Video
CdM: Na jučerašnjoj konferenciji za medije NKT-a najavljena je mogućnost skraćenja vremena samoizolacije prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije kako je to već napravilo više država. O čemu je tačno riječ i šta će se u vezi sa tim dogoditi u Crnoj Gori?
BEGIĆ: Svjedoci smo da se vrijeme neophodno za izolaciju oboljelih i kontakata u pojedinim državama mijenjalo prvo od sedam, preko 10 do čak 28 dana… Da bi se u većini država ustalilo između 14 dana i 21 dan. Najnoviji naučni dokazi ukazuju da je zaraznost oboljelih znatno kraća nego što se prvobitno mislilo te da su pacijenti zarazni dan-dva prije pojave simptoma da zaraznost raste sa pojavom simptoma, da je najveća tokom prva dva dana da bi nakon toga polako opala i izgubila se tokom prvih 10 dana bolesti kod onih pacijenata koji su imali blage simptome. Zaraznost asimptomatskih slučajeva očigledno traje i kraće – što su napokon dobre vijesti za sve javno-zdravstvene radnike.
Uvažavajući ova naučna saznanja, najnovije preporuke američkog Centra za prevenciju bolesti od 27. jula, predviđaju da inficirani pacijenti bez simptoma mogu napustiti izolaciju već nakon 10 dana bez kontrolnog pregleda. Preporuke se, međutim, ne odnose na pacijente koji imaju simptome, a nalaze se u samoizolaciji ili na bolničkom liječenju kao ni za pacijente sa teškom kliničkom slikom koji se smatraju oporavljenim najmanje tri dana nakon povlačenja kompletnih simptoma što kod određenih težih pacijenata može da traje poprilično dugo.
U svakom slučaju izolacija i oporavak kod svih pacijenata mora trajati najmanje 14 dana.
CdM: Hrvatska je u tom pravcu već izmijenila protokol, hoćemo li mi i ako hoćemo kada?
BEGIĆ: Od samog početka dešavanja sa novim koronavirusom uvijek smo se trudili da budemo ukorak sa najnovijim naučnim saznanjima i preporukama te smo u skladu sa njima i mi sami mijenjali smjernice i preporuke. Isto važi i za sve druge javno-zdravstvene agencije uključujući i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Međutim, ono što je karakterisalo naš pristup je možda jedna veća doza konzervativnosti u postupanju koja je bila odraz dešavanja na terenu ali i odraz samoga zdravstvenog i društvenog sistema koji ne bi mogao podnijeti veliki i nagli priliv oboljelih. Samim tim smo uvijek bili možda za jednu dozu obazriviji nego kolege, ali isključivo u interesu javnog zdravlja i zaštite zdravstvenog sistema od povećanog priliva pacijenata.
Sada kada imamo jasne dokaze o patofiziološkim dešavanjima i mehanizmima u organizmu smatramo da je vrijeme da zastarjele preporuke prilagodimo i organizujemo postupanje i ponašanje sa pacijentima u skladu sa njima.
Pomenuli ste Hrvatsku. Nije samo Hrvatska prihvatila novu metodologiju. Pored Hrvatske to su učinile i gotovo sve države Evropske unije, Sjedinjene Američke Države, Japan, Filipini… A neke imaju čak i malo lilberalnije kriterijume od ovih kao što je na primjer Engleska odnosno Ujedninjeno Kraljevstvo.
CdM: Znači li to da osobe koji su npr. 16. dan u izolaciji od pozitivnog testa moći da izađu iz izolacije i kreću se bez opasnosti za druge?
BEGIĆ: Najnovije preporuke u suštini ukazuju da pacijenti koji nijesu imali simptome, a kod kojih je prošlo najmanje 14 dana od uzimanja uzorka za test koji je bio pozitivan, ne predstavljaju opasnost po svoje okruženje te samim tim ne postoji potreba da bude “držani” u samoizolaciji nakon 14. dana.
Za pacijente sa simptomima, makar oni bili i najblaži, samoizolacija može prestati ako je prošlo najmanje 14 dana od pozitivnog testa odnosno od dana kada je uzorak uzet, i ako pacijent najmanje tri uzastopna dana ne koristi terapiju i nema simptome.
Nalaz PCR testa nije presudan za prestanak samoizolacije niti za proglašavanje oporavka, što je možda i najbitniji elemenat novih protokola i preporuka.
CdM: Zašto uopšte dolazi do ovakvih promjena stavova zdravstvenih vlasti raznih država? Zar nije bilo moguće na početku zauzeti stav i držati se jedinstvenog stava?
BEGIĆ: Ključne karakteristike svakog masovnog obolijevanja su velike nepoznanice i nemogućnosti preciznog predviđanja razvoja situacije na terenu koja u suštini zavisi od mnoštva varijabli. Sve je još izraženije sa nepoznatim patogenima kao što je novi koronavirus.
Tako je dosadašnji tok pandemije novog koronavirusa u više navrata poljuljao i iz korijena promijenio sve ono što je naučna javnost mislila i bila sigurna da zna o novom koronavirusu. Recimo, na početku dešavanja u Kini i zasnovano na relativno velikom uzorku, podaci su ukazivali da virus zaobilazi djecu, izgledalo je da su muškarci pogođeniji od žena a da je smrtnost izrazito visoka. Danas smo svjedoci da su virusu podložni svi, da nema razlike u polovima a da je visoka smrtnost karakteristična za starije dobne skupine.
Različiti podaci su bili dostupni i kada se radilo o samim karakteristikama virusa, njegovom genetskom materijalu, otpornosti u spoljašnjoj sredini, kliničkoj slici koju izaziva pa čak i osnovnim epidemiološkim karakteristikama poput vremena inkubacije, trajanja zaraznosti, vremena oporavka, vremena izlučivanja virusa…
U skladu sa rastućom količinom naučnih dokaza mijenjale su se i preporuke i smjernice što je sasvim očekivano, a sve sa ciljem prilagođavanja javnozdravstvenih intervencija kako bi one bile najučinkovitije i u skladu sa najnovijim naučnim podacima i dokazima.
Preporučeno
Konkretno, kada je riječ o onome što je naša današnja tema ono što je nas epidemiologe širom svijeta zbunjivalo je činjenica da su mnogi pacijenti dugo nakon dijagnostikovanja bolesti imali pozitivan PCR nalaz. Na početku se taj rezultat tumačio time da pacijenti imaju živ virus u respiratornom sistemu. Međutim, mnogobrojne studije su dokazale da se ne radi o infektivnom virusu već najvjerovatnije o dijelovima genetskog materijala virusa koje PCR test prepoznaje. Na svu sreću ni jedna studija u svijetu nije uspjela da izoluje živ i infektivan virus kod pacijenata bez simptoma koje imaju pozitivan PCR 14 dana nakon obolijevanja. Ovo u suštini znači da takvi pacijenti nakon 14 dana nijesu zarazni iako mogu biti PCR pozitivni.
