Projektna koordinatorka CeMI-ja Andrea Rovčanin na završnoj konferenciji „Siguran javni prostor – dijalog o digitalnom nasilju nad ženama“ kazala je da posljednjih godina svjedočimo sve izraženijem problemu digitalnog nasilja i rodno zasnovanog govora mržnje.

„Društvene mreže i online platforme, pored prostora za komunikaciju i razmjenu mišljenja, sve češće postaju mjesto uvreda, prijetnji i mizoginog govora usmjerenog prema ženama koje javno djeluju i iznose svoje stavove. Takvo okruženje ne ugrožava samo žene koje su izložene napadima, već utiče i na cjelokupan kvalitet demokratije, slobodu izražavanja i spremnost drugih žena da uopšte učestvuju u javnom i političkom životu“, navela je Rovčanin.

Prema njenim riječima, rodna ravnopravnost zato nije pitanje koje se tiče samo žena, već podrazumijeva jednaku mogućnost žena i muškaraca da učestvuju u političkom, društvenom i ekonomskom životu, da ravnopravno donose odluke i da imaju jednake šanse za profesionalni i lični razvoj.

„Međutim, i dalje svjedočimo tome da žene često moraju ulagati mnogo više napora kako bi njihov glas bio jednako uvažen i poštovan. Pored profesionalnih izazova, suočavaju se i sa stereotipima, predrasudama, omalovažavanjem i različitim oblicima nasilja koji imaju za cilj da ih obeshrabre i udalje iz javnog života, zbog čega ravnopravnost podrazumijeva i pravo da javno djeluju bez straha od prijetnji i pokušaja obeshrabrivanja“, rekla je Rovčanin.

Ukazala je da su u CeMI-ju u okviru projekta organizovali dvije jednodnevne obuke za žene aktivne u javnom i političkom životu, sa ciljem jačanja njihovih vještine i kapaciteta za prepoznavanje i reagovanje na digitalno nasilje i govor mržnje.

„Poseban dio projekta predstavljao je i podkast serijal „Bez filtera“, gdje smo kroz 4 epizode razgovarali o iskustvima žena u javnom prostoru, rodnim stereotipima, govoru mržnje i odgovornosti institucija i društva da adekvatno reaguju na ove pojave. Pored toga, sproveli smo aktivnosti javnog informisanja i kampanju na društvenim mrežama sa ciljem promocije kulture dijaloga, međusobnog poštovanja i ravnopravnosti“, kazala je Rovačnin.

Istakla je da kao jedan od važnih rezultata projekta analitički izvještaj o prisustvu rodno zasnovanog govora mržnje prema ženama u javno-političkom životu Crne Gore za period od 2024-2025 godine, koji mapira ključne obrasce online napada, prisustvo mizoginih komentara i daje preporuke za unapređenje zaštite i prevencije.

„Kao dodatnu podršku, pripremili smo i priručnik namijenjen unapređenju etičke, profesionalne i rodno osjetljive medijske prakse, koji sadrži preporuke i smjernice za odgovornije izvještavanje i sigurnije online okruženje“, navela je Rovčanin.

Naglasila je da borba protiv digitalnog nasilja nad ženama ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili organizacije.

„Potrebna nam je snažnija sistemska institucionalna reakcija, odgovornije medijsko izvještavanje, efikasnija primjena mehanizama zaštite, ali i kontinuirana edukacija i podizanje svijesti o štetnosti govora mržnje i mizoginije“, poručila je Rovčanin.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Biljana Pejović poručila je da digitalno nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan društveni problem koji utiče na sigurnost, mentalno zdravlje i učešće žena u javnom i političkom životu.

Kako je istakla, digitalni prostor danas predstavlja važan prostor komunikacije, rada i djelovanja, ali je njegov razvoj doveo i do porasta različitih oblika nasilja, posebno prema ženama i djevojčicama.

„Govor mržnje, uznemiravanje, prijetnje, ucjene, zloupotreba ličnih podataka i organizovane kampanje imaju ozbiljne posljedice ne samo za pojedinke, već i za cijelo društvo“, kazala je Pejović.

Ona je naglasila da digitalno nasilje nije „virtuelno nasilje“, već pojava koja ostavlja stvarne posljedice po osjećaj sigurnosti, mentalno zdravlje i profesionalni i javni angažman žena.

„Često žene odustaju od javnog prostora zbog prijetnji i targetiranja, a kada se to desi, svi gubimo. Gube građani, institucije i demokratija“, rekla je Pejović.

Istakla je da se pitanje digitalnog i rodno zasnovanog nasilja mora posmatrati kroz prizmu ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, demokratije i sigurnosti društva.

Podsjetila je da je Crna Gora u prethodnom periodu ostvarila značajne korake u ovoj oblasti, navodeći Strategiju rodne ravnopravnosti 2025–2029, koja prepoznaje digitalno nasilje i bezbjednost žena u online prostoru kao važne izazove i predviđa mjere prevencije, edukacije i jačanja institucionalnog odgovora.

Pejović je najava i novi Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji je prošao javnu raspravu i uskoro bi trebalo da se nađe u skupštinskoj proceduri.

„Zakon eksplicitno tretira rodno zasnovani govor mržnje i nasilje u digitalnom prostoru i prepoznaje digitalni govor mržnje kao oblik diskriminacije“, navela je Pejović.

Predstavljajući Izvještaj o prisustvu rodno zasnovanog govora mržnje prema ženama u javno-političkom životu Crne Gore za period 2024–2025, docent na Fakultetu političkih nauka Nemanja Batrićević kazao je da je istraživanje obuhvatilo 1.441 članak i oko 16.500 komentara na portalima.

Kako je pojasnio, istraživanje je bilo fokusirano na članke u kojima su žene bile dominantni subjekt, kako bi analiza bila relevantna.

„Postoji veliki broj članaka u kojima su političarke samo usput pomenute, ali nije realno očekivati da su komentari fokusirani na njih. Zato smo koristili jasne kriterijume kako bismo utvrdili koji su članci relevantni za analizu“, naveo je Batrićević.

Dodao je da su u istraživanje uključene žene iz različitih političkih, ideoloških i društvenih oblasti, među kojima su političarke, novinarke i predstavnice nevladinog sektora.

„Komentari su analizirani prema dva kriterijuma – da li sadrže mizoginiju i kome su usmjereni. Kao mizoginiju smo tretirali svaki rodno zasnovani govor mržnje prema ženama, uključujući nepotrebnu seksualizaciju, komentare koji dovode u pitanje sposobnost žena da obavljaju javne funkcije i sadržaje u kojima je rodna dimenzija posebno naglašena“, objasnio je Batrićević.

Istakao je da veliki broj uvredljivih komentara nije klasifikovan kao mizoginija, jer su se odnosili na političku, ideološku, nacionalnu ili vjersku osnovu, bez rodne komponente.

Prema njegovim riječima, istraživanje je pokazalo da su mizogini komentari često prikriveni i kroz naizgled pozitivne ili „komplimentirajuće“ poruke koje žene svode na fizički izgled ili pol, čime se umanjuju njihove kompetencije.

„Od ukupno 16.500 analiziranih komentara, 823 su klasifikovana kao mizoginija, što čini oko pet odsto ukupnog broja komentara. S obzirom na to da smo mizoginiju definisali prilično usko, rekao bih da je materijala bilo više nego što smo očekivali“, rekao je Batrićević.

Istraživanje je pokazalo da je gotovo 90 odsto mizoginih komentara bilo usmjereno prema političarkama.

„Već tu se nazire zaključak da je veliki dio mizoginije u online prostoru motivisan političkim i ideološkim sadržajem“, kazao je on.

Kao najčešće mete mizoginih komentara izdvojene su političarke Jelena Nedović, Jelena Borovinić Bojović, Aleksandra Vuković Kuč i druge javne ličnosti koje su bile predmet intenzivnih komentara na portalima.

Najveći broj komentara zabilježen je na portalima Vijesti i CDM, dok su prema rezultatima istraživanja mizogini komentari bili najzastupljeniji na portalu Vijesti, a potom na Analitici.

Batrićević je ukazao i na jasnu političku polarizaciju među komentarima na različitim portalima.

„Na određenim portalima najčešće mete bile su žene koje publika tih medija doživljava kao političke protivnice ili ideološke neistomišljenice“, rekao je Batrićević.

Poseban segment istraživanja odnosio se na broj lajkova i dislajkova na mizogine komentare, kako bi se posredno izmjerio stepen podrške takvom govoru u javnom prostoru.

„Kod svih analiziranih žena broj lajkova na mizogine komentare bio je višestruko veći od broja dislajkova, što pokazuje da takvi komentari dobijaju značajnu podršku i pažnju“, naveo je Batrićević.

Kako je dodao, takva reakcija publike može dodatno motivisati autore komentara da nastave sa govorom mržnje i mizoginijom u online prostoru.

Projektna koordinatorka u CEDEM-u i autorka priručnika namijenjenog unapređenju etičke, profesionalne i rodno osjetljive medijske prakse Katica Maksan ocijenila je da govor mržnje i način medijskog izvještavanja direktno utiču na to da žene odustaju od učešća u politici i javnom životu.

„Žene su prestale sebe da vide u politici upravo zbog ovakvih komentara“, kazala je Maksan.

Govoreći o priručniku koji je pripremila, Maksan je navela da mu je pristupila iz dvije perspektive, kao osoba koja godinama analizira medijski sadržaj i kao profesorica crnogorskog jezika koja se bavi rodno osjetljivim jezikom.

„Kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, i dalje se uglavnom zadržavamo na odnosu žena i muškaraca, iako postoje brojni drugi rodni identiteti o kojima se ne govori dovoljno, ni u jeziku ni u medijima“, rekla je Maksan.

Kako je pojasnila, priručnik se dominantno bavi načinom na koji mediji izvještavaju o ženama i muškarcima, uz osvrt na međunarodne i domaće standarde, inkluzivni jezik, digitalnu bezbjednost, vještačku inteligenciju i odgovornost urednika i novinara.

Maksan je upozorila da su građani svakodnevno izloženi ogromnom broju negativnih komentara i govora mržnje, koji su postali toliko normalizovani da se često više ni ne prepoznaju njihove posljedice.

„Žene više ne žele da budu na određenim pozicijama jer se konstantno komentarišu njihov fizički izgled, kompetencije i privatni život“, kazala je ona.

Ona je ukazala i na istraživanja koja pokazuju da su žene manje zastupljene kao sagovornice u medijima, posebno kada su teme politika, ekonomija ili oblasti koje zahtijevaju ekspertizu.

„Kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, sagovornice su uglavnom žene, ali kada su u pitanju politika ili ekonomija, broj žena među sagovornicima značajno opada“, navela je Maksan.

Posebna pažnja posvećena je senzacionalističkom izvještavanju, naročito u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

„Fokus ne smije biti na senzacionalizmu, već na zaštiti dostojanstva i privatnosti žrtava“, istakla je Maksan.

Ukazala je da se poseban dio priručnika odnosi na vještačku inteligenciju, deepfake sadržaje i algoritamsku pristrasnost, navodeći da danas postoje potpuno falsifikovani video sadržaji koji mogu izazvati ozbiljne posljedice i širiti dezinformacije.

Govoreći o ulozi urednika i novinara, Maksan je podsjetila da mediji imaju obavezu da uklanjaju komentare koji sadrže govor mržnje, ali da se to često ne primjenjuje na društvenim mrežama.

„Klikovi, čitanost i reklame često utiču na uređivačku politiku, pa ako neki sadržaj izazove pažnju, proizvodi se još sličnog sadržaja“, kazala je Maksan.

Kako je zaključila, priručnik sadrži i praktične alate i ček-liste koje novinari i urednici mogu koristiti u svakodnevnom radu kako bi izvještavanje bilo profesionalnije, etičnije i rodno osjetljivije.

Tokom panela „Mediji i odgovornost u suzbijanju rodno zasnovanog govora mržnje“ generalna direktorica Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Radica Zeković govorila je o tome da digitalno nasilje nad ženama danas više nije samo pitanje ponašanja na društvenim mrežama, već pitanje demokratije, ljudskih prava i bezbjednosti u javnom prostoru.

„Kada govorimo o digitalnom nasilju, govoru mržnje i zaštiti žena u javnom prostoru, uloga Direktorata za medije je prije svega da kreira pravni i strateški okvir kojim se uređuje medijski i potom i digitalni prostor. To podrazumijeva izradu i izmjene medijskih zakona i kreiranje strateških politika koje uređuju medijsku politiku države, obezbjeđuju da medijski sistem bude pluralan i profesionalan i usklađen sa EU standardima“, navela je Zeković.

Ukazala je da je Crna Gora napravila određene korake u normativnom usklađivanju sa evropskim standardima, ali da izazov ostaje njihova puna i efikasna primjena u digitalnom prostoru.

Ona je podsjetila da je u prethodnom periodu Crna Gora jeste napravila određene korake u normativnom usklađivanju sa evropskim standardima, ali da glavni izazov ostaje njihova puna i efikasna primjena u praksi, posebno u digitalnom prostoru.

„Zakon o medijima iz 2024. godine jasno zabranjuje govor mržnje, diskriminaciju i sadržaje koji podstiču nasilje, a kroz Medijsku strategiju Crne Gore, nasilje nad ženama prepoznato je kao jedno od prioritetnih društvenih pitanja. U saradnji sa medijskom zajednicom održane su obuke za novinare i urednike o rodno senzitivnom izvještavanju, u cilju smanjenja stereotipa, senzacionalizma i sekundarne viktimizacije žena u javnom prostoru, istakla je Zeković.

Kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, definisani su kriterijumi za dodjelu finansijskih sredstava medijima koji obrađuju teme koje se odnose na zaštitu prava žena i unapređenje rodne ravnopravnosti.“, kazala je Zeković.

Zeković je navela i da Ministarstvo već godinu rukovodi radom multisektorske grupe koja prati implementaciju evropskog digitalnog zakonodavstva, prije svega Direktive o digitalnim uslugama (DSA) i Evropskog akta o slobodi medija.

„Važno je naglasiti da će se nova evropska pravila i direktive o borbi protiv rodno zasnovanog nasilja u punom kapacitetu primjenjivati tek nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju“, rekla je Zeković.

Govoreći o odnosu velikih digitalnih platformi prema regionu Zapadnog Balkana, ona je ocijenila da male države poput Crne Gore teško dolaze do brzih reakcija platformi kada je riječ o prijavama nasilja i govora mržnje.

„Zato je važan evropski regulatorni okvir, jer propisuje jasna pravila, rokove i kazne“, navela je Zeković.

Ona je istakla da je do ulaska u Evropsku uniju neophodno raditi na jačanju medijske i digitalne pismenosti građana.

„Ljudi moraju biti edukovani o tome šta predstavlja nasilje u digitalnom prostoru i kakve posljedice ono ostavlja, posebno po žene“, kazala je Zeković.

Upozorila je da online nasilje nad ženama  u velikoj mjeri posljedica i duboko ukorijenjenih društvenih i kulturnih obrazaca, patrijarhalnih shvatanja, rodnih stereotipa i mizoginije koji postoje i van digitalnog prostora. Žene u politici, medijima, civilnom sektoru i javnom životu i dalje su češće izložene uvredama, prijetnjama i komentarima koji targetiraju njihov izgled, privatni život ili pol, umjesto njihove stručnosti i rezultata.

I dok je online nasilje nad ženama u Crnoj Gori u porastu, kako nam pokazuju analize UN, ovi obrasci opstaju i prenose se kroz porodično i društveno nasleđe, zaključila je Zeković.

Novinarka i projektna koordinatorka u Institutu za medije Vesna Rajković Nenadić, ocijenila je da je govor mržnje u Crnoj Gori postao potpuno normalizovan, kako u online, tako i u offline prostoru.

„Mi živimo mržnju i u online i u offline sferi i zato su rezultati ovog istraživanja za mene bili potpuno očekivani“, kazala je Rajković Nenadić.

Govoreći o rezultatima istraživanja o rodno zasnovanom govoru mržnje, ona je istakla da je veoma teško povući jasnu granicu između mizoginije i drugih oblika mržnje koji se odnose na vjeru, naciju ili političku pripadnost.

„Pet odsto mizoginih komentara jeste veliki broj, posebno ako znamo da je riječ o komentarima objavljenim na portalima medija, gdje postoje određena pravila moderacije“, navela je Rajković Nenadić.

Podsjetila je da zakon jasno propisuje obavezu uklanjanja nezakonitih komentara u roku od 60 minuta, što je rješenje koje je zadržano i u novom Zakonu o medijima.

„Bilo je zahtjeva da se taj rok produži na 24 sata, ali mislim da je dobro što je ostao kraći rok“, rekla je Rajković Nenadić.

Ona je ukazala da rezultate istraživanja treba posmatrati i kroz činjenicu da komentari na portalima ipak prolaze određene filtere urednika i administratora.

„Vrlo često moderaciju komentara rade mladi ljudi koji nijesu dovoljno obučeni za taj posao“, kazala je Rajković Nenadić.

Posebno problematičnim smatra komentare na nalozima medija na društvenim mrežama.

„Smatram da bi moderacija komentara na društvenim mrežama trebalo da bude u nadležnosti samih redakcija. Ako mediji nemaju kapaciteta za to, onda bi trebalo da isključe komentare na svojim nalozima“, navela je Rajković Nenadić.

Podsjetila je da su mediji tokom velikih kriza i tragedija u Crnoj Gori znali da isključe komentare, ali da to uglavnom ne rade kod tema koje donose veću čitanost i angažman publike.

„Mediji žive od klikova, čitanosti i dijeljenja sadržaja i treba sagledati realan kontekst u kojem funkcionišu“, rekla je ona.

Rajković Nenadić smatra da mediji često nemaju dovoljno kapaciteta za kvalitetnu moderaciju sadržaja, uprkos brojnim obukama koje se organizuju za novinare i urednike.

Govoreći o društvenim mrežama, ocijenila je da je riječ o prostoru koji je i dalje nedovoljno regulisan.

„Crna Gora je malo tržište i veoma je teško dobiti reakciju velikih digitalnih platformi“, kazala je Rajković Nenadić..

Posebno je ukazala na izostanak adekvatne reakcije institucija u slučajevima sadržaja koji sadrže govor mržnje prema ženama i određenim društvenim grupama.

Rajković Nenadić ocijenila je da društvo ide u retrogradnom pravcu kada je riječ o položaju žena u javnom prostoru.

„Ranije su žene bile dominantno seksualizovane, a sada svjedočimo pokušajima da se žena vrati u tradicionalne obrasce u kojima joj je mjesto da ćuti i bude u kući“, upozorila je Rajković Nenadić.

Rajković Nenadić je ocijenila da je sadržaj koji se odnosio na film „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“, koji je emitovan na dvije televizije sa nacionalnom frekvencijom,  sadrži govor mržnje prema ženama.

Kako je navela, nacionalna frekvencija predstavlja nacionalno dobro i zbog toga je posebno važno šta se emituje u takvom programu. Istakla je da se u ovom slučaju zadržava na rodnom aspektu teme, uz ocjenu da je prisutan jasan govor mržnje prema ženama.

Dodala je da, osim reakcija civilnog sektora, nije bilo adekvatnog odgovora nadležnih ili drugih društvenih aktera.

Članica BiePAG-a Jovana Marović ocijenila je da je društvo sve svjesnije problema mizoginije i govora mržnje prema ženama u javnom prostoru, ali da institucionalni odgovor i dalje nije dovoljno efikasan.

„Sve je više ovakvih diskusija, projekata i obuka i to je pozitivno. Žene u politici su spremne da govore o ovoj temi i to je važan pomak“, kazala je Marović.

Ipak, kako je navela, ključni problem ostaje slaba implementacija postojećih zakona.

„U normativnom smislu imamo solidna rješenja, kao i u mnogim oblastima evropskih integracija, ali je implementacija loša. Time se šalje poruka da institucije ne reaguju dovoljno brzo i da kazne nijesu odvraćajuće“, rekla je ona.

Prema njenim riječima, organizovane kampanje targetiranja žena u javnom prostoru postaju sve brutalnije i koordinisanije.

„Oni koji učestvuju u tim kampanjama postali su svjesni koliko je to moćno oružje. Danas imate koordinisane akcije i konstantan pritisak na žene“, upozorila je Marović.

Dodala je da u takvim kampanjama ne učestvuju samo anonimni korisnici društvenih mreža, već i političari i političarke kada im to odgovara iz partijskih interesa.

„Vrlo često postoji selektivna solidarnost. Kada ste vi ili vaše partijske koleginice meta napada, onda se to prepoznaje kao veliki problem. Međutim, kada je meta neko iz civilnog sektora ili politički protivnik, tada se ćuti“, kazala je Marović.

Govoreći o ličnom iskustvu, Marović je navela da su se vrste napada mijenjale u zavisnosti od toga da li je bila u civilnom sektoru ili politici.

„Dok sam bila u civilnom sektoru, predstavljana sam kao strana plaćenica koja radi za interese donatora. U politici su me napadale i ekstremna desnica i ekstremna ljevica“, kazala je Marović.

Posebno je istakla da su komentari na društvenoj mreži X bili među najtežim iskustvima.

„Na toj mreži mizoginija i ekstremizam postali su potpuno normalizovani. Zato sam prije godinu i po odlučila da se povučem sa te platforme“, rekla je Marović.

Kako je dodala, najteži napadi često su usmjereni na porodicu.

„Porodica nije dio politike, ali kada neko shvati da vas to najviše boli, onda upravo tu počinju najčešći i najteži napadi“, navela je ona.

Marović smatra da je društvo tek na početku ozbiljnijeg suočavanja sa ovim problemom.

„Tek smo zagrebali površinu kada je riječ o definisanju preporuka i bavljenju ovim problemom“, ocijenila je ona.

Kao prvi korak izdvojila je potrebu za većom solidarnošću među ženama, bez obzira na političke razlike, kao i da kazne za govor mržnje i online nasilje moraju biti mnogo strože kako bi imale odvraćajući efekat.

Marović je zaključila da je najteži dio procesa promjena duboko ukorijenjenih društvenih obrazaca o ulozi žene.

„Naše društvo mora prihvatiti da žena može biti liderka. Ti obrasci su duboko ukorijenjeni i prenose se kroz porodicu i društvo“, kazala je Marović, dodajući da su obrazovanje i svakodnevni razgovori ključni za promjenu takvih stavova.

Konferencija je organizovana u okviru projekta „Ravnopravno u javnosti – za siguran javni prostor u Crnoj Gori“, koji CeMI sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.