Video
Nije dobro bilo koga unaprijed osuđivati. Kada se završe svi poslovi u vezi sa problematikom vezanom za aktivnosti Narodnog muzeja i dobiju potpuno pouzdane informacije tek onda možemo govoriti o odgovornosti moralnoj, profesionalnoj pa i krivičnoj, kaže za Vikend novine Aleksandar Čilikov. On je naglasio i da ge veoma pogađa činjenica da studenti kojima je godinama predavao imaju najoskudnija znanja o svojoj kulturnoj baštini.
Preporučeno
Čilikov povodm aktuelnih dešavanja o skandalu oko nestanka 2.900 predmeta iz fundusa Narodnog muzeja Crne Gore, koji je, nedavno, potresao crnogorsku javnost ističe da sudeći prema do sada iznesenim informacijama u medijima, problematika u vezi sa manjkavostima u muzejskoj dokumentaciji i podaci o nestalim eksponatima mogu se pratiti više decenija unazad.
“Tokom prethodnih pola vijeka muzej je pretrpio više reorganizacija smijenilo se dosta uprava i bio je aktivan niz stručnjaka od kojih danas, nažalost, neki nijesu živi. Ukoliko se, nakon obavljenih kompletnih revizija, pokaže da je riječ o visokom intenzitetu nedostataka u višedecenijskom radu Narodnog muzeja onda nijesu samo zakazali muzejski stručnjaci i uprave već i političke institucije kao organi koji nadziru rad najznačajnije kulturne institucije u Crnoj Gori”, rekao je on.
Na pitanja kakav rasplet očekuje i da li će se identifikovati krivci za nemar koji je doveo do ovakvog stanja, te da li će oni snositi odgovornost Čilikov je odgovorio da nije dobro bilo koga unaprijed osuđivati.
“Kada se završe svi poslovi u vezi sa problematikom vezanom za aktivnosti Narodnog muzeja i dobiju potpuno pouzdane informacije tek onda možemo govoriti o odgovornosti moralnoj, profesionalnoj, pa i krivičnoj s obzirom na činjenicu da je podnesena krivična prijava koja je u fazi izviđaja. Shvatam da je ova tema izuzetno zanimljiva za medije i treba da bude međutim, bolje da ne donosimo bilo kakve apsolutne kvalifikacije prije završetka rada stručnih komisija i nadležnog tužilaštva”, poručio je on.
Čilikov je podsjetio da je stalno isticao da naše stanovništvo nema dovoljno saznanja o kvalitetu i kvantitetu naše veoma značajne u van domicilnog prostora kulturne baštine.
“Takva konstatacija se pogotovo odnosi na periode praistorije, antike i srednjeg vijeka. Crna Gora ima odgovarajuće institucije, zakonsku normativu i dosta stručnjaka koji mogu unaprijediti sadašnje stanje sa kojim ne mođemo u potpunosti biti zadovoljni. Iako je nedovoljno finansiranje jedan od problema glavnu manu ovakvom stanju vidim u nastavnim programima ne mogu da shvatim da u predfakultetskom obrazovanju ne figuriraju posebni predmeti vezani za domicilnu istoriju umjetnosti, a isto tako za predmet ekologije koja spada u državni atribut. Veoma me pogađa činjenica da studenti kojima sam godinama predavao imaju najoskudnija znanja o svojoj kulturnoj baštini. Inače, na Univerzitetu Crne Gore gdje sam predavao i na UDG gdje sada predajem, najviše interesovanja, u okviru mog angažmana, ima za predmet koji se zove Istorija umjetnosti Crne Gore”, pojasnio je Aleksandar Čilikov.
On pojasnio i zašto mu je važan značaj Etnografskog muzeja.
“Baveći se više od četiri decenije umjetničkom kulturom i kulturnom baštinom imao sam dovoljno vremena da dođem do saznanja o visokim kvalitetima koji prate nevjerovatnu crnogorsku etnologiju kako po pitanju materijalne, tako i po pitanju nematerijalne baštine. Multikonfesionalno i multietničko društvo, kakvo je naše, u domenu takozvanog narodnog stvaralaštva nam je ostavilo djela evropskih, pa i svjetskih, vrijednosti za mene su to čisto umjetničke kreacije, često ravne po kvalitetima oficijelnoj umjetnosti. Isto mišljenje imaju i brojne inostrane kolege, kao i moji studenti pa me prosto srce zaboli kada vidim Etnografski muzej smješten kao siroče u skučeni prostor nekadašnje srpske ambasade. Crna Gora mora izgraditi monumentalni etnografski muzej i budite sigurni da bi se ponosili sa njime pred bilo kim, a za turističku ponudu bila bi to svojevrsna atrakcija”, zaključio je Čilikov.
