Video
“I kamen bi zaplakao”… Ovom floskulom jedino bi mogli opisati ono što trenutno proživljava dvadesettrogodišnja Dijana Leovac-Micić iz Pljevalja. U Crnoj Gori je nepoznanica da je upravo Dijana, jedna od majki čije dijete je nesahranjeno ležalo dvije godine u zamrzivaču bolnice u Kraljevu.
Dijana je ljubav svog života našla u Kraljevu. Zajedno sa suprugom Markom neko vrijeme je živjela u Crnoj Gori, čiji je i dalje državljanin, ali je sa saznanjem da je trudna, pošla u Kraljevo.
Sve je bilo u redu do 26. nedjelje trudnoće kada odlazi na pregled zbog malih bolova. Ginekolog joj je prepisao terapiju i rekao da se javi za dva dana.
“Taj 20. mart 2017. nikada neću zaboraviti. Došla sam u bolnici ne sluteći da ću se poroditi. I nisam trebala. Na otpusnoj listi piše da mi je dat lijek oksitocin. Vjerovali ili ne to je veterinarski lijek koji se najčešće daje kravama. Meni je dato 10 miligrama oksitocina i umjesto da se učini sve da se porođaj odgodi, meni je on namjerno izazvan“, priča za portal Standard Dijana.
Dijana i Marko Micić
Bebu je vidjela samo na kratko i to na pultu koji se nalazio preko puta kreveta na kojem se porodila.
“Moja beba se rodila u 26. nedjelji i nije zaplakala. Odnijeli su je, a meni nisu rekli ni da li je živa ili mrtva. Do kraja života ću pamtiti riječi koje mi je medicinska sestra rekla: “Dešava se, mlada si, biće još djece”. Svijet mi se srušio“, kaže Dijana koja je u vrijeme porođaja imala 21 godinu.
Pomirila se sa ovom nedaćom i uz podršku supruga nastavila normalan život. Sve do 31. januara ove godine.
“Vaša beba je u zamrzivaču”
Dvije godine Dijana i Marko su mislili da je beba umrla zbog nerazvijenosti pluća, kako je pisalo u obdukcionom nalazu, te da je bolnica sahranila.
Život im se naopačke okrenuo kada su im 31. januara ove godine, pokucali policajci na vrata i saopštili da njihova beba već dvije godine leži nesahranjena u običnom, kućnom, zamrzivaču koji se nalazi u jednoj od prostorija Opšte bolnice u Kraljevu.
Zamrzivač u kojem su pronađene bebe / FOTO: Privatna arhiva
Stare rane su počele da bole, ali to je bio samo djelić slagalice, koju još do kraja nijesu složili.
“Niko nam u bolnici nije ni rekao da bebu možemo uzeti da sahranimo. Takođe, nismo dali ni saglasnost da je neko drugi sahrani“, ističe Dijana.
Saznanjem da je jedna od 13 beba, koliko je pronađeno u zamrzivaču, njihova, pošli su u bolnicu da preuzmu tijelo ćerke i sahrane je, ali tu tek nastaju problemi.
“U bolnici smo naišli na otpor. Reagovalo je i obezbjeđenje. Niko nije htio da nas sasluša, kamoli da nam omogući da preuzmemo tijelo bebe i sahranimo ga“, objašnjava nam Dijana.
Povratkom kući, odlučili su da pronađu svaki papir o Dijaninoj trudnoći, račune, recepte…
“Ja sam crnogorski državljanin i svaki pregled, kao i porođaj sam platila, što nije sporno. Sporno je to što smo otkrili neke stvari koje su nas ozbiljno uzdrmale. Kao prvo, rečeno nam je da je naša beba živjela dva minuta i da je preminula zbog nerazvijenih pluća. Ipak, na jednom dokumentu piše da je stanje bebe dobro. Počeli smo da sumnjamo da ovdje nisu čista posla“, dodaje Dijana.
{youtube}OdhQuk1O2UA{/youtube}
Ponovni odlazak u bolnicu, prošao je kao i prethodni, a onda ih je kao grom iz vedra neba, pogodila informacija koju su dobili iz bolnice.
“Našeg djeteta nema ni u matičnoj knjizi rođenih, kao ni u knjizi umrlih. Kako, ne znamo. Ali tako je. Svjetska zdravstvena organizacija zahtjeva da se beba upiše u matičnu knjigu rođenih, čak i ako samo udahne vazduh, a naša je, prema tvrdnjama doktora živjela dva minuta. Zašto je onda nema nigdje u dokumentaciji bolnice, niko ne zna. Bol je bila sve veća i veća“, sa suzama u očima priča Dijana.
Odlučili se na tužbu
Svaki pokušaj da im osoblje bolnice dozvoli da uzmu DNK iz kese u kojoj se nalazila beba i uporedi sa Dijaninim, završilo se neuspješno.
“Odgovor iz bolnice je sraman. Umjesto da nam dozvole da uzmemo DNK, uporedimo ga i ukoliko se poklopi sa mojim, stavimo tačku na ovu priču, oni nas obavještavaju da to nije beba već patoanatomski otpad. Takav smo odgovor dobili. Iz Udruženja pravnika za medicinsko i zdravstveno pravo Srbije su nam rekli da mi apsolutno polažemo pravo i da možemo tražiti ostatke svog djeteta kako bi ih sahranili. Isto tako, bolnica se pravda da je u pitanju pobačaj, ali nikako da saopšte da je meni dat oksitocin, koji se koristi u veterini, a koji izaziva prijevremeni porođaj. Zašto. Ni to ne znamo“, saopštila je Dijana.
Svijetlo na kraju tunela pokušali su da nađu u Višem tužilaštvu, ali ni tamo nijesu imali razmijevanja za njihov problem.
“Dočekali su nas kao da smo kriminalci. Ne tražim ništa što mi ne pripada – samo medicinsku dokumentaciju o mom porođaju, o mom djetetu. A oni mi to ne daju. Viši tužilac je rekao svom obezbjeđenju da nas udalji, da je za njega slučaj završen i da nema elemenata za krivično gonjenje. Tražila sam da primi barem mene, kao majku, i da mi da moju dokumentaciju. Nije to učinio, poslao me je u Medicinski centar. No, i tu tvrde da nemaju naše papire. Nema ih niko. Čak ni u opštini, gdje smo otišli da tražimo izvod iz matične knjige rođenih. Tu smo saznali da bebu nisu ni prijavili, što su, s obzirom da je rođena živa, po zakonu morali uraditi. Kao što sam rekla ni u knjizi umrlih je nema”, priča Dijana, ističući da pakao kroz koji prolazi ni najvećem neprijatelju ne bi poželjela.
Beba je živa?
Jedinu pomoć Dijana i Marko su našli u Udruženju za istinu i pravdu o nestalim bebama, čiji je predsjednik Radiša Pavlović cijelu aferu i razotkrio.
Pavlović je portalu Standard kazao da su sad šanse 50-50 odsto da je dijete živo.
“Vjerujte da sumnjamo sada da je dijete, možda i živo. Beba je živorođena. U jednom dokumentu piše da je stanje bebe dobro. Nije upisana u bolničkoj, zvaničnoj dokumentaciji, na ime Dijane Leovac, udate Micić, pa na čije ime je onda upisana? Možda je posrijedi otmica bebe. Ni DNK joj je dozboljavaju da uzme. Mi tražimo da prisustvujemo uzmanju DNK, jer želimo da jedan uzorak na licu mjesta i mi dobijemo i da ga pošaljemo u jednu evropsku labaratoriju na analizu. Zapečaćen, identičan uzorak je dokaz koji se priznaje na svakom sudu“, objašnjava nam Pavlović.
Zamrzivač u kojem su pronađene bebe / FOTO: Privatna arhiva
On dodaje i da ovo nije problem Srbije, već međunarodni, jer ista situacija sa mrtvim bebama može da se dogodi bilo gdje u regionu.
“Sve se mora otkriti i ovo ćemo do kraja da guramo. Dva dana prije porođaja je Dijani sve bilo u redu, a onda zbog običnih bolova, odjednom u noćnim satima doktor koji joj je pratio trudnoću pođe kući, a njegove kolege je porode. Sumnjamo da je u pitanju otmica bebe. Svi ćute, ali ko zna, moguće da štite jedni druge od odgovornosti. Oni su bebu mogli da odnesu u inkubator i da se o njoj ništa više ne zna. Kažu da nije zaplakala. Vjerujte dijete se iz epruvete rađa, sa dozom lijekova koje Dijana primila, moglo je vrlo lako da bude ošamućeno“, rekao nam je Pavlović.
Radiša Pavlović, Dijana i Marko Micić / FOTO: Krug.rs
Prema njegovim riječima, Micići samo žele istinu.
“Ne vidim razlog da se ne dozvoli uzimanje DNK, osim ako nešto ne kriju. I insistiramo da prisustvujemo uzimanju DNK. Ako se pokaže da je dijete, koje dvije godine u zamrzivaču bilo zaista njhovo, onda da im se omogući da ga uzmu i sahrane. Život ide dalje. Ali da nedozvole Dijani i Marku da saznaju pravu istinu to nećemo dozvoliti. Ovim postupcima su uvrijedili porodicu Micić koja, ponavljam, ne optužuje nikog ni za šta, ali traži istinu o svom djetetu“, zaključio je Pavlović.
Bolnica ne želi da daje izjave
Podsjećamo, prije dva mjeseca predsjednik Udruženja za istinu i pravdu o nestalim bebama Radiša Pavlović otkrio je da se u običnom kućnom zamrzivaču u Opštoj bolnici u Kraljevu čuva 13 mrtvih beba, neke i do tri godine.
Bolnica se pravdala kako su sve te bebe roditelji odbili da preuzmu, mada su ubrzo dva para to opovrgla i porekla da su dali bilo kakvu izjavu o odricanju od djeteta. Jedan od tih parova bili su Micići.
Nakon konferencije za medije 17. januara, bolnica je odbila da daje druge informacije.
Micići ne odustaju
Koliko god bio bolan period kroz koji prolaze Dijana poručuje da će istrajati.
“Boli. Svakim danom sve više. Boli neizvjesnsot, boli što ne znamo istinu, ali baš ta bol nam daje vjetar u leđa. Ništa ne tražimo osim istine. Moramo znati šta se desilo sa našim djetetom. Naša borba je tek počela“, zaključila je Dijana.
Preporučeno
Autor: Nemanja Lacman
