Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u CGO-u, kazala je da je potrebno da vlade post-jugoslovenskih zemalja pokrenu zajedničku akciju rješavanja sudbine 11048 osoba vezi sa ratovima na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH), Kosova i Crne Gore, te da vladine komisije prestanu da istupaju kao glasnogovornici interesa partija na vlasti, kao i da se prema svim žrtvama odnose jednako važno i u interesu porodica i javnosti da znaju sudbinu nestalih.

 ”Još nije poznata sudbina 1968 lica sa prostora Hrvatske, 7371 sa prostora BiH, i 1630 lica sa Kosova. Ponovo upućujemo apel nadležnim institucijama u Crnoj Gori, da proaktivnije rade na otkrivanju sudbine 51 lica, koje se iz Crne Gore vodi kao nestalo, kao i 28 državljana Republike Kosovo, čije porodice žive u Crnoj Gori”, rekla je Milaš.

Ona je napomenula da ni crnogorski normativni okvir u ovoj oblasti nije u skladu sa međunarodnim standardima.

”U Crnoj Gori, prisilni nestanak nije definisan u krivičnom zakonodavstvu Crne Gore kao zasebno krivično djelo, a Crna Gora još uvijek nije ni zakonski priznala status porodica nestalih lica. Neophodno je uvesti isveobuhvatan program reparacija porodica nestalih lica, koji bi podrazumijevao, restituciju, rehabilitaciju, satisfakciju i garancije neponavljanja zločina”, navela je ona.

Ljubiša Filipović, predsjednik Udruženja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih lica „Crveni Božur“, naglasio je da “problem nestalih lica nije politički, već je to problem ljudski i čovječnosti. Porodice žrtava traže samo ona prava zagarantovana konvencijama – pravo da znaju sudbine svojih najmilijih.”

Filipović apostrofira i egzistencijalne probleme sa kojim se susrijeću porodice nestalih lica.

”Porodice žrtava izabrale su svoju sudbinu, a naša sudbina je Crna Gora. Krajnje je vrijeme da država Crna Gora nađe mogućnosti da pomogne ovim porodicama da dođu do krova nad glavom. Pozivamo sve državne institucije da se to pitanje konačno počne rješavati, jer u suprotnom će porodice biti prisiljene da sa fotografijama svojih najmilijih stanu ispred Skupštine sve do odgovora nadležnih organa’,’ kazao je on.

On podsjeća da su institucije ostale nijeme na brojne dopise za organizovanje sastanka sa njihovom delegacijom.

Filipović je konstatovao da su zločini počinjeni sa svih strana, te da porodice žrtava, osuđuju i žale sve nevino stradale, ali i da traže i od svih drugih, a posebno od vlada u regionu, da nađu zajednički jezik i da se konačno dogovore oko preuzimanja koraka za pronalazak nestalih lica.

”Sve dok se ne otkrije istina o nestalim licima neće biti pomirenja među narodim. Previše je bola i tuge kod svake porodice koja traga za svojim nestalim članovima”, zaključio je Filipović.