Video
Računica ovog privatnog preduzetnika je vrlo jasna. Samo jedan dan stajanja pogona, predstavlja čisti gubitak, odnosno nedostatak profita od najmanje dvadeset i jednu hiljadu eura. Ovaj preduzetnik mjesečno, kada se odbiju svi troškovi, za jedan mjesec rada fabrike, zarađuje 630 hiljada eura.
Osim njemu, koji do sirovine kao koncesionar dolazi legalnim putem, uz aminovanje državnih vlasti, lijepo vrijeme u ovo doba godine na ruku ide i velikom broju šumokradica, tako da posao ni njima ne stoji ni u dane praznika.
Prema provjerenim saznanjima do kojih je Portal RTCG došao, najveće krađe šume na teritoriji opštine Berane već izvjesno vrijeme dešavaju se na području planine Jelovice, a sva ukradena drvna građa završava kod trojice privatnih preduzetnika u Beranama, od kojih dvojica od ljetos imaju fabrike peleta.
Uprava za šume je tokom prošle godine zabilježila i veći broj incidenata, kada su šumokradice nasrtale fizički i na šumarske radnike.
Rijetki od njih su osuđeni na zatvorske kazne, ali većina nesavjesnih radnika Uprave za šume, popularno rečeno – šumara, prema dokumentima u koje je Portal RTCG imao uvid, Sud za prekršaje kažnjava najviše do trista eura.
Uprava za šume, potom, ne preduzima ništa protiv lugara koji su prekršajno kažnjeni za nepravilnosti u radu, i tu se sva priča o sankcionisanju i uvođenju reda u ovu oblast završava.
Portal RTCG je nedavno pisao o tome kako proizvođači peleta na sjeveru države koriste energetsku krizu i nedostatak energenata na tržištu, pa su cijene peleta podigli toliko da ostvaruju ekstraprofit. Iz tog razloga peleta u Beranama, kao i u većini gradova na sjeveru Crne Gore, nema po cijeni koju je odredila Vlada.
Državni mehanizmi da se to spriječi do tada su izostajali, a ono što se nakon pisanja dogodilo je samo to da nekoliko fabrika bude kažnjeno iznosima koji su u najmanju ruku smiješni u odnosu na profit koji proizvođači ostvaruju tokom samo jednog dana.
(Foto: RTCG)
Neki od sagovornika Portala RTCG tvrde da je posao sa drvetom trenutno najunosniji, i da uveliko prevazilazi dobit od svakog šverca, pa čak i šverca droge.
“Zamislite kolika je zarada koncesionara šuma koji posjeduju fabrike peleta, a koji su od države i ove godine dobili pravo na šume po cijeni od 12 do 15 eura za kubik bukovine na panju, ili 23 eura za kubik čamovine” – kaže taj sagovornik.
Taj dobro obaviješteni čovjek podsjeća da cijene koncesija nijesu promijenjene preko dvadeset godina.
“Prije nekoliko mjeseci koncesije su dobila neka preduzeća koja su bila povlašćena dvadeset godina. Postavlja se pitanje, kako to oni sada, kao u najbolje vrijeme DPS-a, nastavljaju da dobijaju koncesije po tim cijenama. Šta se sada dešava? Je li se promijenila vlast na državnom nivou? Zašto se stvari u šumarskoj djelatnosti ne mijenjaju?” – pita ovaj sagovornik.
Zbog povlašćenih koncesionara, mnogim malim drvoprerađivačima na sjeveru Crne Gore pogoni stoje neupošljeni, osim ako kod ovih prvih ne kupe drvo po mnogostruko većoj cijeni.
Neki drugi sagovornici Portala RTCG trvde da pljačka šume u Jelovici, niti bilo gdje drugo, ne bi mogla da se realizuje bez uvezanosti šumara u lanac takozvane šumarske mafije.
Oni tvrde da samo jedan šumar, za samo jedan dan, može dobiti “na ruke” i do hiljadu i po eura, ako šumokradicama dojavi kada neće izaći u kontrolu. Ako bude uhvaćen u “nasavjesnom vršenju posla”, kažnjava se prekršajno sa trista eura.
Preporučeno
To je matematika koja govori u prolog tome o kakvim razmjerama državnih resursa se radi, ako posljednja karika u lancu može profitirati hiljadu i po eura za dan. Pokazalo se, tako, da prosta promjena državne vlasti ne garantuje da će biti zaustavljena i takozvana šumarska mafija. Zapravo je princip isti, ostalo su samo nijasne.
