliksira za zdravlje ljudi. Ovo sirće pomiješano sa medom i vodom predstavlja izuzetno korisno i okrepljujuće sredstvo za ljudski organizam. Jabuka je ljekovita biljka i ulazi u sastav raznih šumskih i voćnih čajeva. Za dobar san, protiv hroničnog zamora, trovanja, visokog pritiska, nesvjestice, gojaznosti, glavobolje, migrene, proliva, povraćanja, vrtoglavice, bolesti grla, okoštavanja zglobova, opekotina, perutavog ekcema, impetiga, trihofitije, proširenih vena, ogrebotina od otrovnog bršljana, opstipacije, išijasa. Sirova ili pečena jabuka olakšava varenje. Čaj od divlje jabuke reguliše poremećaje organa za varenje.
Nastvkom daljeg puta ka katunu Bižaljevac nailazimo na brojne grmove šipurike (lat. Rosa canina) i gloga (lat. Crataegi fructus). Izlaskom na sami katun pred našim pogledima otvaraju se veliki dolovi grupisani u jednoj cjelini. Ka samom kraju tih dolova vode dvije staze sa lijeve i desne strane ka malom Bižaljevcu. Južna i sjeverna strana katuna oivičene su visokim kraškim padinama koje služe kao prirodna brana od vjetrova. Te padine su sprečavale da stoka bilo gdje odluta što je bila još jedna prednost ovog katuna. U nedostatku izvora na Bažiljevcu nailazimo na bistijernu (rezervoar sazidan od kamena za sakupljanje kišnice). Ploča na njoj je prilično propala od mrazeva i zuba vremena. Na sjevernoj strani stabala drveća gotovo i da nema dok na južnoj dominiraju stabla bukve. U samim dolovima gotovo nesvakidašnji primjer u XXI vijeku u eri elektronske civilizacije (jer stanovništvo ovog kraja uglavnom živi u Boki) nailazimo na malo krdo od pet govedi koje pase. Čobana nigdje nema, a dolovi kao i prirodne vrtače u njemu obrasle su u šipurak i stabla gloga. Rod glogova (lat. Crataegus) kompleksna je grupa drveća i žbunja iz familije ruža (lat.Rosaceae), nastanjena u umjerenim predjelima sjeverne hemisfere, srodna rodu mušmula. Broj opisanih i verifikovanih vrsta u rodu je oko 250, od čega većina (oko 200) nastanjuje Nearktik, a 50-ak vrsta Palearktik. Glogovi rastu u veoma raznolikim staništima. Plod gloga sadrži kardiotonične amine, glukozide, oligomerne procijanidine, flavonoide, tanine, saponine, fosfornu kiselinu, mineralne soli kalijuma, kalcijuma, natrijuma i fruktozu. Aktivni sastojci PLODA GLOGA povoljno deluju na prokrvljenost srčanog mišića, snagu srčane kontrakcije, harmonizovanje srčanog ritma i normalizovanje krvnog pritiska. Čaj je prijatan osvježavajući napitak čija se upotreba preporučuje: kod osjećaja pritiska i gušenja u predjelu srca, u prevenciji povišenog i niskog krvnog pritiska kao i kod blažih oblika oslabljenog srca posle preležanih infektivnih bolesti.
Brojna kućišta koja smo snimili govore nam o ljepoti graditeljstva kuća đe je kamen upotrijebljen kao prirodni materijal filigranski precizno složen (suvomeđa) bez grama maltera ili bilo kojeg vezivnog tkiva. Odoljeli vjekovima, atmosverskim padavinama i zemljtresima, krovova nema, uglavnom je korištena slama za pokrivanje ovih kuća koja je sa vremnom propadala i krov se urušavao pod nanosima snjegova. Neke kuće su znatno luksuznije i masivnije što govori o statusu imućnijih vlasnika. Nakon pažljivog evidentiranja i snimanja idemo uskom stazom koja vodi ka gornjem Bažiljevcu. Pored staze nailazimo na grupaciju biljke očajnice ( lat. Marrubium vulgare). Očajnica je karakteristična za kraške predjele i bila je pratilac katuna na kojima je boravila stoka. Biljka je gorkog ukusa i neprijatnog mirisa. Stabljika je uspravna, prekrivena bijelim maljama, listovi su okruglasto jajasti, liska je naborana i tupo nazubljena. Mladi listovi su gusto obrasli dlakama, kasnije ogole sa lica. Cvasti su skupljene u pazuhu listova u loptaste, razmaknute pršljenove. Cvjetovi su sitni, krunica je bijela pokrivena maljama. Herba očajnice sadrži flavonoide, pirolidinske alkaloide, do 1% diterpena, etarsko ulje i tanine. Gorke materije herbe očajnice, to jest čaj, deluju na podsticanje apetita, podstiču lučenje žuči, olakšavaju varenje, olakšavaju iskašljavanje.
U našim istraživanjima na ovom području smo zabilježili i 10 mravinjaka što je nevjerovatan broj. Riđi šumski mrav (lat.Formica rufa) živi na planinama, i nadmorskim visinama iznad 900 metara, najčešće uz ivice četinarskih šuma. Gnijezda koja smo sreli su, u vidu kupole i do jednog metra visine, građena od četina, grančica, suvog lišća, zemlje. Ovo je samo površinski dio gnijezda. Čitav splet hodnika i komora koji se mogu rasprostirati više od metra u dubinu, a nekoliko metara u širinu, nalaze se ispod površine zemlje. Jedno gnijezdo čini nekoliko kraljica (matica) i često preko milion radnika. Ponekad u kupolama gnijezda ovog mrava svoje kolonije formiraju druge vrste mrava, manjih dimenzija i sa manjim brojem radnika. Kraljica može biti do 1.3 cm dužine, dok radnici nijesu duži od jednog centimetra.
Šumski mravi (lat.Formica rufa) iz ove grupe svojom ishranom imaju značajnu ulogu u održavanju ravnoteže u šumskom ekosistemu. Utvrđeno je da 30-40 odsto ishrane ovog mrava čine insekti, zatim drugi beskičmenjaci (crvi, gliste, stonoge, pauci?), a oko 2 odsto gljivice među kojima i neke štetne za biljke. U toku jednog vegetacionog perioda (proljeće, ljeto i jesen) radnici jednog mravinjaka ulove 2-5 miliona jedinki raznih insekata. U vrijeme prenamnožavanja pojedinih vrsta insekata, najveći udio u plijenu radnika (lat.Formica rufa) čine upravo prenamnoženi insekti. Tako u slučaju prenamnožavanja gusjenica gubara (Porthetria dispar) u šumama, stabla u blizini mravinjaka (lat.Formica rufa) su potpuno sačuvana. Na ostalim stablima gusjenica gubara nanosi ogromnu štetu jedući lišće, čak dolazi i do sušenja takvog drveta. Životnom aktivnošću jednog mravinjaka, zaštićeno je oko sedam hektara šume od jačih oštećenja i poremećaja izazvanih štetnim insektima. U Crnoj Gori postoji oko 140 vrsta mrava i strogo su zaštićeni zakonom.
Na usponu ka gornjem Baljiževcu nailazimo na jamu koja je obilježena i koju su istraživali mađarski speolozi koji svake godine dolaze na Lovćen. A svoje istraživanja i izvještaje šalju i NP „Lovćen“. Na samom prevoju nailazimo na još jednu specifičnu biljku. Islandski lišaj (lat. Cetrária islándica) je vrsta lišaja iz porodice (lat. Parmeliaceae). Islandski lišaj je višegodišnja biljka tipa lišaja čiji talus ima oblik malog razgranatog grmića visokog do 15 cm. Gornja površina lišaja je maslinaste ili kafeno zelene, a donja je svijetlo sive boje sa bijelim tačkama. Pojedini ogranci su na vrhovima rašireni, nazubljeni i kovrdžasti, dok su donji djelovi žljebasti, zavijeni u obliku cijevi i crvenkaste boje. Sadrži polisaharide rastvorljive u vodi (lihenin, izolihenin), lišajne kiseline (deluju antibiotički), sluzi, alkaloide, šećere, masti, vosak. Koristi se kao sredstvo za jačanje tijela nakon iscrpljujućih bolesti, za poboljšanje apetita i probave, kod suvih, razdražujućih upala usne šupljine i ždrijela, kod upala sluznica probavnih organa. Donekle suzbija i povraćanje. Može se koristiti kod pretjeranog znojenja i za smanjenje nivoa šećera u krvi.
Mali Bižaljevac sa velikim nepravilnim dolom vrtačom je djelimično obrastao šipurikom, glogom, divljom jabukom i malinom. Kuća u njemu urušena, izgrađena od masivnog kamenja i obrasla stablima bukve, svjedok je jednog vremena. I donji i gornji Bižaljevac obrasli su brojnim stablima divlje trešnje (lat.Prunus avium) i magrive (lat. Prunis mahaleb) čiji plodovi se mogu koristiti za pripremanje ukusnih zimskih voćnih čajeva nakon sušenja na suncu.
Preporučeno
Povratak uskom stazom govori nam o polakom širenju primjeraka munike (lat. Pinus heldreichii). Na području Lovćenskog pojasa se smatra da je današnja munika relikt nekadašnje šume, koja je izgrađivala gornji pojas šumske vegetacije. Pored toga snimili smo i grmove crvene kleke (lat. Junipers oxycedrus ). Kleka (lat. Juniperus) je rod četinarskih biljaka iz porodice čempresa (lat. Cupressaceae). U zavisnosti od taksonomske tačke gledišta, postoji između 50-67 vrsta kleke. Crvena kleka (lat.Juniperus oxycedrus) je zimzeleni grm visine od 0,5 do 7 m, sa vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat grm. Zeleni plodovi su jajastog oblika, a zreli su okrugli i crnoljubičasti, imaju smolast i aromatičan miris i gorko sladak okus. Cijela biljka je ljekovita, ali se najčešće koriste plodovi. Ljekoviti su samo potpuno zreli plodovi, ljubičaste boje dvogodišnji, dok jednogodišnji zeleni, nijesu ljekoviti, pa ih ne treba koristiti. Beru se od kraja ljeta do početka zime, a suše na vjetru u hladu. Ljekovitost kleke je odavno poznata, a njena svojstva se koriste protiv zastoja mokraće, za dezinfekciju mokraćnih organa, poboljšanje probave, iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega. Kleka se mnogo više upotrebljava u narodnoj nego u zvaničnoj medicini. Inače, klekinje su kod nas i u drugim istočno-mediteranskim zemljama jedan od najpoznatijih i najviše upotrebljavanih narodnih i domaćih lijekova, isto tako važni i omiljeni kao što su hajdučka trava, kantarion, pelin i kičica. Na kraškom terenu evidentirali smo i brojne primjerke nadaleko poznate i ljekovite trave ive (lat. Teucrium montanum). Na samom izlasku iz Bižaljevca pruža se prelijep pogled na Bokotorski, Tivataski i Risanski zaliv, plavetnilo mora koje uvijek djeluje inspirativno na prostoru đe se miješaju dvije klime, dok okolnim prostorom dominiraju grmovi šipuraka. Koliko god je život na katunima bio težak i surov u posnom podlovćenskom kršu, nosio je svoje draži na nevidljivim granicama gdje su se preplitale mediteranska i planinska klima i nastale neke od najljepših priča i drevnih legendi.
