Video
Super- nadarena Nikšićanka Đurđica Knežević je fotografkinja o kojoj se puno priča, iako njeno vrijeme tek dolazi. Serijal radova “Raw“ posvećen svim djevojčicama, djevojkama i ženama, o emotivnim fazama kroz koje prolaze u životu, pokazuje sav raskoš njenog ogromnog talenta. Još kao petnaestogodišnjoj tinejdžerki bilo joj je jasno da je umjetnost njen put, a gledajući Đurđicine radove, i laik može zaključiti da nije pogriješila. Za svoj prvi fotoarat je sakupljala novac, a sada svoj život ne može da zamisli bez fotografije.
Nakon završene osnovne škole i gimnazije, diplomirala je na Filozofskom fakultetu, na odsjeku za engleski jezik i književnost. Pored toga što je sarađivala sa raznim brendovima, u kampanjama za njihove modne i sportske kolekcije, ona je već dvije godine članica Propaganda kreativnog tima. Sa talentovanom Đurđicom razgovarali smo u sklopu istraživanja portala Standard o položaju i ulozi žena u Crnoj Gori.
“Raw” – autorka Đurđica Knežević
“U svijet fotografije sam ušla sasvim slučajno. Naime, kada sam imala 15 godina me je veoma interesovalo kako se fotografiše i polako sam sakupljala novac da kupim svoj prvi aparat. Nakon toga je mnogo rada trebalo i upornosti, ali ne bih mogla da zamislim sada svoj život bez svijeta fotografije”, kazala nam je Đurđica.
Na pitanje zašto je toliko fascinirana fotografijom nema jednostavan odgovor.
“Ja ne bih nažalost mogla opisati riječima šta to kod fotografije me čini tako fasciniranom. Rekla bih da je više stvari. Nije samo što sam u mogućnosti zamrznuti određeni trenutak već i što kao fotograf prisustvujem tim trenucima. Veoma posebne trenutke fotografišem i mislim da upravo to je nešto što mi nikada ne može dosaditi. Najviše volim da fotografišem ljude. Smatram da je čovjek najkompleksnije biće i upravo zbog toga je izazov fotografisati ljude”, kazala je naša sagovornica.
“Raw”
Prisjećajući se svojih početaka, Đurđica kaže da joj je nekada bilo veoma teško baviti se fotografijom. To je svijet u kojem je dosta malo žena i kao veoma mlada fotografkinja željela je mnogo da nauči od drugih umjetnika, međutim to nije bilo moguće.
“Zbog toga sam sama učila i griješila. To me je učinilo fotografkinjom kakva sam danas, ali opet neke greške bih mogla izbjeći da sam naišla na pomoć od iskusnije osobe. Upravo zbog toga sada pokušavam uvijek da ohrabrim što više ljudi da se bavi fotografijom i nudim moju pomoć ukoliko postoji nekih nedoumica”, kazala nam je ona.
“Raw”
Svoj fotoaparat skoro da nikada ne miče iz ruku i fotografiše svakodnevno. U suprotnom, svoje vrijeme provodim ispred kompjutera baveći se postprodukcijom.
“U svakodnevnom životu pokušavam što više da fotografišem momente sa prijateljima i porodicom kako bih zabilježila što više uspomena. Jedan radni dan zavisi do toga šta fotografišem. Ukoliko je neki bitan događaj to najčešće počinje veoma rano ujutro do kasnih poslepodnevnih časova. Dok postoje dani koji su rezervisani za postprodukciju i oni nisu toliko uzbudljivi jer zahtjevaju provođenje mnogo vremena iza računara”, objašnjava ona.
“Raw”
Ono što najviše nervira mlade, ali i one iskusne fotografe, jeste kada im neko “ukrade” rad, i prisvoji kao svoj. Međutim, poslednjih godina mnogo više poštuju autorska prava, smatra Đurđica.
“Ana”
“Nažalost u svijetu fotografije to je dosta često. Međutim u skorijim godinama se mnogo više poštuju autorska prava. Kada se desi ovakva situacija, naravno da vam nije milo, ali uvijek se trudim da skrenem pažnju portalu, časopisu, itd. Najviše cijenim fotografe koji su zaljubljeni u fotografiju, jer upravo to može da se vidi na fotografijama. Svačiji rad mnogo poštujem i iako svaki fotograf ima svoj stil i po tome je prepoznatljiv, biti dosledan svom stilu fotografisanja u sadašnjem svijetu je za divljenje i to je upravo ono što nju/njega čini posebnom/posebnim”, zaključuje Knežević.
Đurđica Knežević
J.L.
Preporučeno
