Kalezić ukazuje da sindikalni i socioekonomski protesti u Francuskoj, Belgiji, Italiji i Španiji nijesu nova pojava, već imaju višedecenijsku istoriju. Međutim, prema njegovoj ocjeni, aktuelna dešavanja ne mogu se posmatrati isključivo kroz prizmu nezadovoljstva građana, već i kroz djelovanje obavještajnih i paravještajnih struktura koje pokušavaju da destabilizuju Evropu.
„Nesporno je da su većina tih zahtjeva utemeljena i da imaju svoju socioekonomsku logiku i uporište, ali oni postoje već decenijama. Međutim, treba postaviti težišno pitanje – zašto se upravo sada to dešava“, kazao je Kalezić.
RUSKE STRUKTURE POKUŠAVAJU DA OSLABE EVROPSKU BEZBJEDNOST I OJAČAJU DESNICU
Prema ocjeni Kalezića, ruske obavještajne i paravještajne strukture, preko svojih ćelija i organizacija koje djeluju u Evropi, uključujući takozvane spavačke ćelije, nastoje da iskoriste društvene tenzije kako bi uzdrmale evropsku bezbjednosnu arhitekturu i politički pomogle desnici.
On smatra da je upravo politički efekat protesta jedan od ključnih razloga za zabrinutost, jer, kako ističe, od takvih dešavanja najviše koristi ima desnica.
„Nesporno je da ruske strukture, preko svojih ćelija i organizacija koje djeluju u Evropi, na ovaj način pokušavaju da uzdrmaju evropsku bezbjednosnu arhitekturu i da u političkom smislu pomognu desnici, jer iz ovih protesta jedino ko profitira jeste desnica“, ocijenio je Kalezić.
On ističe da predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin ima jasan interes da ojača Marin Le Pen uoči ključnih izbora u Francuskoj, planiranih za april naredne godine.
Kalezić smatra da postoji i logika da se slični scenariji pokušaju podstaći u Njemačkoj, iako ta država, kako navodi, još nije suočena sa istim tipom nemira.
Ono što posebno zabrinjava, prema njegovim riječima, jeste izostanak adekvatne reakcije Francuske i evropskih institucija, odnosno nedostatak jasnog političkog odgovora na rast ekstremizma.
„Nemamo jednu vrstu političkog odgovora na rast ove vrste političkog ekstremizma. To stvara podlogu da se slične stvari nastavljaju kako budemo dublje ulazili u predizborni period“, upozorio je Kalezić.
EVROPSKA DESNICA RASTE, ALI MOŽE PROMJENITI POLITIČKE PRILIKE I BEZ DOLASKA NA VLAST
Kalezić ukazuje da se širom Evrope, u manjoj ili većoj mjeri, bilježi rast ekstremne desnice, koja za sada pokušava da se institucionalizuje i ojača svoju poziciju unutar političkog sistema.
Iako ne vjeruje da ekstremna desnica može doći na vlast u Njemačkoj, smatra da njen rast može značajno promijeniti unutrašnje političke prilike u toj zemlji. Sličan proces, prema njegovoj ocjeni, odvija se i u Francuskoj, gdje je Marin Le Pen već nekoliko puta stigla do drugog kruga predsjedničkih izbora, odnosno dva puta provjerila svoju političku snagu u završnoj fazi izborne trke.
Kalezić upozorava da bi naredni izborni ciklus mogao donijeti drugačiju političku dinamiku, posebno ukoliko se u drugom krugu ponovo nađu predstavnici ekstremne desnice i ekstremne ljevice.
„Ako bi u drugi krug ušla ekstremna desnica, odnosno ona i ekstremna ljevica, Žan-Lik Melanšon ili neko sličan, ona već ima značajnije šanse“, smatra Kalezić.
Prema njegovoj ocjeni, takav razvoj događaja dodatno bi naglasio političke podjele u Francuskoj i povećao značaj aktuelnih društvenih nemira uoči izbora.
ALBANSKI SCENARIO OTVARA I PITANJE IRANSKE PRIJETNJE
Kalezić smatra da je scenario u Albaniji dodatno složen jer, osim unutrašnjih političkih i društvenih tenzija, uključuje i pitanje iranske prijetnje.
Odnosi Tirane i Teherana ozbiljno su pogoršani 2022. godine, kada je Albanija prekinula diplomatske odnose sa Iranom, optužujući njegove strukture da stoje iza velikih sajber-napada na državnu digitalnu infrastrukturu. NATO je tada izrazio solidarnost sa Albanijom i osudio napade, navodeći da su saveznici prihvatili procjene Albanije i drugih članica da je za njih odgovorna iranska vlada.
Dodatnu dimenziju odnosima dvije zemlje daje prisustvo pripadnika iranske opozicione organizacije Mudžahedin-e Halk (MEK) u Albaniji, što je jedan od izvora dugogodišnjih tenzija sa Teheranom. Aktuelna dešavanja ponovo su otvorila pitanje stranog uticaja na unutrašnje prilike u zemlji, nakon što je albanski premijer Edi Rama optužio Iran da koristi sajber-prostor i kampanje dezinformacija kako bi podstakao nestabilnost.
Prema riječima Kalezića, ni u takvim okolnostima ne postoji jasan odgovor vlasti na dešavanja, niti strategija koja bi mogla da smiri situaciju i odgovori na nezadovoljstvo građana.
Kako kaže, ni u tom slučaju ne postoji jasan odgovor vlasti na dešavanja, niti strategija koja bi mogla da smiri situaciju i odgovori na nezadovoljstvo građana.
„Albanski scenario je već zanimljiviji jer uključuje i iransku prijetnju, ali ni tamo nemamo jasan odgovor. Vlasti i vlade Evrope, pa i Albanije u našem komšiluku, nijesu u stanju da koncipiraju jasnu strategiju koja može da te ljude zadovolji, odnosno da ih umiri“, kazao je Kalezić.
On ukazuje da takva situacija otkriva ozbiljan problem u komunikaciji između vlasti i društvenih grupa čije nezadovoljstvo dolazi do izražaja kroz proteste i druge oblike političkog djelovanja.
„To je potpuno odsustvo komunikacije“, ocijenio je Kalezić.
EVROPA NIJE USPJELA DA RAZVIJE JASNU MIGRACIONU POLITIKU
Kao jedan od širih problema koji doprinose društvenim tenzijama, Kalezić izdvaja i neuspjeh Evrope da razvije jasnu migracionu politiku i ponudi odgovarajući društveni okvir ljudima koje je prihvatila.
Prema njegovoj ocjeni, evropske države nijesu uspjele da svim tim ljudima obezbijede jasno mjesto u društvu, iako su im prethodno otvorile vrata. Takav nedostatak strategije, smatra on, dodatno komplikuje odnose unutar evropskih društava i ostavlja prostor za političku radikalizaciju.
„Evropa nije uspjela u svojoj misiji da koncipira jasnu migracionu politiku, odnosno da tim ljudima ponudi jasno mjesto u društvu kada ih je već prihvatila, odnosno kada im je otvorila svoja vrata“, kazao je Kalezić.
On upozorava da se aktuelni događaji ne mogu posmatrati izolovano od međunarodnih kriza, posebno dešavanja na Bliskom istoku.
Prema njegovoj ocjeni, upravo zbog toga evropske nemire treba analizirati i u kontekstu mogućeg zajedničkog djelovanja Rusije i Irana, uz uvažavanje šireg pitanja uticaja Kine.
Preporučeno
Kalezić smatra da su društveni protesti, politička polarizacija, rast ekstremizma i međunarodni uticaji povezani elementi šire slike, zbog čega odgovor evropskih država ne može biti ograničen samo na reagovanje na pojedinačne proteste, već mora uključiti i jasniju političku strategiju prema bezbjednosnim prijetnjama i unutrašnjim društvenim problemima.















