Njegovo reagovanje prenosimo integralno.

Građani Crne Gore moraju da shvate da zdravstvene institucije rade u njihovom interesu, interesu pacijenata, rasterećeni dnevne politike. Kao ljekar i kao rukovodilac zdravstvene ustanove koja je vrlo bitna za funkcionisanje zdravstvenog sistema – Hitne medicinske pomoći – svjestan sam zatečenog stanja u ovoj Ustanovi i odgovoran prema građanima da iznesem tačne i precizne informacije.

Oni koji su se nalazili na najodgovornijim funkcijama u zdravstvenom sistemu, uključujući i hitnu medicinsku pomoć gdje sam radio i sa ministricom zdravlja, unižavali su medicinsku struku i poziv ljekara. Temeljnim i odgovornim radom Ministarstva zdravlja na čelu sa aktuelnom ministricom, dovelo je zdravstveni sistem koji je bio pred kolapsom do najboljeg stanja u datim okolnostima, kako bi se pružala adekvatna zdravstvena zaštita građanima, ali i omogućili osnovni uslovi rada za medicinske radnike.

Nažalost, današnji performans koji na najgrublji i nepravedan način kvalifikuje ministricu zdravlja Jelenu Borovinić Bojović, osim što pokazuje duboko nepoznavanje aktuelne situacije (dalo bi se zaključiti da se teška borba sa korona virusom odvija samo u Crnoj Gori), motivisan je razlozima koji se ne tiču medicinske struke niti funkcionalnosti i organizacije zdravstvenog sistema.

Kako je višegodišnjim nemarom i neprofesionalnim rukovođenjem medicinskih ustanova u Crnoj Gori, zdravstveni sistem gotovo pa izgubio ugled a teret funkcionisanja sistema su nosili profesionalni pojedinci – ljekari među kojima je i ministrica zdravlja, performasi poput današnjeg produkt su nezadovoljstva zbog gubitka privilegija onih koji uništitili zdravstveni sistem na račun onih koji su ga zadužili.

U prilog tome govore činjenice da se isti nijesu oglašavali povodom sprovođenja epidemioloških mjera zasnovanih na politici a ne medicinskoj nauci, da nijesu reagovali kada su javnosti postale poznate neregularne nabavke ljekova i medicinske opreme, nefunkcionalni respiratori, kada je Crna Gora bila jedina zemlja u regionu koja nije imala vakcine a čija je isporuka kasnila zbog nesposobnosti prethodnika. Dok su borbu protiv virusa korona vodili iz pres-sala, ministrica zdravlja je svoje radno vrijeme i prekovremene sate provodila u crvenoj zoni liječeći pacijente. Za razliku od gorenavedenih, ministrica Borovinić Bojović je obavljala svoj posao, kao što to čini i danas.

Kao profesionalac, ljekar i čovjek osuđujem politički motivisane i neistinite napade i navode na ministricu. Nama je na prvom mjestu obaveza pružanja pomoći onima kojima to potrebno, mi smo prvo ljekari a tek onda nosioci određenih funkcija a ako su neki to zaboravili – onda je to njihova sramota.