Notarske kancelarije, gotovo svakodnevno, dobijaju papire od roditelja sa potpisom da su saglasni da njihovo dijete napusti zemlju, a kuda djeca idu, notari naslućuju, kažu, sve je jasno na osnovu užurbanih zahtjeva i kratkih odgovora očeva i majki.

Preporučeno

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

 Niko od njih nije želio imenom i prezimenom da govori o svojim sumnjama, ali, ističu, žele makar anonimno da upozore na sve učestalije odlaske djece, prije svih romske i egipćanske, na put u inostranstvo bez roditeljske pratnje. Uvjereni su da se iza najvećeg broja takvih odlazaka u inostranstvo krije trgovina djecom.

Iskustva notara

“Dešavalo se da jedan roditelj neće da da saglasnost. Onda drugi roditelj pokušava na sve načine da opravda nedolazak ne bi li se domogao papira. Za takve je trgovina svojim djetetom nešto normalno”, priča Pobjedin sagovornik iz jedne notarske kancelarije.

Tvrdi da notari, najčešće, ne nasijedaju na takve priče. Da su veoma oprezni u takvim situacijama i da strogo postupaju po zakonu.

Tragom ovog neformalnog razgovora u kojem uši „para“ činjenica da napuštanjem zemlje sa samo 12 ili 13 godina prestaje nečije djetinstvo i počinje ropstvo u tuđini, Pobjeda je pokušala da istraži koliko je trgovina ljudima prisutna u našoj zemlji.

Do preciznih statističkih podataka, očekivano, nijesu došli, jer su oni različiti, u zavisnosti od institucija koje se bave ovom problematikom. Utisak je da, iako je postavljena zakonska regulativa, iako su u suzbijanje ove pojave uključene brojne institucije, naša država još na pravi način ne uspijeva da stane na put trgovcima ljudima.

A da se žrtve vremenom poistovjete sa ulogom koja im je dodijeljena u procesu kupoprodaje i da prestanu da vjeruju da su žrtve i pomire se sa takvim načinom života, pokazuje i priča mlade žene koju je jedna od reporterki zatekla u čekaonici podgoričke zdravstvene ustanove.

Žrtva

Mlada žena sa djetetom u naručju, kao i većina ostalih u čekaonici, ničim nije odavala da je žrtva prodaje, trgovine ljudima. Vedrog duha, puna humora, čak je uz osmijeh ispričala što joj je sudbina, kako je rekla, „namjestila“.

“Prije osam godina sam došla da živim u Crnu Goru. Kad se samo sjetim koliko sam plakala kad mi je majka rekla da moram da se udam ispričala je naša sagovornica”, rekla je ona.

Danas, kako kaže, zahvalna je Bogu što ima djecu, ali se na ovaj najteži životni zadatak roditeljstvo, nije odlučila svojom voljom.

Ispričala je da je molila majku da je ne uda u Crnu Goru, ali da joj je ona odgovorila da je sve dogovoreno i da će porodica dobiti „dobre pare“.

“Mene nije bilo briga za to, ali niko me ništa nije pitao. Morala sam, jer je sve bilo dogovoreno”, prisjeća se ona.

Kako kaže, više nema vremena da „rovari“ po prošlosti i razmišlja kakav život bi joj bio da je mogla da bira, ako ništa drugo, onda bar životnog saputnika.

“Imam djecu, a i muža. To je sada moj život. Majka mi je u Srbiji, udata je za rođaka mog muža. Ne gledamo se. Nemam izbora, muž izdržava i mene i djecu”, priča osmjehujući se stidljivo, kao da je ona kriva za svoju sudbinu.

Institucije

Nikada nije prijavila policijida je žrtva trgovine ljudima. Što biva sa onima koje se odluče na taj korak u policiji nijesu uspjeli da saznaju. Uskratili su ih i za odgovore koliko su u proteklih sedam godina podnijeli krivičnih prijava, kao i da li u našoj zemlji postoje organizovane kriminalne grupe koje se bave trgovinom ljudima.

Iz Višeg držvanog tužilaštva u Podgorici su odgovorili i, prema njihovim podacima, u proteklih sedam godina tužioci su, nakon sprovedenih istraga, podigli optužnice protiv devet osoba zbog krivičnog djela trgovina ljudima.

“Sedam osoba je muškog, a dva ženskog pola. Po navedenim optužnicama postupak je okončan protiv sedam osoba i protiv svih sedam donijete su pravosnažne osuđujuće presude. Dva postupka su u toku”, saopštila je Pobjedi portparolka i državna tužiteljka Lepa Medenica.

Prema podacima Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori od 2004. do 2016. godine osuđene su 34 osobe za krivično djelo trgovina ljudima.

Statistika pokazuje da su trgovci ljudima većinom muškarci starosti od 30 do 60 godina, a zločinci porijeklom iz Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije, Hrvatske i Ukrajine.

Iz ove kancelarije navode da je Crna Gora uglavnom država tranzita, a u manjem obimu zemlja porijekla i krajnja destinacija žrtava trgovine ljudima.

Sklonište

U skloništu za žrtve trgovine ljudima ove godine bile su četiri potencijalne žrtve, od kojih tri maloljetne koje su bile prisiljene na ranu udaju zbog ugovorenog braka. Punoljetna djevojka bila je žrtva seksualne eksploatacije.

Izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija i nacionalna koordinatorka skloništa za žrtve trgovine ljudima Aida Petrović ispričala je za Pobjedu da je neophodno da sudski postupci u ovakvim slučajevima budu, kako je rekla, snažni, a optužnice zasnovane na dokazima, kako bi se adekvatno sankcionisali počinioci. Na taj način se, ističe ona, jedino može poslati jasna poruka svima koji na prodaji dječijih i ženskih tijela vide nepresušni izvor kapitala da će odgovarati za svoja nedjela. Najvidljiviji i najviše rasprostranjeni oblici trgovine ljudima su, prema iskustvu Petrović, prosjačenje i radna eksploatacija, a naša zemlja je, upozorila je ona, ne samo tranzitna zona, već i destinacija, ali i država porijekla žrtava trafikinga.