Poslanici vladajućeg Demokratskog fronta predložili su 1. aprila Skupštini Crne Gore usvajanje zakona o zaštiti ćiriličnog pisma kojim se, kako navode, uređuje zaštita i ravnopravnost njegove upotrebe i zabranjuje svaka diskriminacija ćirilice u svim institucijama i javnim službama.

Poslanički klub DF-a najbrojniji je u crnogorskom parlamentu i sa Demokratama i građanskim pokretom URA ima tijesnu većinu, koja je izabrala novu Vladu, nakon izbora avgusta prošle godine. Tada je, nakon tri decenije, smijenjena vlast Demokratske partije socijalista.

Šta se traži zakonom o ćirilici

Iako je aktuelnim Ustavom Crne Gore, od 2007. godine upotreba ćirilice i latinice ravnopravna, u Demokratskom frontu tvrde da je praksa drugačija i da je u upotrebi isključivo latinica, što je i bio motiv za podošenje Predloga zakona o zaštiti ćiriličnog pisma.

Inicijatori smatraju da Ustavna odreba nije dovoljna garancija jer ćirilica kako navode „ima status dozvoljenog ali ne i ravnopravnog i obavezujućeg pisma“ a ona je, naglašavaju, „dio našeg identiteta“.

Usvajanjem bi se državni organi obavezali da svi nazivi ulica i institucija budu na oba pisma, i ćirilici i latinici. Traže i ravnopravnu upotrebu u radu državnih i lokalnih organa, preduzeća i ustanova. Njime se predlaže ravnomjerna upotreba ćirilice prilikom šampanja knjiga i školskih udžbenika.

Inicijatori smatraju da Ustavna odreba nije dovoljna garancija jer ćirilica kako navode „ima status dozvoljenog ali ne i ravnopravnog i obavezujućeg pisma“ a ona je, naglašavaju, „dio našeg identiteta“.

Kazne predviđene Predlogom zakona za neisticanje naziva na oba pisma kreću se od 500 do 10 hiljada eura, za javna preduzeća i pravna lica, kao i lica odgovorna za sprovođenje zakona.

Diskriminacija latinice

Bivši predsjednik Ustavnog suda, pravnik Blagota Mitrić ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) da se dokumentom, koji namjerava da zaštiti jedno pismo koje je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori diskriminiše drugo, koje nije na ovaj način zaštićeno. Ukazuje da se tim nedvosmisleno krši član 13 Ustava u kojem se navodi da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, a da su ćirilica i latinica ravnopravni.

Mitrić dodaje da je ovakva inicijativa suvišna i nepotrebna u građanskom smislu, a u pravnom protivustavna.

“Ako je trebalo podnositi inicijativu za donošenje zakona za zaštitu ćirilice onda je trebalo da se pokrene i donošenje zakona za zaštitu ćirilice i latinice, čime bi se oba pisma dovela u ravnopravan položaj, ako postoji neravnopravnost u pisanju naziva ulica, ustanova i tako dalje. Prema tom stavu država je obavezna da na oba ta pisma istakne naziv”, ukazuje Mitrić.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković za RSE kaže da ga raduje odredba u Predlogu zakona koja navodi da je ćirilično pismo baština, kako Srba, Crnogoraca, Bošnjaka i ukazuje na opasnost da latinično pismo bude podređeno.

“Odnosno da bude „drugorazrednog značaja“. Potrebno je donijeti poseban zakon kojim će se urediti ova pitanja, ali ne samo jednog već zaštite svih pisama i jezika koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori”, smatra Bjeković.

Ćirilica je samo dio ideološkog koncepta crkve

Predlog o zaštiti ćirilice sociolog Andrija Đukanović, stavlja u kontekst nametnja društvu ideologije nove većine, na isti način na koji je to radila i prethodna vlast Demkratske partije socijalista, bez dogovora i konsenzusa.

“To neće biti slučaj samo sa pismom već će i ostalo doći na red. Nova većina na krilima jake crkve usmjerava društvo ka novoj ideologiji. Sad se svako malo ide u crkvu po mišljenje, jeres je najstrašniji reći bilo šta protiv crkve, jer slijedi proklinjanje i pozivi na linč. Padaju zakletve i zavjeti. Crkva je postavljena kao vrhovni arbitar u društvu. Revizija prošlosti, nacionalizam i šovinizam dolaze kao prirodni slijed događaja”, rekao je Đukanović za RSE.

Uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) na društvena i politička zbivanja u Crnoj Gori naglo je porastao nakon izbora avgusta prošle godine, na kojima su pobijedile političke snage koje je otvoreno podržala SPC, uključujući i aktuelnog premijera Zdravka Krivokapića, koji je upravo na prijedlog SPC-a bio na čelu opozicione liste u kojoj dominira prosrpski Demokratski front.

U novoj Vladi koja je izabrana je 4. decembra 2020. i većina novih ministra je bliska SPC-u. U Vladi nema vjerskih i nacionalnih manjina, iako je Crna Gora Ustavom definisana kao građanska, multietnička i multinacionalna.

Prema Đukanovićevim riječima desnica u Crnoj Gori je jača nego ikad.

“Vidimo i ovih dana blokade puteva širom zemlje, navodno spontana okupljanja građana koji daju ultimatume, pozivaju na poštovanje Đedovog zavjeta (pokojnog mitropolita SPC, Amfilohija) i tako dalje. Kao neka vrsta paravojnih formacija koja odlučuje šta može, a šta ne. Opasno je sve ovo sto se dešava”, kaže Đukanović, aludirajući na proteste povodom najave smjenjivanja ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici.

Prema njegovim riječima, jednoumlje DPS-a biće zamijenjeno jednoumljem nove većine.

“Neistomišljenicima neće biti lako”, zaključio je Đukanović.

Upitna podrška u parlamentu

Incijativa Demokratskog fronta imaće podršku dijela vladajuće većine.

Jedna od članica vladajuće većine Socijalistička narodna partija (SNP) najavila je podršku Predlogu Zakona o zaštiti ćirilice jer je, kako smatraju, to pismo nepravedno zapostavljeno.

“Prethodna vlast je željela da potre sve što je istorija i tradicija našeg naroda pa samim tim i upotreba ćirilice. Od 2007. godine i tadašnjih ustavnih promjena, svi javni natpisi, nazivi ustanova, institucija, škola, putokazi i nazivi ulica ispisani su samo latinicom”, kaže se u saopštenju SNP-a.

Demokrate se nijesu izjasnile po ovom pitanju a iz najmanje URA-e, kažu da neće podržati Predlog o zaštiti ćirilice „jer se njime favorizuje jedno pismo“.

U Demokratskoj partiji socijalista i Socijaldemokratskoj partiji nisu željeli da komentarišu ovaj Predlog zakona.

Komentarišući da Predlog zakona ima kaznene odredbe Ombudsman Siniša Bjeković poručuje da sankcije nisu dobro rješenje i naglašava da neće donijeti korist.

“Sličnu odredbu imamo i po pitanju rodno senzitivnog jezika i primjenu sankcija kada je u pitanju rodno senzitivno ili nesenzitivno izvještavanje. Ta odredba nikada nije primijenjena. Sankcijama ovo pitanje se neće riješiti”, kaže Bjeković.

Pravnik Mitrić je mišljenja da su prediviđene kazne izuzetno visoke.

“Saglasan sam da treba da postoji kazna u zakonu ali nikako tako visoka. To je mimo logike, potpuno neshvatljivo da opština koja na tablu ne stavi naziv na oba pisma plati toliko visok novčani iznos”, zaključuje Mitrić.

Inače, prema aktuelnim propisima građani Crne Gore mogu da biraju pismo na kojem će im biti izdati lični dokumenti. Zakonom o ličnoj karti, nadležne institucije su obavezne da podatke građanina upišu na pismu ili jeziku koje zahtijeva građanin.

U istom Zakonu se navodi i da je Ministarstvo unutrašnjih poslova dužno da u svim prostorijama u kojoj građanin podnosi zahtjev za izdavanje ličnih dokumenata, na vidnom mjestu istakne obavještenje o pravu građanina da mu ime i prezime budu unijeti na jeziku i pismu koje zahtijeva.