Temelji boljeg društva ne mogu se graditi na neistinama, relativizaciji i revizionizmu, poručeno je sa memorijalne tribine “Srebrenica između odgovornog sjećanja i ciljanog poricanja“, održane sinoć u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO), Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori i Akcije za ljudska prava (HRA), u okviru obilježavanja 30 godina od genocida u Srebrenici.

Dr Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina (BiH), ukazao je na ideološke razloge masovne kampanje zločina u BiH, posebno u istočnoj Bosni, gdje je Srebrenica bila jedna od meta. Istakao je da se, radi razumijevanja razloga genocida u i oko Srebrenice, mora analizirati cijeli period zločina – od početka 1992. do jula 1995.

“Negiranje genocida počelo je već tokom njegovog izvršenja i, nažalost, traje u kontinuitetu, uz kraća zatišja. Obznanjivanje činjenica o masovnim strijeljanjima i grobnicama odmah nakon pada Srebrenice pokrenulo je val prikrivanja zločina – premještanja tijela, manipulacije dokazima i stvaranja lažne slike stvarnosti. Taj proces nije zaustavljen, samo je postao sofisticiraniji,” kazao je on.

Džananović je naglasio da je genocid u BiH bio planski, sistemski i vođen s političkog vrha. “Negiranje je nastavak te politike – politike koja pokušava izbrisati tragove zločina, omalovažava žrtve i sprječava priznanje istine i izgradnju mira. Tu prednjače i koordinirano djeluju vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska,” dodao je.

“Crna Gora je podržala Rezoluciju o Srebrenici, ali implementacija izostaje. To pokazuje koliko je još posla pred nama – posebno jer se i u crnogorskom društvu čuju glasovi koji umanjuju ili negiraju genocid, šaljući pogrešne i opasne poruke,” zaključio je Džananović.

Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, istakao je da memorijalizacija žrtava nije samo obaveza prema prošlosti, već i temelj budućeg suživota i međusobnog poštovanja.

„Generalna skupština UN usvajanjem Rezolucije, prošle godine, pružila je djelimičnu civilizacijsku satisfakciju srebreničkim majkama. Crna Gora je tu Rezoluciju podržala i pokazala da više nije na pogrešnoj strani istorije, kao do sredine 90-ih, kada je bila i Srebrenica. Time se obavezala i na obilježavanje međunarodnog Dana sjećanja”, naveo je on.

Podsjetio je da je Skupština Crne Gore prethodno donijela dva vlastita akta – Deklaraciju 2009. i Rezoluciju 2021. godine o osudi genocida u Srebrenici.

“Crna Gora se obavezala da osudi svako poricanje genocida u Srebrenici. Očekujemo da poglavlje o genocidu uđe u obrazovni sistem i da pravosuđe dosljedno presuđuje one koji veličaju ratne zločince osuđene, pred međunarodnim sudovima, za zločine i genocid u Srebrenici. Crnogorski državni organi moraju biti brana ideologijama koje su dovele do genocida, a ne podrška ili nijemi posmatrači idelogijama koje su bile potpora zločinačkoj politici i tom velikodržavnom naumu,” poručio je Mustafić.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, poručila je da je odgovorno sjećanje zadatak svih, a posebno institucija.

„Genocid u Srebrenici nije samo mračna stranica istorije, već test naše ljudskosti i spremnosti da se suočimo sa istinom, što je posebno važno kada svjedočimo afirmaciji ideologija koje su vodile tom zločinu. Imamo dvije realnosti: istina, potvrđena presudama najviših sudova, i negiranje, koje pokušava umanjiti, relativizovati ili opravdati nepojmljivo. Odgovorno sjećanje nije puka komemoracija, već proces suočavanja i otpora poricanju, u kojem imena i životi 8.372 ubijena muškarca i dječaka ne smiju biti statistika, već podsjetnik da se užas ne ponovi“, kazala je ona.

Naglasila je i značaj politika, obrazovanja i medija.

“Zato insistiramo da politika prestane da trguje istinom, da obrazovni sistem ne prećutkuje činjenice, a mediji ne budu platforma za negatore. Jedna od inicijativa koju smo pokrenuli je i oduzimanje nagrade ratnom zločincu Radovanu Karadžiću“, pojasnila je, dodajući je to moralni minimum prema žrtvama i društvu koje želi pravdu.

“Ako želimo da Crna Gora bude dostojna svojih najboljih vrijednosti, posebno principa čojstva i junaštva, moramo dokazati da umijemo pamtiti, priznati i osuditi zločine – bez kalkulacija, straha i laži“, zaključila je Uljarević.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka HRA, istakla je da je negiranje genocida znači i negiranje međunarodnog sudstva i pravde za žrtve.

“Haški tribunal je presude, kojima je utvrdio odgovornost za genocid i za ratne zločine u Srebrenici, zasnovao na iskazima oko 1.500 svjedoka i 28.000 dokaza. U suđenjima je učestvovalo 46 sudija iz 34 zemlje. Za genocid i druge zločine osuđeno je više od 50 osoba. Ostaci žrtava pronađeni su u preko 80 grobnica, od čega samo osam primarnih, što pokazuje ogroman napor da se zločin sakrije”, podsjetila je ona.

Dodala je da je prva Komisija za istraživanje događaja u Srebrenici, koju je formirala Vlada entiteta Republika Srpska 2004, utvrdila da je preko 20.000 osoba učestvovalo u genocidu. “Reći da je sve to podvala je apsurdno i drsko i predstavlja posljednju fazu genocida”, naglasila je.

Ukazala je da građani Crne Gore dominantno prepoznaju Srebrenicu kao najveći zločin 90ih, što pojedini političari poriču. “Slažem se sa Dubravkom Stojanović da je riječ o političkoj potrebi za monopolom na status žrtve, koji navodno opravdava dalje postupke. Zato je u Crnoj Gori je poslije UN rezolucije o Srebrenici uslijedio pritisak da se donese i Rezolucija o Jasenovcu”, pojasnila je.

Mirsad Rastoder, publicista, koji je moderirao tribine, podsjetio je na crnogorske pravosnažne presude za zločine počinjene tokom 90-ih i istakao potrebu za dosljednijim procesuiranjem zločina i edukacijom mladih.

On je ocijenio da je Crna Gora decenijama ostala na pola puta između iskrenog suočavanja s prošlošću i ciljanog poricanja, bez dosljednog sprovođenja odluka i međunarodnih obaveza.

„Krajnje je vrijeme da društvo napravi otklon od ideologija koje su vodile u zločine, suoči se sa sopstvenom ulogom u ratu i odgoji generacije u čijim će srcima odjekivati – oprosti, Srebrenice. To je najbolja brana da prerušena prošlost ne postane budućnost ove zemlje i regiona“, kazao je Rastoder, zaključujući da u udžbenike treba uđe istina o genocidu u Srebrenici i drugim zločinima.

Organizatori su još jednom pozvali nadležne institucije Crne Gore prepoznaju svoju moralnu i zakonsku obavezu i uspostave Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici u zvaničnom kalendaru, ali i prestanu tolerisati poricanje i glorifikaciju ratnih zločinaca.