Crnogorci da se pozabave svojim jezikom pa tuđim

Koliko poznajemo naš jezik? Da li često pravimo greške u svakodnevnom govoru? Ružimo li naš jezik upotrebom stranih riječi?

Ovo su samo neka od pitanja na koja su sagovornici Dnevnih novina pokušali da odgovore povodom Evropskog dana jezika.

Kažu da je jezik oruđe kulture”, ali ne može da se ne primijeti očigledna zapuštenost govora kada je riječ o pismenosti i upotrebi padeža u Crnoj Gori. Strane riječi, poručuju ne treba progoniti iz crnogorskog jezika, jer one obogaćuju naš rječnik. Ipak, da li smo dovoljno informisani o pravopisnim, odnosno gramatičkim pravilima stvar je interesovanja, ali i brige o sopstvenoj reputaciji.

Implementacija umjesto primjena, fizibiliti studija, odnosno studija izbodljivosti, šoping mol ili trgovački centar, ivent umjesto događaj, neki su od najčešćih primjera anglicizama koji se svakodnevno mogu čuti u našem jeziku.

Internet era je očigledno učinila svoje, društvene mreže su dobile bitku nad jezikom, pa smo skloni i uvođenju skraćenica nzm (ne znam), bzv (bezveze), nmg – (ne mogu), msm (mislim).

Upravo zbog toga, saradnica u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti Tijana Rakočević smatra da su nam potrebni časovi pismenosti. Iako je poznavanje stranih jezika u 21. vijeku važno, Crnogorci bi, kaže, ipak trebalo da se malo više pozabave svojim, barem kada je riječ o pismenosti i upotrebi padeža.

“Čini se da je u internet eri mnogo važnije znati strani jezik nego sopstveni. Danas možete vidjeti reklame za brojne usluge koje nude uglavnom prevodilačke agencije i instituti za jezike, ali nikada do sada nijesam naišla na reklamu za, na primjer, časove pismenosti. Oni su nam, rekla bih, najpotrebniji, naročito kad je riječ o rješavanju osnovnih jezičkih nedoumica. Doduše, neki smatraju da svoj jezik ne možete znati toliko dobro kao kad, osim njega, tečno govorite i neki drugi. Mislim da je to stanovište ispravno”, smatra Rakočević.

Na pitanje ružimo li svoj jezik stranim riječima, Rakočević kaže da nije jezički puritanac, te da tome u ljubavi prema književnosti ne može biti mjesta.

“Naše leksičko blago propada i obnavlja se iznova, to je neumitan proces, ali ne postoji način da zabranite upotrebu riječi iz drugih jezika, pogotovo ako za njih nemamo ekvivalent u našem. Jedino je, istakla bih, besmisleno koristiti strane riječi onda kada želite da pokažete nadmoć u odnosu na sagovornika. Birajmo druga sredstva”, ističe Rakočević.

Greške u svakodnevnom govoru pravimo mnogo, a nekad ih, kako kaže, pravi i sama.

“Mislim da među kardinalne greške spada upotreba pogrešnog padeža”, smatra Rakočević.

Na pitanje da li je potrebno da ljekar zna padeže ili inženjer glagolska vremena, ona je mišljenja da ne treba biti kritički nastrojen prema greškama za koje gotovo niko ne zna da su greške.

“Ipak, ne mislim da neko ko svakodnevno čita, makar to bila i zbirka zadataka iz matematike, može ostati neinformisan o pravopisnim/gramatičkim pravilima u cjelosti. To je stvar interesovanja, ali i brige o sopstvenoj reputaciji”, naglašava Rakočević.

Saradnik u nastavi na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja Novica Vujović, smatra da je danas neprihvatljivo puristički nastupati i progoniti iz crnogorskog jezika riječi stranog porijekla.

“Zapravo, moguće je sve, ali to ne bi bilo opravdano i ostalo bi bez rezultata”, smatra on.

Leksički sistem našega jezika, kao uostalom i drugi jezici, kroz sve razvojne etape, pa i onda kad je živio pod drugim imenima, primao je i prima leksiku koja, dodaje Vujović, iz drugih jezika ulazi kao rezultat razgranatih kontakata privrednih, kulturnih, sportskih, turističkih i drugih.

“Ta je vrsta kontakata neminovna i posvjedočena je i u najvećim kulturama i njihovim jezicima. Na status leksike ne utiču samo jezički kriterijumi, nego često i izvanjezički, pa tako u pasivni leksički sloj biva otpremljen fond leksike, na primjer, vezana za uređaje ili djelove tehničkih uređaja koje su novije generacije proizvoda potisnule”, kazao je Vujović.

On ističe da jezik ne trpi nagle rezove koji se tiču samoga sistema. Primjer demokratskoga rješenja, ako se tako da reći, kako kaže, jeste, Pravopis crnogorskog jezika koji je uvažio sve specifičnosti toga jezičkog područja i one opštecrnogorske što su ih dosadašnji pravopisi istiskivali u regionalizme i one što su se za posljednji vijek i po primile.

“Takozvanu zapuštenost jezika srijećemo, na primjer, u niskome nivou funkcionalne pismenosti. Sve je posvjedočenije nesnalaženje studenata i srednjoškolaca, a i drugih uzrasta, pri popunjavanju kakvoga formulara na fakultetu ili u banci, ne razlikuju se funkcionalni stilovi, odnosno u zvaničnim dopisima institucijama na djelu je nivelisanje tih stilova u pravcu administrativnog stila. Ako bismo, uz sve ostalo, trebali pojačati djelovanje u vezi s ovim pitanjem, onda to svakako mora podrazumijevati i promovisanje kulture govora, onoga što nadilazi puko pridržavanje standardnojezičkih pravila, dakle važnoga a u nas otvorenog problema od skupštinske sale do učionice ili školske zbornice”, smatra Vujović.

U Crnoj Gori strani jezici su prisutni i djeca mogu, kaže za Dnevne novine Tereza Albano iz Italijanskog kulturnog centra Podgorica, od malena da ih uče, a strane riječi su prisutne i u svakodnevnom govoru.

“U Crnoj Gori kultura Italijana je oduvijek prisutna. A to ne samo zbog ‘geografske’ blizine, već i zbog tradicionalnih odnosa koji imaju svoje korijene u zajedničkoj istoriji naših naroda. Sve to se odražava i na samom poznavanju jezika. Italijanski jezik je svuda prisutan u Crnoj Gori. Dovoljno je posjetiti bilo koji tržni centar i odmah se primijeti to prisustvo od naziva prodavnica do imena jela i slično. Riječ ‘espresso’ je najbolji dokaz toga”, ističe Albano.

Iako je poznavanje stranih jezika dobro, ona ipak više voli upotrebu izvornih izraza.

“Poznavanje stranih jezika u velikoj mjeri utiče i na poznanstvo sopstvenog jezika. To je prirodni proces kod svakog naroda, pa i kod vas. Ponekad je to samo odraz neke potrebe kako bi olakšali komunikaciju. Ponekad je to moda, jer koristiti strane izraze može da bude ‘cool’ … Ipak, što se mene tiče, više volim da koristim izvorne izraze u bilo kojem jeziku, iako neću biti ‘cool’ i trudim se da to radim i kada pričam crnogorski. Nikada neću, na primjer, reći ‘da je nešto interesantno, zato što na italijanskom kažemo ‘interessante’, nego ću koristiti riječ ‘zanimljivo'”, zaključila je Albano