Video
Protojerej stavrofor Velibor Džomić, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske kaže da nije dobro što je od usvajanja mišljenja Venecijanske komisije o Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, prošlo tri mjeseca a novi dijalog nije pokrenut.
Preporučeno
Džomić u intervjuu za Dnevne novine ističe da nije strašno što se o tom predloženom opštem pravnom aktu ne govori tako intenzivno u posljednje vrijeme, jer je dosta toga rečeno u stručnoj i široj javnosti od njegovog utvrđivanja 16. maja do obznanjivanja mišljenja Venecijanske komisije 24. juna.
“Po mom mišljenju, nije dobro to što je od usvajanja mišljenja Venecijanske komisije prošlo tri mjeseca, a inkluzivni dijalog o Predlogu zakona, kako je izričito napisano u tom mišljenju, nije pokrenut od resornog Ministarstva za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore. Mi još uvijek ne znamo da li uopšte postoji Radna grupa koja se bavi tim pitanjem i ko su njeni članovi. Ne samo da nemam ništa protiv pojedinačnih razgovora predstavnika Vlade sa predstavnicima crkve i vjerskih zajednica nego smatram da su potrebni, dobri i korisni. Ali, znam kako se u Crnoj Gori priprema zakon. Pogledajte samo rasprave oko Radne grupe za izborno zakonodavstvo i uporedite sa Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti. U vezi ovog zakona nikada nije otvorena diskusija o Radnoj grupi, iako smo to više puta tražili”, kaže Džomić.
DN: Očekujete li da se Predlog zakona uskoro nađe u Skupštini?
DŽOMIĆ: Sve je moguće i to je pitanje za donosioce odluka u Vladi, ali mislim da je implementacija preporuka iz mišljenja Venecijanske komisije veoma složen pravnički posao. Za taj posao treba stručnosti, vremena i strpljenja. Treba sve sagledati stručno i objektivno. Naše primjedbe na Predlog zakona su vrlo argumentovane, a ni onim na Nacrt zakona od 2015. godine nije posvećena ni minimalna pažnja u Ministarstvu. Davno je rečeno: tri puta mjeri, a jednom sijeci!
Da li je Mitropolija imala kontakt sa Vladom Crne Gore povodom Predloga zakona?
DŽOMIĆ: U onom smislu koji je uređen pravnim propisima u Crnoj Gori nije. Pojedinačni razgovori ne predstavljaju institucionalni dijalog i participaciju zainteresovanih strana u procesu pripreme zakona. Takođe, ni okrugli stolovi Ministarstva za ljudska i manjinska prava o svemu i svačemu nemaju nikakve veze sa pripremom zakona. Ovih dana je bio susret mitropolita Amfilohija i premijera Duška Markovića i dobro je što je taj sastanak održan. Podsjećam da je Vlada u saopštenju, poslije sastanka premijera i mitropolita 24. septembra, navela da je potpredsjednik Pažin na čelu Vladinog Stručnog tima.
Uvjerio sam se da je potpredsjednik Pažin vrlo dobar pravnik i nemam ništa protiv toga da on bude na čelu Radne grupe, pa me zbog toga čudi toliko kršenje procedure. Javnost, a ni mi kao subjekti slobode vjeroispovijesti, ne znamo ni ko je u tom Stručnom timu a ni kada je i kojom odlukom formiran. Uostalom, zakonodavna procedura isključivo poznaje Radnu grupu, a ne Stručni tim. Vidjeli ste da su predstavnici LGBT nevladinih organizacija itekako participirali u pripremi Predloga zakona o istopolnim zajednicama u Crnoj Gori. Nama se to pravo, koje nam pripada kada je u pitanju Zakon o slobodi vjeroispovijesti, onemogućava bez ikakvog razloga. Ne razumijem zašto postoji tolika netransparentnost i zašto se toliko puta krši procedura koja je u pravu veoma važna. Dobri zakoni se ne mogu pripremati jednostrano.
Kako gledate na predlog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da u Crnoj Gori bude jedna crkva?
DŽOMIĆ: U Crnoj Gori postoji jedna Pravoslavna crkva koja je oličena u Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj i ostalim pravoslavnim eparhijama koje u Crnoj Gori imaju istorijsku kanonsku jurisdikciju. To što neka organizacija sama sebe smatra za crkvu ili je kao novoformirana vjerska zajednica stekla građanskopravni subjektivitet u MUPu nikako ne znači da može da se ujedinjuje sa crkvom. Treba imati u vidu da su crkve već skoro 2000 godina prvenstveno pomjesne i da ne zavise od državnih granica. Legitimno je iznošenje ideja i predloga, ali sekularnoj državi i njenim organima ne pripada nadležnost da uređuju unutrašnje odnose u crkvi i vjerskim zajednicama. Vidite i sami da je danas gotovo nemoguće ujediniti vlast i opoziciju čak i u tzv. tehničkoj vladi, a i jedni i drugi imaju izborni legitimitet. A zamislite tek koliko je nemoguće ujedinjati crkvu i grupu ljudi iz jedne novoformirane organizacije koja nema nikakav kanonski i crkveni legitimitet.
Da li bi Mitropolija prihvatila nekog sveštenika iz CPC?
DŽOMIĆ: U toj novoformiranoj organizaciji nema nijednog pravoslavnog sveštenika već postoje lica koja sama sebe, bez ikakvog kanonskog legitimiteta, smatraju za sveštena lica. Nijedan od njih nigdje u pravoslavnom svijetu nije priznat kao sveštenik ili episkop. Možda ćete se iznenaditi mojim odgovorom, ali takva lica mogu da budu prihvaćena isključivo nakon iskrenog pokajanja i to samo kao vjernici. Najbolji primjer im je dao jedan bivši sveštenik iz Smedereva, koji je svojevremeno raščinjen i pristupio je negdje oko 2000. godine toj novoformiranoj organizaciji, ali je nakon pokajanja primljen u crkvu kao vjernik. Pokajanje nije kazna za hrišćanina ako je hrišćanin. Naprotiv!
Događanja u Ukrajini i Makedoniji su neuporediva sa Crnom Gorom
Kakav bi bio odgovor SPC kada bi se u Crnoj Gori dogodilo ono što se dogodilo nedavno u Ukrajini, odnosno da CPC dobije priznanje od Carigradske patrijaršije?
DŽOMIĆ: Takav scenario je teško zamisliv i izvodljiv iz mnogo razloga. Treba imati u vidu da situacija u Ukrajini i u Crnoj Gori uopšte nema dodirnih tačaka u crkvenom smislu. Zatim, situacija u Crnoj Gori i današnjoj Sjevernoj Makedoniji takođe nema dodirnih tačaka. To je jasno i sa istorijske strane, ali i sa današnje crkvene strane. Uostalom, vaseljenski patrijarh je na to pitanje stavio tačku svojim pismom predsjedniku Milu Đukanoviću.
