Video
Sticajem profesionalnih okolnosti, ima posebnu kombinaciju ljekarskih znanja koja kao da je „kovana“ baš za borbu protiv koronavirusa.
Karijeru je počela na Infektivnoj klinici, da bi specijalizirala internu medicinu – pulmologiju(bolesti pluća).
Na pitanje o strahu da se i sama ne zarazi kaže da je i u ovim, vanrednim, okolnostima privilegija raditi u Kliničkom centru Crne Gore gdje ima dovoljno kvalitetne opreme, gdje su procedure i protokoli jasni i gdje se na najbolji način štite zaposleni.
Kao pulmolog ona, između ostalih, sada brine o pacijentima koji imaju teške upale pluća izazvane korona virusom, kod kojih se razvija i takozvani ARDS – akutni respiratorni distres sindrom – situacija u kojoj voda ispuni naše alveole u plućima, umjesto kiseonika. Tada ne može da se diše, pluća staju, a kreće borba za život – borba doktorice Jelene i njenih kolega za život pacijenta. Objašnjava da su pluća na udaru zato što se, pored dodirivanja zaprljanih površina, ovaj virus prenosi kapljično, disajnim putevima – kašljanjem i dubokim disanjem.
– Svi pacijenti koje smo mi do sada u Internoj klinici liječili imali su komplikovane, teške upale pluća, kao posljedicu spuštanja virusa u donje disajne puteve. Virus je izazivao teške, obostrane upale pluća – opisuje ono sa čim se suočavaju njeni pacijenti.
Kada dođe do ARDS-a onda su respiratori, mašine koje dišu umjesto pacijenta, glavna podrška oboljelima. U kritičnom stanju, kada je pacijent životno ugrožen, respirator je jedino sredstvo koje ljekarima omogućava da se parametri oboljelog stabilizuju i da se nastavi borba za njihov život.
– To su aparati koji omogućavaju da se pacijenti sa najtežim, komplikovanim slikama i vrlo komplikovanim upalama pluća – virusnim ili bakterijskim super infekcijama – koji imaju formiran ARDS na pravi način stabilizuju. Njihovo životno stanje se jedino tako na pravi način stabilizuje. Zbog toga su nam oni toliko važni – objašnjava dr Borovinić Bojović.
Svim pacijentima, odmah po prijemu na kliniku, objašnjava, radi se rentgenski snimak, da bi se vidjelo da li je i kolika upala zahvatila njihova pluća.
– Zato što to podrazumijeva protokol liječenja, koji je kod nas potpuno savremen, iskustven i najbolji koji smo mogli da sprovedemo. Veoma je važno uraditi rentgen pacijentu na prijemu jer je to pravi način da ih pratimo i da u daljem toku sumiramo rezultate našeg rada – kaže načelnica pulmologije KCCG.
Jelena Borovinić Bojovića kaže kako je oduvijek znala da će biti ljekar. To je, kao desetogodišnja djevojčica, odlučno izjavila i za novine – „Titogradsku tribinu“ i pri tome ostala. I njena dva brata su ljekari. Otac, takođe ljekar, čijim se stetoskopima i aparatima za pritisak igrala, predlagao je da upiše Muzičku akademiju, jer je bila završila i muzičku školu, na odsjeku klavir. Nije dolazilo u obzir, uprkos ogromnoj ljubavi prema muzici.
Studije, specijalizaciju i subspecijalizaciju završila je na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Sada je na doktorskim studijama i asistent je na Medicinskom fakultetu u Podgorici. Danas, kao majka dva dječaka – od šest i osam godina, kaže kako im često objašnjava da biti ljekar znači mnogo odricanja, jer je to profesija koja traži kompletno angažovanje, 24 sata dnevno.
Preporučeno
– Moraš da prihvatiš da si ljekar uvijek i svuda, 365 dana u godini. Za svakog jednako. Tu ne može biti izuzetka – zaključuje načelnica pulmologije Kliničkog centra Crne Gore.
