Branko Vujović: Porodicu neka mi ostave na miru!

Predsjednik Savjeta Agencije za nadzor osiguranja, Branko Vujović, poručuje da je u svim godinama otkako je na važnim državnim funkcijama bio predmet kritika, bez obzira na to da li su bile osnovane ili ne, ali da je sa prihvatanjem tih dužnosti bio svjestan da je i to dio posla sa kojim takođe mora da se nosi. Ono što Vujović, međutim, neće da toleriše, su napadi na njegovu porodicu, koji se u posljednje vrijeme ponavljaju i preduzeće sve potrebne mjere da ih zaštiti. Ne sporeći pravo nikome da sumnja, sve koji su zainteresovani za njegova primanja i imovinu upućuje na nadležne institucije, prije svega na Agenciju za sprečavanje korupcije, gdje su podaci o njegovoj imovini, i kojoj je dao saglasnost da ima uvid i u njegove žiro račune i finansije. Ali, Vujović spori pravo svakome da javno blati i njegovu porodicu povlači po medijima, pišu Dnevne novine.

Vujović kaže da je samo zbog svoje porodice i prijatelja, kao i zbog poslovnih saradnika, prihvatio da za Dnevne novine govori o tvrdnjama koje se u posijednje vrijeme preko dijela medija plasiraju i u kojima se insinuira da ne može da objasni otkud mu prihodi, šaljući poruku javnosti da tu ima navodno i nešto sumnjivo i nezakonito.

“Porodicu neka mi ostave na miru, jer oni nemaju nikakve veze sa tim što je Branko Vujović radio tokom 40-godišnjeg radnog vijeka. A radio je isključivo po zakonu. Dakle, ja sam tu kao što sam bio svih ovih 40 godina radeći posao o kome se bezbroj puta raspravljalo na skupštinskim odborima, u plenumima, i ostalim institucijama sistema u raznim granama vlasti. Ne zaboravite da se u maloj Crnoj Gori sve zna, ko je ko, ko je moralan ko nemoralan, ko kako živi, što im rade djeca, koliko troše… One koji su zainteresovani kako je Branko Vujović, zajedno sa suprugom, stekao kapital, odnosno koliko je zaradio tokom minulih 40 godina, upućujem na institucije. Sve se može provjeriti kome je cilj da saopšti istinu, a ne da vrijeđa i insinuira. Što je najgore, to rade kompromitovane osobe i to javnost dobro zna”, kaže Vujović za DN.

Vujović objašnjava kako je došao do svog stana, na koji način su sinovi, koji ne žive sa roditeljima, riješili stambeno pitanje i kupili automobile.

Vujović iznosi podatke da je stan u Podgorici 2005. godine kupljen dijelom od sredstava Agencije za prestrukturiranje i strana ulaganja, čiji je bio direktor, a dijelom sopstvenim sredstvima. Naime, 80 odsto vrijednosti stana je bio novac Agencije, a ostalih 20 odsto sopstveno učešće.

“Automobil sam kupio 2012. godine i imam porodičnu kuću na selu, kao i imanje u nasljedstvu. Sve se to nalazi u mom imovinskom kartonu u Agenciji za sprečavanje korupcije. Što se tiče sinova, oni više nijesu članovi našeg domaćinstva, osamostalili su se i ne žive sa mnom i suprugom od 2012. godine. Obojica imaju stanove koji su kupljeni po osnovu predugovora iz 2010. godine u vrijeme početka gradnje zgrade u Siti kvartu, a koji su preuzeti 2013. godine. Sredstva su obezbijeđena iz štednje koju smo moja supruga i ja dvadeset godina odvajali za njihovo školovanje. Planirali smo da im priuštimo da dio studija provedu u inostranstvu, ali oni to nijesu iskoristili. Upravo je taj novac upotrijebljen za učešće za kupovinu stana. Veći dio sredstava za njihove stanove sam ja obezbijedio iz svojih primanja koja su bila među većima, i na svako sam platio porez. Kompletna evidencija o mojim primanjima je u Fondu PIO i Poreskoj upravi. Dakle, nema nikakvih problema da državni organi utvrde koja sam primanja imao tokom proteklih 15 do 20 godina ili 40 godina”, objašnjava Vujović za DN.

Vujović podsjeća da je tokom višedecenijskog rada zarađivao i mimo plate, da je primao nadoknade za rad u upravnim odborima kompanija, poput Plantaže, Željezare, da je učestvovao u radu raznih tijela, kao i u radu arbitražnih komisija.

“Da su oni koji su istraživali moju porodicu htjeli da budu profesionalni, i da je cilj bilo upoznavanje javnosti sa činjenicama, objavili bi i podatke o mojim primanjima tokom višedecenijskog rada i učešća u domaćim i međunarodnim radnim tijelima, upravnim odborima, komisijama, institucijama… Mogli su, dakle, da naprave poređenja između tih prihoda i troškova oko kupovine stanova, ali to očigledno nije ni bila namjera, već da se javnosti pošalje poruka da u mom radu, a bavio sam se najosjetljivijim poslom u tranziciji privatizacijama ima nešto što izaziva sumnju odakle mi novac”, naglašava Vujović.

On podsjeća da je dao saglasnost Agenciji za sprečavanje koprupcije da može da pristupi bankovnim računima, te da je sve transparentno.

“Možda je moja greška bila što nijesam, na kraju godine, podnosio izvještaj kako sam trošio novac, ali ja smatram da treba prikazati sva primanja, a kako će se potrošit, po meni je to nebitno, mogu se uštedjeti, mogu se prokockati, mogu se uložiti… Smatrao sam da je minimum korektnosti i profesionalnog rada da se, uporedo sa troškovima za kupovinu stanova i automobila javnosti predstave i prihodi, ali da je tako urađeno autorima priča o mom bogatstvu ne bi ostalo prostora za blaćenje, insinuacije…”, ističe Vujović.

Crna Gora nije izgubila ni jedan spor u arbitraži

“Tvrdim i sada, kao što sam to tvrdio i ranije, da je svaki proces privatizacije u kojem sam ja učestvovao bio u skladu sa pravilima. Neka bilo ko u Crnoj Gori dokaže da neki postupak privatizacija nije bio u skladu sa zakonom, da nije bio javan i transparentan i da nijesu ispoštovana pravila. Uostalom, imali smo međunarodne arbitraže u tri slučaja, u kojima su kupoprodajni ugovori pročešljani do najsitnijeg detalja, i svaki smo spor dobili. Dakle, Crna Gora nije izgubila nijedan spor pred međunarodnim sudovima koji se tiču tih privatizacija. Podsjetimo, samo na CEAC, koji je u Parizu bio predmet arbitraže. Da li smo uvijek bili zadovoljni investitorima, da li je bilo zastoja u realizaciji, koliko je ekonomska kriza doprinijela usporavanju nekih projekata… o tome se može razgovarati, ali i tu treba imati u vidu sve okolnosti zašto se to događalo. Javnost zna da smo za neke projekte vrlo teško nalazili investitore i da smo neke tendere i po šest puta ponavljali”, podsjeća Vujović.

Moje bogatstvo je moja porodica

Vujović ističe da je njegov stariji sin koji je zaposlen od 2011. kupio novi auto iz kredita dobijenog septembra iste godine kod Prve banke. Mlađi sin je zaposlen 2014. godine, i kupio je auto proizvedeno 2008. godine, takođe iz kredita.

“Ja jesam zaista bogat čovjek, ali ne zbog novca, nego zbog svoje porodice na koju sam ponosan i koja ničim nije doprinijela da bude izložena sumnjama, insinuacijama, uvredama i da bude targetirana od bilo koga”.