Video
Crnogorski građani prošle godine su mjesečno trošili 5,31 milion eura u hotelima, kafićima i restoranima, dok su za obrazovanje izdvajali skoro upola manje, tačnije 2,73 miliona, pokazali su podaci iz Monstatove Ankete o potrošnji domaćinstava u 2017 godine.
Preporučeno
Ispitivanje u kojem je za godinu dana učestvovalo 1.327 domaćinstava,koja su odgovarala na pitanja i vodila dnevnik mjesečne potrošnje, pokazalo je da su Crnogorci spremniji potrošiti novac na užitak, nego na obrazovanje koje im može donijeti dugoročnu korist.
Tako su crnogorski roditelji za školovanje djece svakog mjeseca izdvajali 23.597 eura za predškolskoi osnovno obrazovanje. Srednjoškolsko ih je manje koštalo, pa su na tinejdžere trošili 1.545 eura u prosjeku. Na školovanje poslije srednje škole, koje nije ni više ni visoko, građani su izdvojili 55.271 euro, a na fakultetsko obrazovanje 2,48 miliona eura.
Što se tiče raznih kurseva (jezičkih, informatičkih i slično) izdvajanja su bila minimalna – samo 174.555 eura na mjesečnom nivou u cijeloj državi. Dakle, nepuna tri miliona eura za godinu, što je porazno imajući u vidu da su Crnogorce samo odlasci u restorane, kafiće i hotele mjesečno koštali 5.014.997 eura.
“Potrošačka kultura zahvatila je i naše prostore i sve više se troši i kupuje, pa i kada nema potrebe za tim. Želja za prestižom i statusnim simbolima takođe uslovljava karakter potrošnje. Konzumiranje restorana, hotela, alkohola i duvana prati takvu kulturu. Stil života, naročito mlađe populacije podrazumijeva potrošnju ove vrste. Zato nije začuđujuće da smo spremni da više odvojimo za te namjene”, kaže za Vikend novine sociolog Andrija Đukanović.
On navodi da je sa druge strane i razumljivo zašto se najmanje novca izdvaja za obrazovanje.
“Kod siromašnijeg sloja stanovništva hrana i piće dominiraju u pogledu trošenja. Obrazovanje je nešto što dolazi na kraju i za šta, kad se pogledaju ukupni prihodi, se nema šta izdvojiti”, jasan je Đukanović.
Crnogorski gradovi su, ističe on, poznati kao prijestonice zabave i provoda zbog čega fotografije njihovih kafića, koji su usred radnog vremena puni, obilaze region.
“Naši ljudi jednostavno radije troše na druženje, piće i provod nego na obrazovanje, kulturu i slično. S druge strane, veliki dio našeg stanovništva ima male prihode i troši ih uglavnom za osnovne potrebe kao sto su hrana i piće. Pa sigurno i ta činjenica utiče na konačan izgled statističkih podataka o potrošnji”, smatra Đukanović.
