Video
„Poređenja radi, broj žena je 2016. godine iznosio 19 ili 23 odsto, a 2020. godine 18 odnosno 22 odsto. Ovo je najniži procenat žena od uvođenja sistema kvota kojim je propisano da u grupi od četiri kandidata na izbornoj listi, jedan mora biti manje zastupljenog pola“, kažu u saopštenju.
Nakon više od 10 godina, trendovi kojima svjedočimo, iznevjerili su i naša najoptimističnija očekivanja.
„Čak i ukoliko se određeni kandidati sa lista budu birali u izvršnu vlast ili podnosili ostavke na poslaničke funkcije, mala je vjerovatnoća da će se inicijalni procenti žena na poslaničkim klupama značajnije promijeniti“, ističu u saopštenju.
Šta ovo znači za buduće politike.
„Istraživanja koje godinama sprovodi OECD dokazuju jasnu povezanost između političkog učešća žena i razvoja sektora prosvjete i zdravstva, dok na globalnom nivou procenat žena na pozicijama donošenja odluka direktno utiče na procenat ulaganja u socijalnu infrastrukturu stanovništva“, navode u saopštenju.
Ako ove činjenice uporedimo sa budućim sazivom zakonodavne, a posljedično i izvršne vlasti, očekuju nas politike koje neće u dovoljnoj mjeri.
„1. shvatati problem porodičnog nasilja i štetu koju nanosi djeci, ali će “sistemski rješavati problem vršnjačkog nasilja”;
2. osigurati socijalnu pravdu za sve, ali zato eto novih populističkih, pronatalitetskih mjera i stanova za povlaštene;
3. vidjeti da je vrijednost neplaćenog kućnog rada 15% BDP-a, ali će “ekonomski oporaviti zemlju”;
4. prepoznati to što OSI i transrodne žene ne mogu da pristupe zdravstvu i elementarnoj terapiji, priznati ni negativna iskustva porodilja u bolnicama, ali će se nadmetati za štafetu branitelja ”porodice, nacije, tradicije”;
5. priznati siromaštvo svakog trećeg djeteta i jednoroditeljskih porodica – koje dominantno čine majke i djeca, i drugih obespravljenih grupa, ali će rješavati stvar dječijim dodatkom od 40 eura i cijenom vrtića od najavljenih 50;
6. zaštititi trudne žene na radu, ali će džentlmenski dijeliti novac za novorođenčad, skoro kao da je njihov;
7. sanirati vlagu po zidovima i rupe po podovima škola, ali ćemo slušati kako je “ulaganje u obrazovanje najbolja investicija za razvoj zemlje”;
8. razmišljati o broju djece u prostorijama za produženi boravak, tamo gdje ih ima, ali će nastaviti da “traže optimalna rješenja”;
9. planirati prostor za potrebe svih stanovnika, ali će zato obezbijediti “održivi razvoj”;
10. razumjeti da je pitanje bezbjednosti i mirovnih procesa, pitanje koje se tiče žena i ranjivih grupa“, pojašnjavaju u saopštenju.
U konačnom, kako dodaju, morali bi uraditi mnogo toga da vrate povjerenje u institucije i sistem, ali je veća mogućnost da će se prigodno poslužiti floskulom da “treba pustiti državne organe da rade svoj posao.
„Dozvoljamo sebi da pomislimo da je i mala izlaznost na izborima opomena za otuđenje politika od čovjeka, a posebno od žena (jer vjerujemo da je i žena čovjek), a ne znak evropeizacije društva kako nam političari tumače. Centar za ženska prava i Spektra, čiji je optimizam u “iznosu” od 25 odsto žena na poslaničkim klupama, još jednom opomenut stvarnošću, nastavljaju da prate procese i skreću pažnju na sve političke aktere koji će pregovarati o budućoj vlasti, da budu svjesni posljedica zatvorenih, isključujućih, jednoobraznih i “napamet” politika po mjeri hetero-muškaraca i da ne dozvole da navedene teme, ključne za razvoj i blagostanje crnogorskog društva, ostanu izvan radara buduće vlasti“, ističu u saopštenju.
Posebno je, dodaju, važno da se ne nastavi trend dodatne marginalizacije i isključivanja žena iz pregovora o sastavu nove Vlade i sa pozicija gdje se donose odluke.
Preporučeno
„Vlada koju želimo je rodno izbalansirana i time i naša, ili nije ničija.Umjesto zaključka, u ovom trenutku se čini važnijim ponovo podsjetiti da u poštenoj predstavničkoj demokratiji žene, kao polovina biračkog tijela, imaju pravo i na polovinu mjesta, manje od toga nije demokratija“, zaključuju u saopštenju.
