Neidentifikovani leteći objekti (NLO) predstavljaju globalni ‎fenomen koji je doživio ekspanziju poslednjih pedeset godina, a od sredine 1990-ih, bili su predmet ‎interesovanja velikog broja knjiga, igranih filmova i dokumentaraca. Iako je ovaj fenomen popularizovan u SAD, a najpoznatiji slučaj vezujemo za Rozvel u Novom Meksiku, malo ko zna da se možda najdokumentovaniji slučaj susreta sa NLO-om, desio upravo u Crnoj Gori, i to na vojnom aerodromu Golubovci 1975. godine.

U januaru te daleke 1975. godinen pripadnici 172. avijacijskog puka 20 dana su bili suočeni sa facinanantnim slučajem koji ih je dovodio do očaja, ali i izazivao strah i nedoumice. Svaki put tačno 50 minuta nakon polijetanja aviona sa piste u Golubovcima, pojavljaivao bi se objekat nalik na svjetleću kuglu sa jakim svijetlom, kretao se i mijenjao spketar boja od bijele pa do ljubičaste.

Stotine svjedoka vidjelo je NLO – piloti, kontrolori leta, inžinjeri, mehaničari, nerijetko je kretanje objekta zabilježeno i na radaru.

Zbog ovih događanja iznad Podgorice, tadašnji Savezni sekretarijat za narodnu odbranu čak je formirao posebnu komisiju stručnjaka koja je analizirala pojavu letećeg diska koji prati avione koji su poletali sa aerodroma Golubovci.

Čitav slučaj pojave NLO iznad aerodorma u Golubovcima u januaru 1975. dokumentovan je i kroz svjedočenje kapetana  Zvonka Jurjevića u Monografiji 172. Avijacijskog puka. Stadndard vam prenosi cijlokupno svjedočenje koje je zabilježeno u Monografiji.

Jurjević tada komandant puka, danas general, počinje svoju priču riječima: “U prvim letačkim danima posle novoogodišnjih praznika (9. januar) 1975. godine, pri izvođenju obuke u noćnom letenju na aerodromu u Titogradu permantntno se pojavljivao NLO, u reonu izvođenja letačke obuke”.

Jurjević, foto: Novosti.rs

“Objekat je izgeldao kao svjetleća kugla sa jakim svijetlom, kretao se i mijenjao spketar boja od bijele pa do ljubičaste. Na nebu se ocrtavao kao svjetleće tijelo, izrazito veće od najsvijetlije zvijezde. Pojavljivao se samo u noćnom letenju, pri vedrom i pri oblačnom vremenu, tako da je, kada je bilo oblačno, bio jedino svjetleće tijelo na nebu osim aviona”, navodi u svom izvještaju Jurjević.

NLO bi letio 10 minuta, zatim bi iznenada nestao

Svakodnevnim praćenjm, kako dalje nastavlja, uočeno je da se NLO uvijek pojavljuje približno 50 minuta poslije polijetanja prvog aviona u noćnom letenju.  

“Pojavljivao se niotkuda. Odjednom bi se pojavio kao svijetleće tijelo u reonu između Nikšića i Herceg Novog. Brzina objekata su u većini slučajeva bile nešto veće od brzine mlaznih aviona tipa N-60, i J-21 u vazduhu – oko 600 km/h, međutim kretao se znatno većom ali i mnogo manjom brzonim, pa se nekada činilo kao da se ne kreće.  Radarsak stanica na Prevlaci je u manjem broju slučajeva imala od istog objekta radarski odraz, ali u većini slučajeva ga nije imala na ekranu. Pojava NLO u vazdzuhu bila je vrlo uočljivo, te su ga sve posade u vazduhu gotovo istovremano uočvale. Dešavalo se da se u vazduhu nađe po 12 aviona sa po dva pilota i da ga svi piloti uoče. NLO bi se vidio u vazduhu približno 10 minuta, a potom bi nestajao tako što bi jednostavno ugasio svijetla, pa se nije moglo uočavati u kom pravcu bi nestajao”, navodi u izvještaju.

Jurjević ističe da su pisani brojni izvještaji o ovom slučaju, i da su dolazila i brojna objašnjenja, ponekad sa znatnom dozom nepovjerenja kao – “pratite jaču svjetleću zvijezdu i sl.”.

“Čak su pretražene sve prostorije aerodroma, da se uvjerimao da neko ne javlja virjeme poletanja, čak smo računali odakle bi objekat mogao doći za 50 minuta leteći različitim brzinama. Jednoga dana u to vrijeme, bilo je subota ili nedelja, kod kuće sam razmišljao o ovome i donio neočekivanu odluku. Pošto je neradni dan, nema letenja, šta bi se desilo kada bi smo u ovim uslovima poletjeli, jer se objekat nije pojavljivao ako nema viona u vazduhu. U kasnim popodnevnim časovima pozvao sam u stan tri pilota i komandira Vazduhoplovno-tehničke čete (VTČ). Kada su došli ništa im nisam govorio, sem da komandir pozove minimalni broj tehničara za opsuživanje četiri aviona J-21 “Jastreb”. Otišli smo na aerodrom kada je pao mrak, po dolasku na aerodrom saopštio sam im zamisao, da bez najave i radio veze polete dva aviona i da vidimo šta će se desiti. Avioni su poletjeli  istovremeno, jedan u zonu Nikšića, drugi u zonu Cetinja i tu su kružili na visini 3.000 metara. Poslije 40 minuta polijeću druga dva aviona i smjenjuju prethoden u istim zonama. U avionu koji se kretao ka zoni Cetinja je bio Đuro Stupar a u zoni Nikšića Đorđe Stanković”, navodi se u izvještaju.

“Kapetane, da li ga vidite”

Nakon 40 min, kako navodi Jurjević, poletio je u zonu Cetinja a poručnik Milan Maček u zonu Nikšića, dok su prethodna dva aviona odlazila na slijetanje.

“NLO nije uočen, ali očito da su prva dva aviona bili mamci za pojavu NLO-a. Samo što sam popeo avion na visinu 3.000 metara, tačno 50 min poslije poletanja prva dva aviona, iznenada u rejonu Budve  pojavio se NLO  u vidu jarko svjetleće kugle. Istovremeno me pilot Meček iz zone Nikšića obavještava radio vezom: “Kapetane, da li ga vidite”. Rekao sam da vidim i da ostane u zoni i osmatra. Objekat sam doživio kao svjetleću kuglu koja mijenja spektar boja od bijele do narandžaste ali ne mjenja jačinu svjetlosti. Činilo mi se da je rastojanje do objekta približno 10 km, i da isti ima nešto manju visinu. Pošto mi je objekat bio tačno preko lijevog krila dao sam gas do 95 posto i pošao oštro ka objektu i štopovao vrijeme. Objekat je bio ispred vjetrobrana što znači da je bio udaljen približno 10 km. Tada sam naglo skinuo gas (minimalna snaga) izvkao vazdušne kočnice i smanji brzinu na 300 km/h. Činilo mi se da se odstojanje od objekta ne mijenja. Pozvao sam radarsku stanicu na Prevalci, koja je bila u operativnom radu i operator je konstatovao moj radarski kontakt, ali ispred mene ništa nije vidio”, navodi Jurjević.

Kada sam bio iznad Prevlake, nastavlja se u izvještaju, rekao sam operatoru da izađe iz kabine i da me vizuelno uoči da mi kaže da li nešto vidi ispred mene.

“Da bi me bolje uočio uplio sam reflektor u nosu aviona J-21 “Jastreb”. Po povratku u kabinu operator je rekao da me vidi, ali i da ispred mene na većem odstojanju vizuelno vidi jako svijetlo koje se kreće u istom kursu. Povećao sam brzinu na 450 km/h i sa istim odstojnjem letio do Dubrovnika. Po dolasku iznad Dubrovnika NLO je naglo povećao brzinu, pošao u penjući zaokret ka otvorenom moru i nestao mi iz vidokruga. Okrenuo sam se ka aerodromu, pri čemu mi je palo na pamet – da je dobro da ja njega jurim, jer šta bi bilo da se on okrene i počne da juri mene, a ne mogu da mu pobjegnem”, navodi Jurjević.

Aktivirali MIG-ove, ali bezuspješno

Po slijetanju, pilot iz zone Nikšića rekao je da je stalno vizuelno pratio NLO, a vidjeli su ga i svi ljudi sa stajanke dok je bio u rejonu Budve.

“Napisao sam komandi RV PVO izvještaj i predložio da dva aviona MIG-21 bez plana i radio veze prelete iz Batajnice u Titograd i da mi se stave na raspolaganje. Poslije dva dana avionom JAT došao je i Milivoje Jugin koga je poslala komanda RV i PVO, a koji je bio naš najbolji poznavalac kosmičke problematike. Istoga dana preletjela su dva aviona MIG-21, kako sam tražio. U mojoj kancelariji je formirana stručna grupa na čelu sa Juginom, i uvedena su potrebna sredstva veze. Sve sam ih upoznao sa dosada poznatiom u vezi pojave NLO i iznio zamisao za sldeću noć: da mi sa pitomcima izvodimo normalnu letačku obuku, a pri pojavi NLO-a, na moj znak da se svi avioni spuste na 500 m iznad terena, i da idu  na slijetanje najkraćim putem. Zatim bi avioni  MIG-21 poletjeli. Po planu, trebalo je uvježbati grupno letenje u sastavu para po maršruti: BIOČE-NK-HN-PETROVAC-TUZI-BIOČE. Letjelo se na visini 2.500 m sa šest parova u lancu. Parovi su redom polijetali i rasporedili se po navedenoj maršruti, tako da su bili na različitim mjestima. Poslije oko 50 minuta kada je prvi par aviona najavio dolazak na slijetanje, NLO se pojavio u sredini prostora oivičenog pomenutom maršrutom”, piše u izvještaju.

Sve posade su vidjele NLO i javile u kom pravcu ga vide.  

“NLO se pojavio negdje između Cetinja i Danilovgrada, i to na istoj visini kao i avioni u vazduhu u kursu prema aerodromu, kao da će i on na slijetanje. Dao sam preko radija ugovoreni signal, avioni su pošli na slijetanje, a par MIG-21 je poletio. NLO se tada okrenuo u pravcu Prevlake. Posada MIG-ova ga je odmah vizuleno otkrila i pošla maksimalnom brzinom za NLO koji je od Prevlake letio ka otvroneom moru prema Italiji. MIG-ovi nijesu mogli čak ni da se približe NLO-u ni pri punoj brzini od 1700 km/h! Posada MIG-ova iznenada gubi vizuleni kontakt sa NLO a radar ga uočava iza aviona. MIG-ovi tada usporavaju i pošto sam po radio vezi zaključio da su zbunjeni i uzbuđeni, ja im naređujem da prekinu let i idu na slijetanje. NLO je nestao. Svi smo bili zbunjeni i uzbuđeni, a Jugin je prokomentarisao da “ne postoji ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina koje ostvari u ovako kratkom vremenu”. Ništa konkretno nijesmo zaključili”, stoji  u izvještaju.

Prikriveni strahovi, i brojna neodgovorena pitanja

Jurjević dalje navodi da su sa NLO bili u kontaktu još oko 15 dana i da “ih je to znatno opterećivalo”.

“Pojavili su se i prikriveni strahovi naročito kod pitomaca, a sa drugih aerodroma su me zvale kolege sa pitanjima – šta mi to jurimo, a neki su podrugljivo ili u šali, komentarisali da jurimo vještice. Pošto sam zaključio da ne možemo doći do ničega konkretnog, a da nam od NLO-a ne prijeti opasnost, na pripremi za dalje letenje sam naredio da se više ne osvrćemo na pojavu NLO-a. Tada je odlučeno da, kada ga neko ugleda, treba da javi i to je sve. Dok god nam ne prijeti opasnost mi ćemo ga ignosrisati, jer smo zaključili da se niko nije približio NLO-u ispod 10 km udaljenosti, a niti NLO avionu”, navodi Jurjević.

Sledeći letački dan, prema njegovim riječima, bio je specifičan i zaslužuje posebnu pažnju.

“Noćno letenje je otpočelo kao i obično. Nalazio sam se na stajanci aviona, gdje je uobičajno bilo uvijek živo. Avioni su odlazili i dolazili na stajanku. Od jednom, u uobičajeno vrijeme u rejonu Čeva pojavio se NLO, i svi koji su bili na stajnci aviona su ga ugledali. Ja sam ga pratio iako sam se ponašao kao nezainteresovan. NLO se kretao prema aerodromu, a istovremno su ga uočile posade aviona u vazduhu i to su javile. Meni su se obraćali pojedinci: “Eno ga!” Jeli ga vidite?”. Odgovarao sam da ništa ne vidim. Ljudi su me sumnjičavo gledali dok mi komandir eskadrile nije prišao i rekao – da NLO vidi 100 ljudi na stajanci, a samo ga ja ne vidim. Odgovorio sam glasno da me i drugi čuju da ništa ne vidim jer neću da vidim i da se prestane sa komentarima i da svako gelda svoja posla. NLO po dolasku iznad aerodroma gasi svijetla i nestaje zauvijek jer se nikad više nije pojavio. Ova misterija je do danas ostala nerješena”, naveo je Jurjević.

On navodi da nakon svega ostaju mnoga nejasna pitanja:

“Odakle se stvorila letjelica sa takvim letačkim mogućnostima i manevarskim osobinama 1975. godine? Zašto se pojavljivalo samo noću i uvijek 50 minuta nakon početka letenja iako smo vrijeme početka mijenjali? Zašto je iznenada prestao sa pojavljivanjem iako smo mi i dalje izvodili noćnu obuku? Zašto je nekad imao odraz na radaru a nekad ne?”, pita se Jurjević.

Svoj izvještaj zuaključuje rečenicom “zašto… zašto… i još brojna zašto i nejasna pitanja, koja su to ostala do današnjih dana”.

Balša Knežević