Video
Dokumentarni film „Svjedok božje ljubavi“ emitovan je 18. februara na Prvom kanalu TVCG, a Ćirovićka i Leković na svojim su fejsbuk stranicama, odmah nakon emitovanja filma, objavili niz uvreda na račun autorki.
Ćirović: Sram i stid, Leković: Novinarska pornografija
Nevenka Ćirović je, uz ostalo, napisala i sljedeće: „Vi koji ste stali iza ovog srama i neodgovornosti – vi ste saučesnici srama i stida i najnižeg pada novinarske profesije! Jednom, kada dođu časna vremena, moraćete da objasnite ko, zašto i za čiji interes? Jednom ćete časti gledati u oči i pogled izdržati nećete od sramote! Bestijalnost uvijek završi u sramoti! Znamo se, bestijalci!”
Fejsbuk objavu Nevenke Ćirović narednih dana prenio je “Sputnjik”, “Alo”, “In4S” i niz glasila slične uređivačke politike i sistema vrijednosti.
Vukoman (Zoran) Leković okarakterisao je emisiju kao „nedjelo“, „zastiđe i profesionalnu sramotu“, „nevješto sakrivenu naručenu kreaturu od nazovi emisije“, „novinarsku pornografiju bez presedana“…
Autorke dokumentarnog filma su, na osnovu pravnih akata RTCG, odlučile da u regularnoj proceduri zaštite svoj ljudski i profesionalni integritet.
U kampanju protiv autorki filma uključile su se i političke stranke (DF, SNP, DCG), kao i Mitropolija crnogorsko-primorska SPC.
Mitropolija: Hoćemo „Dostojan“ umjesto „Svjedoka božje ljubavi“
Mitropolija se obratila Savjetu RTCG pismom u kojem je iznijet niz diskvalifikacija na račun dokumentarnog filma i autora, uz zahtjev da se na Javnom servisu prikaže emisiju „Dostojan“ koja, takođe, govori o mitropolitu Amfilohiju.
Tanja Šuković i Snežana Rakonjac ignorisale su hajku koju su protiv njih poveli dvoje kolega, tabloidi u Crnoj Gori, Srbiji i RS, i ovdašnje prosrpske partije. Odgovorile su Savjetu RTCG povodom prigovora Mitropolije, jer ih na to obavezuje Statut kuće u kojoj rade. No, u tom odgovoru sadržan je i stav o uvredama i diskvalifikacijama što su ih na njihov račun objavili i ostali akteri medijskog linča koji ne prestaje od dana emitovanja njihovog dokumentarnog filma. Zato ga prenosimo uz neznatna skraćenja:
Autorke: Film jeste pun mržnje, ali ne naše
“Uvažavajući procedure propisane Statutom RTCG, odgovaramo na Prigovor MCP, iako bismo, da nije obaveze prema kući u kojoj radimo, ignorisale papir koji gotovo da ne nudi ništa više od etiketa i diskvalifikacija. No, taj dio sadržaja Prigovora MCP biće predmet naše privatne tužbe protiv potpisnika, pošto vjerska zajednica u ime koje je podnesen nema status pravnog lica u Crnoj Gori. Kao što ćemo zadovoljenje pred sudom potražiti i zbog primitivnih, klevetničkih ataka dvoje kolega zaposlenih u RTCG, na naš ljudski i profesionalni integritet.
Autor Prigovora problematizuje naslov dokumentarnog filma i spočitava njegov manipulativan karakter. Ta zamjerka je bez ikakvoga utemeljenja. Prije svega, izbor naslova je neprikosnoveno pravo autora. Za naslov smo uzele citat kojim Mitropolit definiše svoju pastirsku misiju u Crnoj Gori. A, to što je sadržaj njegovih izjava apsolutna suprotnost naslovnoj samodefiniciji mitropolita crnogorsko primorskog, nije naša krivica. Iako ga jevanđelje obavezuje na ljubav i prema, eventualno, zabludjelima, prvosveštenik SPC u Crnoj Gori koristi brutalni, nehrišćanski, starozavjetni narativ: kune, vrijeđa, anatemiše, ne poštuje ljudsko dostojanstvo, diskvalifikuje cijele kolektivitete, ponižava državu u kojoj je rođen i prema kojoj ogromna većina građana, a njihovim interesima služi Javni servis, osjeća duboku i suštinsku pripadnost, ljubav, poštovanje i ponos.
Nije istina, kako piše u Prigovoru, da je emisija najavljena kao ‘dokumentarac o jednoj od najznačajnijih ličnosti novije crnogorske istorije’. Potpisnik Prigovora ima pravo na takav doživljaj mitropolita Amfilohija, ali nijedna riječ iz toga opisa nije upotrijebljena u najavi emisije.
Nije istina ni da je emisija urađena s ciljem diskreditacije dr Amfilohija, kako piše u Prigovoru. Istina je da je naš cilj bio podsjećanje na tridesetogodišnje djelovanje mitropolita Amfilohija (Radovića) u Crnoj Gori, a motiv – organizovana kampanja zatiranja sjećanja na emitovani sadržaj. I cilj i motiv apsolutno su novinarski legitimni, a, na našu žalost, nijesu stvar prošlosti – pokazuje to mitropolitova izjava u Pljevljima, u četvrtak 20. februara, u kojoj je Crnogorsku pravoslavnu crkvu opet nazvao ‘autofekalna’.
Besmislena je primjedba da su izjave emitovane u dokumentarnom filmu ‘izvlačene iz konteksta’. Bićemo ljudski i profesionalno zahvalne potpisniku Prigovora, ako pokaže barem jednu rečenicu koja u bilo kom kontekstu šalje drugačiju poruku, nego u emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’. Zaista, u kom to kontekstu izjava da su ‘Crnogorci komunistička kopilad’, da se ‘ne pravi pita od onoga što se ne jede’, da je Crna Gora ‘fildžan država nastala u Brozovom jajcu’… da ne citiramo više besprizornosti kojih je emisija prepuna, ima sadržaj ljubavi, pomirenja, poštovanja prema državi u kojoj crkva obavlja svoju vjersku djelatnost?
Šta tek reći o konstatovanoj ‘nemogućnosti da se čuje druga strana’? Koja druga strana?! Moramo priznati da je to jedina primjedba povodom koje nijesmo uspjeli ni da naslutimo šta je pisac Prigovora htio da kaže? Koga bi nam preporučio kao ‘drugu stranu’ a da u njegovim očima emisija ne izgleda tako strašno, kao što izgleda? Nekoga iz MCP/SPC? Ali, zar bi njegov kolega sveštenik bio ta ‘druga strana’? Nekoga iz CPC? Teško da je na to mislio pisac Prigovora. Nekoga od naših kolega? Zar bi oni pristali da budu druga strana u odnosu na svoga mitropolita…
Svako sa minimalnim znanjem o televizijskoj montaži primijetio bi da su izjave cjelovite i vjerodostojne, bez izuzetka. Ako nam se prigovara što nijesmo emitovale integralne izjave, govore, besjede ili političke tirade mitropolita Amfilohija, ponekad duže od sat, onda iza Prigovora stoji beznadežni amater, što obesmišljava naš napor objašnjenja.
Drska je zamjena teza, jeftin pokušaj vrijeđanja inteligencije svake adrese kojoj je Prigovor upućen, tvrdnja da je emisija ‘izraz mržnje i netrpeljivosti prema mitropolitu Amfilohiju na nacionalnoj i vjerskoj osnovi’. Istina, emisija jeste gotovo nepodnošljivo puna mržnje i netrpeljivosti svake vrste, pa i one na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Ali, ta mržnja i ta netrpeljivost nije naša, nego mitropolita Amfilohija! Takav transfer mržnje pokušate da podvalite samo onome u čiju inteligenciju nimalo ne vjerujete.
Potpisnik Prigovora, zacijelo, zna da bi još jedna emisija bila nedovoljna da u nju stanu svi izlivi mržnje, anatema i uvreda, što ih je Mitropolit izgovorio u tri decenije, koliko sjedi u stolici Svetog Petra Cetinjskog. Treba li da podsjećamo na riječi kojima je opisao LGBT populaciju, povodom organizovanja ‘parade ponosa’, na govor nad odrom Zorana Đinđića, na opijelo živim ljudima u Vladi Srbije, na stav o abortusu, muslimanima kao ‘lažnim ljudima, lažne vjere’…
Jesu li, ako smo u sferi razumnoga, mržnja te Amfilohijeve riječi ili novinarsko podsjećanje na njih? Ili ćemo, kao onomad, javnom linču izložiti one koji su objavili snimke ubistva civila u BiH, a prećutati ‘Škorpione’ i svještenika koji je te zvjerske ubice blagosiljao? Šta ako u nekom od narednih termina repriziramo naš dokumentarni film ‘Sveci i zločinci’? Hoće li i to biti neprofesionalno, tendenciozno, mrziteljsko podsjećanje na odluku Svetog arhijerejskog sabora SPC da za svece proglasi koljače i ubice, popa Macu i popa Šiljka?
O čemu se, ovdje, zapravo, radi?
Bojimo se, o pokušaju da se strahom i medijsko-političkom torturom spriječi pravo novinara da slobodno rade svoj posao. Da se organizovanom kampanjom crkve, političkih partija, medija i ‘snajperista’ na društvenim mrežama obeshrabri svako ko bi i pomislio da problematizuje našminkanu sliku o, kako pisac Prigovora napisa – ‘jednoj od najznačajnijih ličnosti novije crnogorske istorije’!
TVCG, dakle, nije prekršila ni jedno slovo iz Čl. 9 Zakona o javnim radio-difuznim servisima Crne Gore, nego ih je, u emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’ poštovala do tačke.
Šokantno je da podnosilac Prigovora ne razlikuje dokumentarni žanr, od faktografskog, pa iznosi tvrdnju da je prekršen Čl. 10 istoga zakona!!! U emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’ nema izvještavanja, pa je citiranje toga člana apsolutna besmislica.
A, umjesto što, u nastavku, podnosilac Prigovora navodna ‘kršenja profesionalnog, objektivnog i istraživačkog novinarstva’ opisuje količinski – ‘mnogo’ – trebalo je da bude konkretan i navede primjere naših ogrješenja o te standarde. Nije to uradio, jer ih, jednostavno, nema.
Ostatak Prigovora adresiran je Savjetu i menadžmentu RTCG, ali se i taj dio suštinski tiče nas kao autora dokumentarnog filma ‘Svjedok božije ljubavi’. Zbog toga smatramo neophodnim da dodamo i sljedeće…
Ukoliko Komisija i Savjet prihvate, formalno zahtjev a stvarno ucjenu, da emituju dokumentarni film ‘Dostojan’ i upute izvinjenje javnosti zbog emisije ‘Svjedok božje ljubavi’, te tako legitimišu klevetnički sadržaj podnosioca Prigovora, kojim pokušava da nas diskredituje kao autore, smatraćemo to grubim kršenjem naših novinarskih prava i sloboda, povredom našeg profesionalnog kredibiliteta i nasrtajem na naš decenijama stican novinarski ugled i ljudsko dostojanstvo. U tom slučaju, bićemo prinuđene da u sudskom postupku protiv ta dva organa zaštitimo simbolički kapital naših imena, koja se nalaze na odjavnim špicama brojnih nagrađivanih emisija i na kojima je TVCG u protekle skoro tri decenije gradila svoj ugled.”.- zaključuju svoj odgovor Savjetu RTCG na Prigovor MCP Tanja Šuković i Snežana Rakonjac.
Sindikat medija uz Ćirovićku i Lekovića
Preporučeno
Zanimljivo je da se pravom medijskom linču autorki dokumentarnog filma „Svjedok božje ljubavi“ pridružio i Sindikat medija, koji je disciplinski postupak okarakterisao kao „i formalno uvođenje jednoumlja“ i od generalnog direktora Božidara Šundića zatražio da obustavi disciplinski postupak protiv Nevenke Ćirović i Zorana Lekovića. Za Sindikat medija, u kojem je Nevenka Ćirović članica Glavnog odbora, citirane uvrede nijesu ništa drugo do „govor o profesionalnim i drugim nepravilnostima koje se dešavaju u RTCG“.
