Video
Kao da nije dovoljno to što se u javnom prostoru i na društvenim mrežama svakodnevno dijelimo po raznim pitanjima, novi “front” za sukob neistomišljenika otvorio se početkom ruske agresije na Ukrajinu prije dva mjeseca.
Uzimajući u obzir domaći, ali i međunarodni kontekst, pitanje koje se logično nameće je da li su ljudi dokoni, željni govora mržnje i rasprave na internetu, ili su naše podjele toliko specifične da se lako možemo pronaći i uklopiti “u tuđi” teren podjela i povesti “tuđe” bitke, ali na domaćem terenu.
Cerović smatra da smo, kao ljudska vrsta, skloni identifikaciji sa svojim čoporom. To nam je, kako pojašnjava, bila strategija preživljavanja.
“Ljudima možete da nacrtate čopor”
“Držati se onih koji su ‘naši’. Taj sistem ne zahtijeva samo aktivnu agresiju u slučaju sukoba sa nekim konkurentskim ‘čoporom’. Sistem stalno zahtijeva preventivne signale vjernosti – da se stalno klanjamo ‘našem’ Bogu, da stalno ističemo ‘naše simbole’ i sl. Ali pošto je sistem identifikacija sa simbolima kod ljudi veoma fleksibilan, istorija ljudske politike nije drugo nego stalno izmišljanje novih simbola i identifikacija što veceg broja ‘sljedbenika’ sa tim simbolima. I crtanje granica između ‘nas’ i ‘njih’ po trenutnom političkom interesu. Dakle ljudima možete da nacrtate čopor. Da ih ubijedite u pripadnost”, kaže Cerović.
A veliki “čopori” su, pojašnjava, povlašćeni jer se ljudi lakše identifikuju, od njih nesvjesno očekuju da mogu dobiti zaštitu.
“Uvijek će epitet ‘Velika’, ko god ga primijenjivao, biti privlačniji sljedbenicima u odnosu na ‘malu’ Crnu Goru. Osjećaj pripadanja nečem moćnom i velikom kompenzuje lični osjećaj nemoći. Zato se traže i prekogranične identifikacije – ‘nas i Rusa 300 miliona’ ili mi koji se krstimo ovako ili slično. Činjenica da kulturna sličnost i bliskost sa, na primjer, katoličkim Hrvatima može biti mnogo veća, uzaludna je jer se neko uspješno igra lego kockicama sačinjenim od naših srca i mozgova. To što smo sa Ukrajincima jednako slični po svim elementima kao sa tim istim Rusima je takođe zanemarena, jer znate, Velika Rusija, pa Velika Srbija, pa Velika Plana”, kaže naš sagovornik.
Pojam “braća” najčuvenija od svih emoconalnih manipulacija
Nažalost, smatra on, iluzorno je očekivanje da ljudi u tim identifikacijama preskoče automatske emocionalne reakcije, koje idu u korist iracionalnih odluka i čine nas podložnima manipulaciji, i da “razmisle” o svemu tome.
“Najčuvenija od svih emocionalnih manipulacija je korišćenje pojma ‘braća’. ‘Mi smo braća’…(po oružju, po krvi, po vjeri, po stradanju, po idejama, po navijačkim bojama, po tribini, i po ko zna kojim još glupostima). Usudio bih se da kažem da je to jedan od prvih znaka geopolitičkih manipulacija. To jest korak od toga do ‘zajedničke borbe protiv zajedničkih dušmana’ je veoma mali”, ističe Cerović.
Ne ulazeći u same razloge rata i rusko-ukrajinskog problema, pitanje je i zašto je crnogorsko društvo sklono takvim diobama, koje nerijetko rađaju i govor mržnje.
Cerović pojašnjava da sva društva i sve kulture koje regulišu odnose u datim društvima, pospješuju ili saradnju i otvorenost, ili nasuprot – takmičenje, sukob i nepovjerenje.
Ruska agresija na Ukrajinu novi povod za podjele u Crnoj Gori: Ilustracija (Pixabay) Ruska agresija na Ukrajinu novi povod za podjele u Crnoj Gori: Ilustracija (Pixabay)
“Politički i ekonomski uslovi u kojima se kultura oblikovala kroz istoriju utiču na to što će se smatrati normalnim i prihvatljivim ili čudnim i nepoželjnim. Crna Gora pokazuje niske parametre otvorenosti i kolaborativnosti – povjerenje je kroz istoriju Crne Gore bilo suviše opasna stvar. Zato je razvijen jedan kulturni sistem koji je baziran na paranoji i nepovjerenju, makar u poređenju sa mnogim drugim evropskim kulturama. U takvim kulturnim sistemima je politička manipulacija identitetom veoma lagana – takva društva kao da traže polarizaciju i takmičenje među raznim identitetima”, rekao je Cerović.
Uloga političara i medija ogromna
Vjerovali smo, ističe on, da društvene mreže predstavljaju sistem povezivanja među ljudima.
“I one bi to i bile da nijesu bazirane na specijalnim algoritmima koji obezbjeđuju da se ušuškamo u sopstvenu ‘eho sobu’ – da slušamo istomišljenike i živimo u mjehuru u kojem niko ne dovodi u pitanje naše mišljenje. Zato su društvene mreže postale najvažniji alat polarizacije širom svijeta. Algoritmi i ljudski instinkti su opasna kombinacija”, vjeruje naš sagovornik.
Uloga političkih elita i medija u suzbijanju podjela i govora mržnje na društvenim mrežama ogromna je, smatra Cerović.
“Isto tako znamo da ako im nešto nije u interesu i mediji i političari će lako te iste koncepte okrenuti za 360 stepeni. Pazimo se podjela na ‘mi’ i ‘oni’. Pazimo se stvaranja straha ili prevelikog osjećaja ponosa. Pogotovu kad je potrebno da se identifikujem sa nekim liderima. Psihološke karakteristike Vladimira Putina (slične narcisoidnom i manipulativnom liku Donalda Trampa) čine da značajan broj njegovih sljedbenika podsvjesno želi da učestvuje u ‘snazi’ i da ima ‘mesijansko’ očekivanje. Pazimo se dobro ideje da je neki političar tu ‘da nas povede’ u neku ‘obećanu zemlju’, da konačno ‘dobijemo ono što nam pripada’, ‘povratimo slavu (zemlju, vjeru, ponos, moć i ne znam šta još ne)”, rekao je Cerović.
Preporučeno
To očekivanje je, kako zaključuje, u 100% slučajeva “veoma ozbiljno otvoren put ka manipulaciji i zloupotrebi”: “I pazimo se svega toga sami, jer nije u interesu političara niti medija da te mehanizme prepoznamo”.
