“Ruski režim realizuje globalnu strategiju koja podśeća na sovjetska vremena. Njen cilj je da podijeli, oslabi i porazi Zapadni savez i podigne svoj status na nivo glavnog svjetskog igrača”, kazao je Bugajski.

Objasnio je da Moskva podstiče regionalne sukobe kako bi podrila zapadne multinacionalne institucije i podržala saveznike i proksije u cilju ostvarivanja regionalne nadmoći.

“Podstičući sukobe u ciljanim regionima, Kremlj pokušava da smanji podršku Zapada Ukrajini, odvrati pažnju vašingtonskih donosilaca odluka novim krizama, kao i da pomogne jačanju antizapadnih vlada na Zapadnom Balkanu”, saopštio je Bugajski.

Prema njegovim riječima, Rusija djeluje preko partnera i proksija koji imaju teritorijalne pretenzije u odnosu na suśedne države i duboko su korumpirani ruskim novcem.

“Mnoge evropske države imaju nacionalističke, ultraljevičarske i populističke grupe koje primaju ruski novac ili gledaju na Moskvu kao vrijedan antidemokratski, antiliberalni i antiamerički bastion. Međutim, samo nekoliko zemalja ima takve vlade ili predśednike. U širem regionu Balkana, tri države sada imaju otvoreno proruske lidere – Srbija, Mađarska i polovina Bosne i Hercegovine – dok su još dvije – Crna Gora i Bugarska – pod pritiskom Moskve da se priključe klubu”, kazao je Bugajski.

On je objasnio da Srbija i dalje predstavlja oslonac ruske penetracije na Balkanu, kao i da Moskva doživljava Aleksandra Vučića kao glavnog ruskog rušioca u odnosu na Zapad.

“Tvrdnje o tome da Srbija „balansira“ između Zapada i Istoka osmišljene su prije svega za dobijanje ustupaka od Vašingtona i Brisela. U stvarnosti, težnje ka realizaciji agende „srpskog sveta“ pomažu u podrivanju nezavisnosti balkanskih država koje traže bliže veze s američkim i zapadnim institucijama”, rekao je Bugajski.

Ruske službe, prema njegovim riječima, duboko su penetrirale u Srbiju a „Vučić se plaši da bi ga Kremlj napustio ili čak svrgnuo s vlasti ako bi priznao Kosovo, odbacio srpske separatističke ciljeve u BiH, u potpunosti priznao državnost Crne Gore i založio se za članstvo Srbije u NATO savezu“.

“U stvarnosti, Vučićev strah od Putina i rastuća zavisnost od Rusije obezbjeđuju subordinaciju Beograda strategiji Kremlja”, kazao je Bugajski.

Govoreći o Crnoj Gori, Bugajski je kazao kako Kremlj ovu zemlju doživljava kao zrelu metu za borbu protiv Zapada kroz izbor koalicionih vlada kojima se pojačava uticaj Beograda.

“Trenutna vlada daje mogućnost promjene Zapadnog kursa Crne Gore i testira odgovor crnogorske javnosti, dok u isto vrijeme omogućava veći djelokrug za širenje srbizacije kroz obrazovne, vjerske i kulturne politike. A bilo kakav spoljnopolitički preokret u Crnoj Gori biće posebno pozdravljen u Moskvi, kao osveta Podgorici za uspješno zaustavljanje antizapadnog puča pokušanog u oktobru 2016. godine, kao i za ulazak u NATO, odbijanje da ugosti rusku pomorsku bazu i solidarnost sa saveznicima iz EU kod nametanja ekonomskih sankcija Rusiji zbog invazije na Ukrajinu”, zaključio je Bugajski.

Profesorica Univerziteta u Sarajevu i naučnica koja se bavi istraživanjem genocida Edina Bećirović kazala je kako se Rusija u moćnim zapadnim centrima godinama tretirala kao neko ko bezuspješno glumi remetilački faktor.

“To je trajalo sve do američkih izbora nakon čega više pažnje počinje da se posvećuje ruskom uticaju, ali i regionu Zapadnog Blakana”, kazala je Bećirović.

Ona je kazala, govoreći o Zapadnom Balkanu, kako je ključni faktor dešavanja SPC i njena veza sa Ruskom pravoslavnom crkvom.

“Zapadni zvaničnici shvataju SPC kao uticajan faktor i činjenica je da su spremni da SPC tretiraju kao partnera. A odnos prema SPC je isti koji imaju prema Aleksandru Vučiću i srpskom režimu, a to je politika povlađivanja”, kazala je Bećirović.

Novinarka Der Standarda za Jugoistočnu Evropu Adelheid Woelfl istakla je kako se danas promovišu ideje o etnički definisanim granicama, kao i da je to ojačalo revizioniste da opet razmatraju mogućnost promjene granica.

“EU nije pokazala jasan stav o tom pitanju. Dužnosnica EU-a Angelina Eichhorst čak je predložila da se ide u sve oko čega se „strane“ mogu dogovoriti. Ovim je pristupom prestrojila zajedničku evropsku vanjsku politiku na Balkanu: ne više ustavi i međunarodno pravo, nepovredivost i suverenitet država, ne više načela i vrijednosti, već dogovori između nacionalističkih snaga na Balkanu trebaju biti uspješni i podržani od strane EU”, kazala je Woelfl.

Prema njenim riječima, prioritet je dat Srbiji, „iako Srbija vodi opasnu regionalnu politiku“.

“Američka administracija po pitanju drugih zapadnih aktera oslanjala se na recepte iz 1990-ih i tako indirektno podržavala etnonacionalističke i autoritarne režime kako bi držala stvari pod kontrolom. Demokratski i zapadno orijentisani ljudi u balkanskim državama gube nadu i odmiču se”, naglasila je Woelfl.

Ona je ispričala i da je više puta čula od više EU diplomata i političara „da će se konsultovati s Vučićem što učiniti s Bosnom“.

“Posezanjem za Vučićem ti su diplomati i političari sami potkopali suverenitet države Bosne i Hercegovine i podržali uplitanje Srbije izvana. Nadalje, krivo su predviđeli da će predśednik Srbije na pozitivan način da kontroliše ili obuzdava Milorada Dodika. Oni jednostavno ne razumiju da i jedni i drugi imaju iste ciljeve i rade na istom projekt”, zaključila je Woelfl.

Vojni analitičar i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Robert Barić kazao je kako bez Srbije Rusija ne bi mogla postići ni pola od onog što je postigla u ovom regionu.

“Ova regija, međutim, za Rusiju više nema strateški značaj koji je imala ranije. To svakako ne znači da je Zapadni Balkan zanemaren, ali je ruski uticaj posljednjih godina znatno slabiji. Rusija se u međuvremenu okrenula hibridnim metodama uticaja”, kazao je Barić.

Izvršni direktor Akademije za razvoj demokratije iz Novog Sada Balša Božović podśetio je na riječi Putinovog savjetnika Aleksandra Dugina„ Kosovo je Srbija a sve ostalo je Rusija“, i istorijata previranja na Balkanu devedesetih.

“Devedesetih je iskorištena JNA, Milošević je krenuo da sprovodi politiku koja odvaja narode, a sve to radi homogenizacije Srba. On je u jednom trenutku preko svojih proksija od Bošnjaka pokušao da napravi Srbe, pa je od toga odustao i napravio plan da se BiH podijeli. Srpska elita je stala iza njega, a nakon njegovog pada, ta elita je opstala krećući da traži novog lidera sa istom ideologijom”, kazao je Božović.

On je istakao i da je Srbija imala šansu 2000. da raskrsti sa prošlošću.

“Državna bezbjednost, SPC, intelektualni krugovi i mafija su se udružili protiv Đinđića i Srbija je izgubila”, kazao je Božović.

Taj kartel, prema njegovim riječima, može da padne ukoliko Srbiju okružimo uspjehom, a prema riječima Božovića, jedno od rješenja su NATO i EU integracije.

“Dok se Srbija ne demokratizuje i decentralizuje i dok Vučić ne izgubi u regionu, on neće izgubiti ni u Srbiji”, zaključio je Božović.