Video
“Blizina kockarnica i kladionica školama i obrazovnim ustanovama ostavlja i te kako utisak na mlađu populaciju. Privlači ih svo šarenilo kazina, slot mašina, i često se samo iz radoznalosti odlučuju da probaju, a od bezazlenih stvari najčešće krene u degradaciju psihičku”, rekla je Burzanović.
Burzanović objašnjava da postoji jasno definisan put od povremenog kockanja do razvoja ozbiljne zavisnosti, koja postaje patološka bolest sa brojnim negativnim posledicama.
“Imamo četiri faze dok dođemo do same patologije u kockanju, te patološke pretjerane bolesti zavisnosti, koja ugrožava samog pojedinca kako na fizičkom, psihičkom, emocionalnom i socijalnom nivou. Ako sam pojedinac kocka više od godinu, godinu i po dana na malo većim tim razinama, i ako ima nekih pet simptoma zavisnosti i degradacija ličnosti – stagnira emocionalno, narušeni su međuljudski odnosi, finansijski problemi su itekako zastupljeni, uz depresiju, anksioznost i drugo – to prelazi u samu patologiju”, rekla je Burzanović.
Ključni problem, prema njenim riječima, jeste što se iluzija o dobitku održava uporno, čak i kada gubici postaju očigledni i učestali.
“To su te iluzije, to su te zablude, to su igre na sreću, mašine, koje nikako ne zavise od pojedinca. Dobitak zamalo je kod kockara znak da treba da nastavi, taj nagon, ta iluzija upravo navodi same pojedince da vjeruju da će dobiti, zato kažemo dobitak je slučaj, to je slučajno, a gubitak je zlatno pravilo”, poručuje Burzanović.
Naglašava da kockari često ne pokušavaju da se odupru porivu za igrom.
“Najčešće pojedinci ne pokušavaju da se odupru, oni idu i dalje, misle da će doći taj momenat kad će dobiti. Jednostavno, gubitak je zlatno pravilo kada je kockanje u pitanju”, dodala je ona.
I fizički znaci mogu odavati problematičan odnos prema kocki. Nervozno ponašanje, cupkanje nogom, potreba za cigaretama, alkoholom ili kafom, sve su to, prema riječima Burzanović, indikatori unutrašnje napetosti.
“Možemo primijetiti da su stalno u nekoj žurbi, u nekom iščekivanju, nešto žele sad i odmah. Ta brza zarada sad i odmah kroz samo kockanje jednostavno ih navodi na te njihove fizičke senzacije da su uvijek u nekom disbalansu, ili pokretu. Imamo i profesionalne koji ulaze u samo to patološko kockanje, ali se nekako profesionalno drže. Ovi drugi, koje svakodnevno možemo primijetiti, odaju se neverbalnom komunikacijom – pokreti rukom, nogom, oči, nema pažnje, nema fokusa, nema koncentracije”, istakla je ona.
Kockarska zavisnost, dodaje, često je povezana sa pogrešnim vjerovanjima da se dobitak može kontrolisati određenim ritualima ili ponašanjima.
Preporučeno
“Kockar smatra da dobitak zavisi od njega. Tu su neka razmišljanja, pokreti, i to su, kako tvrdi, kockarske iluzije. Dobitak je slučajan, a gubitak je zlatno pravilo”, zaključila je Burzanović.
