Video
Odnos prema ženama kroz prizmu duboko ukorijenjenih patrijarhalnih odnosa i rodnih uloga
Sagovornici Portala RTCG ocjenjuju da je u prethodnim godinama urađeno mnogo toga na polju unaprjeđivanja položaja žena, no i da isti i dalje nije na zadovoljavajućem nivou.
Iz Centra za ženska prava navode da uporni problemi sa kojima se nose žene su diskriminacija i nasilje, što čini njihovo položaj u društvu nebezbjednim i neravnopravnim, i dodaju da je trenutni položaj žena daleko od ravnopravnosti kao standarda za koji se bore godinama unazad. Smatraju da razlog opstanka ovakvog odnosa prema ženama je nedostatak političke volje kako bi se postojeći problemi riješili.
“Ovo u konačnom nije neočekivano, kada neispunjenim obećanjem Predsjednika Vlade da ćemo se sastati i pričati o gorućim problemima, dva i po mjeseca kasnije dobijamo jasan signal da su naši problemi – nečiji tuđi” kažu iz Centra.
Predsjednica Foruma žena Socijaldemokrata Crne Gore i trenerica za rodnu ravnopravnost Ivana Raščanin Radičević smatra da se položaj žena u Crnoj Gori ne razlikuje u odnosu na zemlje regiona, te da kao društvo i dalje na žene gledamo kroz prizmu patrijarhalnih odnosa i rodnih uloga.
Kao i predstavnici Centra, i ona je mišljenja da smo i dalje od željene pozcije i da dokle god ne budemo imali jednake šanse, ne možemo dostići i potpunu ravnopravnost.
“Ravnopravnost ne podrazumijeva samo jednak broj žena i muškaraca na mjestima odlučivanja, nego i jednake šanse. Jednako učešće žena i muškaraca u svim sferama javnog i privatnog života temeljno je ljudsko pravo i preduslov demokratije, vladavine prava i održivog razvoja jedne zemlje” objašnjava Raščanin-Radičević.
Korak naprijed, dva nazad: Ženska prava na udaru politika
Iako je mnogo urađeno u pogledu poboljšavanja položaja žena različitih kategorija društva, sagovornici napominju da promjene u pogledu dostizanja i očuvanja prava žena ne idu uzlaznom putanjom, te da su na udaru politika i, kako kažu iz Centra za ženska prava, desnih, ideoloških kontra udara što čini borbe žena nikad do kraja dobijenim.
Kampanje koje je Centar pokretao poput “Neželjena”, uticalo je da se u našem društvu otvori priča o abortusu kao posljedici favorizovanja muške djece.
“Iste godine (2017.) smo izborile i definiciju silovanja tako da se zasniva na odsustvu pristanka žrtve, što je legislativna praksa samo najrazvijenijih zemalja EU”, kažu iz Centra za ženska prava.
Podsjećaju da su se svojim zalaganjem izborili za uvoženje strože kazne za rodno zasnovano nasilje i porodično nasilje.
“Od ove godine, krivično će se goniti i svaka prijetnja ili zloupotreba tuđeg spisa ili fotografije sa seksualno eksplicitnim sadržajem, kao oblik nasilja koji dominantno pogađa žene i djevojke”, dodaju iz Centra.
Raščanin-Radičević smatra da je mnogo toga urađeno te da promjene nijesu bile u pravcu progresa, već kako kaže korak naprijed, nazad dva. Kao razlog, navodi da je teško mijenjati svijest i ukorijenjene vrijednosne stavove.
“Crna Gora je na primjer zemlja koja je možda prije nekih razvijenijih zemalja ostvarila pravo glasa za žene, ali u pogledu drugih prava i sloboda je i dalje na dnu liste. Svaki put kad je uloge žene jačala u svim društvenim segmentima, našao se način da se ona umanji i percipira kao ugrožavajući faktor u jednom društvu”, pojašanjava Raščanin-Radičević.
”Nevidljive” prepreke za učešće žena na javnoj i političkoj sceni
Brojne su prepreke sa kojima se suočavaju žene kako bi ostavarile svoja prava u društvu, među kojima su, kako navodi tim Centra za ženska prava, one koje su nevidljive, no i one koje su, kako kažu vidljive no niko na njih ne reaguje.
Kao glavnog krivca vide u patrijarhalnim i desničarskim obrascima koji su kontra udar njihovim naporima da žene obrazuju, te da im obezbijede jednake šanse za dostojanstven rad, osigurajući im bezbjednost i efikasnu zaštitu prava, te zakonskim riješenjima koji se ne sprovode (Zakon o rodnoj ravnopravnosti), nedovoljno dobrim zakonima koji su iscrpili snagu da ohrabre žene za javni i politički život navodeći Zakon o izboru odbornika i poslanika.
Sve ovo dodatno otežava sveprisutna mizoginija, seksizam i govor mržnje, koji kako objašnjavaju, kao društvo normalizujemo i činimo političku kulturu destimulišućom i isključivom.
Predsjednica Foruma žena Socijaldemokrata smatra da je uvođenjem rodne ravnopravnosti u sve sfere društvenog života, pa i političkog uticalo da se promijeni svijest društvenih subjekata i istovremeno pokazalo i uzroke i posljedice diskriminacije prema polu.
“Govoreći, u političkoj sferi, znate, kako raste broj žena koje se uključuju u političke aktivnosti, raste njihova vidljivost, ali i učestalost i obim nasilnih odgovora protivnika tih procesa”, pojašnjava Raščanin-Radičević.
Žene u politici se suočavaju sa izazovima kakvi su nepojmljivi njihovim muškim kolegama, gdje prelaskom iz privatnog u javno okruženje ženama se osporava, zbog rodnih stereotipa i tradicionalnih patrijahalnih gledišta, njihov legitimitet, kompetencije, stručnost i na kraju, moralnost.
U politici, kaže Raščanin- Radičević, postoje dvostruki standardi za žene i muškarce.
Iz Centra za ženska prava podsjećaju da nijednu političku partiju u Crnoj Gori ne predvodi žena, te da 17 poslanica u inicijalnom sazivu Skupštine, nijedna žena na potpredsjedničkom mjestu u Vladi, i svega 4 žene na ministarskim pozicijama, od 60% zaposlenih žena u javnoj upravi samo četvrtinu čine žene, i da to nije dovoljno.
Raščanin-Radičević takođe smatra da se broj žena na odlučujućim pozicijama nije povećao kao ni na političkoj sceni. Podsjeća da resori koji su dati ženama za upravljanje su potvrda postojećih rodnih stereotipa odnosno društvenih uloga, rodnih identiteta i stereotipa priprisanim ženama.
“Vi generacijama namećete ženama da je ideal prave žene da bude majka, domaćica, dobra supruga, pokorna i poslušna. Time joj poručujete da je i manje vrijedna. Zbog toga je proces orodnjavanja jako težak, dugotrajan proces. Najteže je mijenjati svijest ljudima”, objašnjava Raščanin-Radičević.
Ona napominje da istraživanje koje je rađeno od strane Ženske političke mreže u saradnji sa UNDP-om, koje je pokazalo da 9 od 10 žena u politici je diskriminsano, dok je 7 od 10 doživjelo neki vid nasilja zbog političke participacije. Korijen neravnopravnosti je, po njenom mišljenju, u nejednakoj političkoj moći.
“Kad žena uđe u sferu javnog i političkog, onda je ona ta sa kojom morate da dijelite mjesta odlučivanja tj. moć. Participirajući muškarce kao lidere, vi ste u očima društvene zajednice ona koja hoće da otme nešto što ,,po prirodi muškarcima pripada”, istakla je Raščanin-Radičević.
Ima još mnogo toga na čemu bi trebalo da se radi
Kako bi se položaj žena u društvu unaprijedio najznačajniju ulogu imam Parlament, kaže Raščanin-Radičević.
Pored Skupštine, značajni partneri su političke partije, mediji kao i svaki građanin pojedinačno i to kroz podržavanje principa rodne ravnopravnosti, smanjivanje stereotipnih i tradicionalnih poimanja i kroz trajnu promjenu mentaliteta i svijesti u odnosu na poimanja muško-ženskih odnosa i uloga, dodaje Raščanin-Radičević.
Kako bi se ovo ostvarilo, ona riješenje vidi u kontinuiranim programima obuke, kreiranju politika pariteta i težnji ka nultoj toleranciji na nasilje, i kreiranju mjera unaprijeđivanja položaja žena.
Iz Centra za ženska prava smatraju da je potrebno iskoristiti reformske procese te tražiti snažniju posvećenost rodnoj agendi.
To bi, kako navode značilo veće političko učešća žena i bolje kvote, pravedniji uslovi na radu i bolja ravnoteža izmedju privatnog i poslovnog života; inkluzivniji privredni sektor kroz uravnoteženiju zastupljenost žena na najvišim pozicijama u odborima direktora velikih privatnih i javnih preduzeća, funkcionalan i pravedan sistem socijalne i dječije zaštite, funkcionalne institucije i dosljedna primjena zakona, neki su od sistemskih preduslova za održivost našeg društva.
Dodaju da je važno otvoreno pričati o zloćudnim praksama patrijarhata iz čijeg se vrijednosnog sistema razvijaju diskriminatorna i nasilnička ponašanja , te širiti znanja o rodnoj pravdi kao globalnoj pravdi koja se suprotstavlja svakoj hijerarhij, moći, eksploataciji, ugnjetavanju, militarizmu a čije žrtve su posebno žene i djeca, bez obzira odakle one dolaze.
Napominju da ne treba da zaboravimo da su žene heterogena skupina, i da kada govorimo u njihovo ime, “uvijek govorimo i u ime svih onih žena iz ruralnih krajeva koje još uvijek nemaju osnovni pristup zdravlju, obrazovanju i zaštiti svojih prava; u ime žena sa invadilitetom koje ne mogu da pristupe osnovnoj zdrastvenoj zaštiti ili im se negira pravo na samostalni život i odluke; u ime transrodnih žena koje još uvijek nemaju osnovne hormonske terapije ili pravo da se izjašnjavaju u skladu sa svojim rodom; u ime svih mladih djevojaka kojima se oduzima pravo na obrazovanja i nasilno se ispisuju iz srednjih škola na račun ugovorenih brakova; u ime svake žene koja se nalazi na tržištu rada a prima “manju platu za isti rad”, ili onih “koje ne rade ništa, jer su domaćice”; i u ime onih koje su izložene seksizmu, mizoginiji, govoru mržnje; a onda i u ime svih žrtvi femicida, kojih više nema samo zato što je nekome smetalo to što su žene”.
Raščanin-Radičević smatra da rezultati indeksa ravnopravnosti su najbolji pokazatelj u kojim oblastima je potrebno uložiti dodatan napor kako bismo kao društvo dostigli određeni nivou rodne ravnopravnosti i time ostvarili puni potencijal svake građanke i građanina Crne Gore. Žene, kako navodi, danas se sve više upuštaju u profesije koje su nekada bile rezervisane za muškarce i da se svijest o nužnosti uvođenja principa rodne ravnopravnosti polako mijenja.
Preporučeno
No, kako bi se postigla rodna ravnopravnost, veće učešće žena u procese odlučivanja odnosno kako bi im se omogućilo ostvarivanje jednakih prava u društvu, saglasni su sagovornici, potrebna je veća politička volja.
