Postpraznična depresija se veže za period posle praznika u januaru, kaže Burzanović, a januar se smatra najdepresivnijim mjesecom u godini.
,,Tokom zimskog perioda vlada i hormon melatonin, kraći su dani, nema sunca, sve je tamno i hladno, i nekako nas to uspavljuje, i javljaju se ti naboji negativnih emocija. Suština je, kad govorimo o postprazničnoj depresiji je smjena godišnjih doba, pa imamo i proljećnju depresiju, jer smjena hormona dovodi do demotivacije, zatvorenosti, potištenosti, negativnih razmišljanja, negativnih emocija, tako da moramo biti svjesni da što više vremena provodimo sa najbližima, da što više šetamo, da smo koliko toliko aktivni”, rekla je Burzanović.
Prevelika očekivanja, ciljevi i planovi, objašnjava Burzanović, ako se ne ostvare, ističe ona, dodatno utiču na postprazničnu depresiju, kojoj prethodi, kako kaže, predpraznicna euforija.,,Prevelika očekivanja, želimo sve da stignemo, priprema novogodišnjih praznika, poklona, da sve izgleda bajno i sjajno, u redu je, i treba da se trudimo. Ali, kad govorimo o planovima, generalno, najbolji dio planova je isplanirati da možda nešto neće ići po planu. Kada su prevelika očekivanja, a ne ispune se u tom periodu, dodatno se akumuliraju te negativnosti, i te praznične i postpraznične depresije”, istakla je Burzanović.
U postprazničnom periodu, objašnjava Burzanović, i u vrijeme te ppstpraznične depresije, naglašava, ne bi trebalo donositi neke velike odluke, jer velike odluke, kako tvrdi, treba savjesno, trezveno i otvoreno donositi.
,,Kad je u pitanju postpraznična depresija nijesmo sposobni u tim momentima racionalno i realno pristupiti ka svojoj ličnosti, tako da u tim momentima ne donositi velike odluke”, poručila je Burzanović.
Preporučeno
Kad se govori o sezonskim depresijama, objašnjava Burzanović, važno je napomenuti da se govori i o smjeni hormona, dodaje ona, i da to prođe.
,,Ako svi negativni simptomi duže traju, onda treba raditi na samoj ličnosti, i to je alarm. Ako su simptomi više od mjesec dana, pola godine. Osoba je demotivisana, uz to ide ili gubitak apetita, ili, prosto rečeno, prejedanje, nema socijalizacije, nema komunikacije, nema interakcije sa drugima. Jednostavno osoba će ostati više spava, biti neaktivna, imati tamne misli, i to su neki od prvih znakova koje možemo primjetiti, čak i kod nekoga u najbližem okruženju, tu neku naglu promjenu zatvaranja u sebe, u svoju ličnost”, zaključila je Burzanović.