Video
Sektor za sistem zaštite, ispitivanja i standardizaciju procesa u Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) više od mjesec sprovodi obuku za pružanje prve pomoći, zbog čega je nedavno i potpisan ugovor sa Crvenim krstom, kazali su Dnevnim novinama iz te kompanije.
Preporučeno
Shodno pravilniku o opremi i postupku za pružanje prve pomoći, kako navode, mora biti osposobljeno najmanje dva odsto od ukupnog broja zaposlenih u jednoj smjeni.
“Ipak, zbog specifičnosti djelatnosti, razuđenosti terena, velikog broja zaposlenih i ekipa, obučićemo nešto veći procenat. Rad na elektrodistributivnoj mreži nosi rizike, pa je znanje iz prve pomoći jednako bitno kao i obuke iz domena profesije”, istakli su u CEDIS-u.
Oni dodaju da je prema Zakonu o zaštiti i zdravlju na radu svaki poslodavac dužan da preduzme potrebne mjere i odredi zaposlene za pružanje prve pomoći, zaštitu od požara i evakuaciju zaposlenih u zavisnosti od vrste radnog mjesta i djelatnosti.
Iskustva
Inženjer u Sektoru za mjerenje Miljan Mujović kaže da se, osim osnovnih načela kojih zaposleni treba da se pridržavaju prilikom pružanja prve pomoći, za ovih mjesec dana radilo i na konkretnim primjerima.
“Prije dvije godine bio sam svjedok epileptičnog napada. Do dolaska hitne pomoći, dvije gospođe su uspješno pružile prvu pomoć ugroženom. Upoređujući znanje od tada i sada, sigurno ne bih uspješno pomogao pacijentu, ali nakon obuke, usudio bih se na adekvatno pružanje prve pomoći”, rekao je Mujović.
Njegov kolega, inženjer u Sektoru za održavanje Borisav Femić, smatra da je znanje stečeno na obuci dobar osnov za reagovanje u realnim situacijama.
“Zaposleni u Sektoru za održavanje često su dio opasnih situacija, krećemo se po vrlo nepristupačnim terenima. Tada se dešavaju povrede, posjekotine, lomovi, te su ove obuke i više nego korisne”, naglasio je Femić.
Praksa
Margita Miljanić, takođe inženjer u Sektoru održavanja, govori da se najzanimljiviji dio obuke odnosio na reagovanje u slučajevima unutrašnjeg i spoljašnjeg krvarenja, nesvjestice, preloma kostiju, opekotina, posjekotina, gušenja, strujnog udara, epileptičnog napada i infarkta.
“Obuka je bila praktična i korisna. Sto se tiče ranijeg iskustva, jednom prilikom sam pružila pomoć zbog epileptičnog napada. Tada sam mislila da sam sve uradila kako treba. Međutim, pohađajući obuku saznala sam da način na koji sam reagovala nije bio od pomoći i da sam imala dovoljno sreće da ta osoba ostane živa”, tvrdi Miljanić.
Da je praktični dio najkorisniji saglasan je i Margitin kolega iz Sektora održavanja mreže, inženjer Miroslav Vujošević.
“Praktičnim vježbanjem lako se uoče nedostaci u postupcima pružanja prve pomoći koji mogu biti fatalni za unesrećenog. Ovakve obuke su više nego korisne za zaposlene u našoj firmi i trebalo bi da ih prođe što više zaposlenih. Ako makar jedan zaposleni primijeni stečeno zanje i tako pomogne unesrećenoj osobi, organizovanje ovakvih obuka je više nego opravdano”, smatra Vujošević.
