Oni koji govore o valorizaciji crnogorske kulturne baštine do 70-ih godina prošloga vijeka često ističu problem nepostojanja crnogorskih institucija koje bi se bavile sopstvenom kulturnom prošlošću, saopštio je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti Adnan Čirgić.

“U to vrijeme nedostatak crnogorskih kulturnih ustanova, nedostatak jedne akademija nauka i instituta za nacionalnu istoriju, jezik, kulturu i književnost kompenzovala je djelatnost nekolicine naučnika, među kojima prije svega Radoja Radojevića, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Danila Radojevića, Sretena Perovića, Milorada Stojovića, Dragoja Živkovića, Ratka Đurovića, Krsta Pižurice te nešto kasnije Milorada Nikčevića, Milenka Perovića, Borislava Pejovića, Vuka Minića. Bilo bi posve očekivano da je ne samo rad tih utemeljivača savremene nauke o crnogorskoj kulturi (u najširem smislu) postao dio baštine nacionalne akademije nauka no i da su svi oni postali dio njezina članstva”, kaže Čirgić.

Ali, kako dodaje, do dana današnjega ni jedan od pobrojanih nije postao član CANU.

“Ako se to činilo nemogućim za mandata prethodnoga predśednika CANU koji je više nego otvoreno pokazivao prezir prema samosvojnoj crnogorskoj kulturi i onima koji je kao takvu tretiraju, izborom novoga predśednika CANU javnosti se više puta pokušala nametnuti slika o tobožnjim korjenitim promjenama u toj ustanovi.

Pa i sam je predśednik CANU u jednome intervjuu istakao kako CANU mora biti i „crnogorska“ i „naučna“ i „akademija“… Izborom novoga članstva CANU, kako to saznajemo iz medija, ta je ustanova još jednom potvrdila da nije ni „crnogorska“ ni „naučna“ ni „akademija“… U potvrđivanju te činjenice, mora joj se priznati to, ona ima dugogodišnje i bogato iskustvo”, navodi on.

Kako dodaje, da za svoga člana CANU nije svojevremeno izabrala Zorana Lakića, današnjim izborom Siniše Jelušića reklo bi joj se da je prevazišla samu sebe.

“Siniša Jelušić, predstavljen kao teoretičar književnosti, taman je onoliko teoretičar koliko je CANU crnogorska i koliko je akademija nauka. Ne gajimo iluziju da će nam neko iz CANU ili sam Jelušić objasniti koje su to reference koje bi ga uvele u članstvo jedne akademije nauka. Uostalom, nije on izabran za člana akademija nauka no za člana CANU.

Ne gajimo iluziju ni da će on ili oni odgovoriti koje su to reference koje mu daju za pravo nazvati se teoretičarom književnosti osim ako u tu oblast nije uključena lamentacija nad progonom ćirilice, na festivalu „Ćirilicom“, za koju veli da je iz Crne Gore progoni vlast i neznaveni, ili ako u teoriju književnosti ne spadaju tekstovi na „Svetigori“ ili književne večeri po manastirima s Amfilohijem, kao još jednim stručnjakom za jezik i književnost.

Ne gajimo iluziju ni da će ovaj osvrt dotaći bilo koga ili promijeniti bilo što. Ipak, dozvoljavamo sebi iluziju da će povodom izbora Siniše Jelušića za svoga kolega u CANU javno reagovati onaj dio njezina članstva kojemu onđe više ni po čemu nije mjesto. Ovaj osvrt ima za cilj da pozdravi jednu, gotovo jednodušnu odluku CANU – Milorad Popović, književnik koji je dobio najviša ne samo crnogorska no i međunarodna priznanja za svoja književna ostvarenja, pisac kojemu – ako je vjerovati našim i međunarodnim žirijima – u Crnoj Gori nijedan živi književni stvaralac ne može da parira, po mjerilima CANU ne ispunjava kriterijume za članstvo u toj ustanovi.

Danas je sve đe je i juče bilo: Milorad Popović dopuniće svoju biografiju podatkom da vrhunskim crnogorskim piscima nema mjesta u nacionalnoj akademiji. U njoj je mjesto teoretičarima književnosti poput Siniše Jelušića i istoričarima poput Zorana Lakića. Ustanovi CANU mora se priznati dosljednost koju ima malo koja druga ustanova na Balkanu – ako se u njoj nađe što crnogorsko i naučno, onda ono služi samo za uklin”, zaključio je Čirgić.