Video
Posljednji podaci Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZ) pokazuju da su tokom 2016. godine 70 odsto svih prekida trudnoće imale žene u braku, što je prema riječima načelnika ginekologije Doma zdravlja Podgorica Milovana Jovanovića posljedica lošeg planiranja porodice. On je u razgovoru za Dnevne novine kazao da bračni parovi i dalje pitaju za pol djeteta, doduše mnogo rjeđe nego ranije.
Preporučeno
Sa druge strane, izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević ukazuje na problem selektivnih abortusa, koji je, kako kaže, duboko ukorijenjen u crnogorskom društvu.
Naime, posljednji dostupni podaci Instituta za javno zdravlje za 2016. godinu pokazuju da je ukupno bilo 1.311 abortusa, od čega 763 indukovanih, odnosno namjernih prekida trudnoće. Iste godine u privatnim zdravstvenim ustanovama, prekid trudnoće je imalo 268 žena. Kada je riječ o prošloj godini, iz Instituta su kazali da još uvijek nemaju podatke o abortusima za 2017.
NAJVIŠE ABORTIRALE ZENE IZMEĐU 30 I 39 GODINA
Od ukupnog broja prijavljenih abortusa, bez obzira da li se radi o spontanom ili namjernom pobačaju, prema podacima dostavljenim Dnevnim novinama, čak u 50,4 procenta je riječ o ženama starosne dobi između 30 i 39 godina. Slijede žene starosne dobi između 20 i 29 godina (35 odsto).
Interesantan podatak je i da su žene u braku najčešće imale prekide trudnoće i to preko 70 odsto svih prekida trudnoća.
Za Jovanovića, namjerni prekid trudnoće je samo vrsta nepopularne kontracepcije.
“Za njega se opredjeljuju žene koje kontracepciju nijesu sprovele kako treba, kao i žene koje nijesu planirale trudnoću. Najčešće se dešava da su to žene koje imaju već dvoje, troje djece i nijesu u mogućnosti da odgajaju još jedno. Mi nastojimo da ih ubijedimo da dijete zadrže, onda im damo par dana da razmisle. Čak i poslije toga pokušavamo da ih ubijedimo, međutim, ako one i poslije toga ne žele da zadrže dijete mi ih upućujemo na abortus“, pojašnjava Jovanović.
On napominje da se sve pacijentkinje upućuju na zaštitu, ali da se dešava da i one koje je koriste, nekad zaborave.
Što se tiče selektivnih abortusa, Jovanović kaže da ih u Domu zdravlja odavno nije bilo, ali da budući roditelji znaju indirektno da se raspituju za pol bebe.
“Ja i ne pamtim kada nam je posljednji put neko došao da nam to traži, barem što se tiče javnog zdravlja. To je bilo davno, a mislim da danas više niko ne bi imao ni hrabrosti da traži kod izabranog ginekologa prekid trudnoće zbog toga što nosi žensko ili muško dijete. Jedino indirektno mogu da zaključim po tome što nas često pitaju za pol. U tom slučaju mi odmah reagujemo i kada osjete našu reakciju, više ne pitaju. Mi ništa ni ne odgovaramo, samo ih značajno pogledamo i oni odmah zaćute. Međutim, i toga je sve manje” naglašava Jovanović.
PRATITI TREND I VRŠITI REDOVNA ISTRAŽIVANJA
Prema podacima Monstata, odnos broja novorođene muške i ženske djece u 2016. godini je bio 3.850 naprema 3.719. Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević ističe da je problem selektivnih abortusa u Crnoj Gori i dalje prisutan, što pokazuju podaci Zavoda za statistiku Crne Gore, prema kojima se u posljednjih dvadeset godina na 109 dječaka u prosjeku godišnje rađa samo 100 djevojčica.
“Samo u 2009. godini, rodilo se 113 dječaka, u odnosu na 100 djevojčica, što prema mišljenju naših kliničkih genetičara, ali i Savjeta Evrope i UN Populacionog fonda, predstavlja siguran pokazatelj prenatalnog odabira pola, čija su posljedica selektivni prekidi trudnoće i sve manji broj novorođene ženske djece. Trend je bio pozitivan samo u 2016. godini, kada je taj odnos iznosio 103:100. Potrebno je pratiti trend i vršiti redovna istraživanja, za što je potrebna i saradnja sa privatnim ambulantama u kojima se obavlja veliki broj medicinskih testiranja, ali i prekida trudnoće“, navodi Raičević.
Ona objašnjava da su selektivni abortusi posljedica našeg sistema vrijednosti, a da se dešavaju zbog toga što su muška djeca još uvijek više željena u našem društvu.
“Pravo na abortus je zakonom garantovano pravo žena u Crnoj Gori. Centar za ženska prava se zalaže za puno poštovanje reproduktivnih prava žena i smatramo da bi odluka žene o prekidu trudnoće morala biti stvar ličnog izbora. Međutim, nesumnjivo na tu njenu odluku utiču i društvene okonosti, među kojima je i negativna tradicija kojom se posebno bavimo kroz kampanju #Neželjena“, kazala je Raičević.
Pored toga, ona smatra da se malo govori o tome na koji način država štiti zdravlje žena i majčinstvo i kako pomaže ženama da uspostave balans između privatnog i profesionalnog života.
“Prije svega, smatramo da država treba da obezbijedi kvalitetne i lako dostupne medicinske servise i besplatnu kontracepciju i da uloži dodatne napore da informiše populaciju o pitanjima seksualnog i reproduktivnog zdravlja“, predočila je Raičević i naglasila da je potrebno obezbijediti odgovarajući broj servisa za brigu o djeci i starijim osobama o kojima najčešće brinu žene.
“Nepovoljan odnos poslodavaca prema ženama uopšte, a posebno prema onim ženama koje planiraju majčinstvo ili zasnivaju porodicu javna je tajna i tu su neophodne oštrije mjere protiv diskriminacije, ali i podsticajne mjere za poslodavce, kako žene ne bi morale da biraju između majčinstva i zaposlenja”, kazala je Raičević.
Takođe, ona dodaje da su restriktivne mjere nepoželjne, jer bi mogle da imaju negativne posljedice po cijelo društvo.
“Ono što definitivno ne bi smjelo da se dogodi je bilo kakva restriktivna politika prema ženskim reproduktivnim pravima, jer bi to dovelo do još većeg rizika po zdravlje žena, samim tim i do negativnih posledica po čitavo društvo“, zaključuje Raičević.
