Video
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Autor je 20 knjiga, poezije, romana, eseja, naučnih radova u oblasti sakralne umjetnosti, antologije, i prevoda. Vrstan je majstor kaligrafije i stalno je u traganju za novi medij i izraz u toj oblasti likovne umjetnosti. Bavi se i slikanjem. Objavljen je u znacajnim Svjetskim Antologijama i drzavama. Preveden je na jezicima Južnoslovenskih naroda 2014, dok ga je Balkanski Književni Glasnik je prvi predstavio i otkrio njegovu eruditnost. Njegova poezija je prevedena na više od dvadeset jezika.
Šehu je dobitnik mnogih književnih nagrada medju kojima u Filipinima, Italiji, Iranu, Švajcarskoj. Nominovan je za Pulitzer-a 2018. Direktor je za van Američku poeziju pri Inner Child Press u Nju Džerzi. Doctor Honoris Causa Universum Academy Lugano i stalni akademik pri toj Instituciji. Direktor je Medjunardonog Knjizevnog Festivala koji se odrzava svakog Septembra od 20015. Osnivač i Direktor je Fonda sa Kulturno Obrazovanje i Nasljeđe.
Poezija Fahredina Šehu-a svojim vandimezionalnim filozofskim pristupom donosi poesebnu poetsku ljepotu na momente misticizma i neobjašnjivog. Dakle, posebno je ovaj pjesnikov vapaj ili usklik aktuelan jako prezentovan u pjesmi ,,Bljesak.” Da li je to lični (autentični) autorov bljesak patnji koje prožimaju ne samo njega već čitavu civilizaciju i društvo. Da li je ta zemlja samo stvorena da po njoj lutaju melanholični stradalnici koji upravo poput bljeska postoje samo tren na Planeti. Egzistencijalizam i mogućnosti usamljenog stvaraoca koji pokušava da održi zlatne niti poetske slobode i pokušavajući izbjeći emocionalnu prazninu. U pjesmi ,,Ne mjesto” sam stvaraoc želi da zakorači u vječnost. Da li je život paradigma, i jedan putopis u kom se ljubav prepliće a sam autor želi da svoja biografska iskustva pretoči u pismo nepoznatom primaocu, jer na taj način se oslobađa tajne (ispovjesti) koja je karakteristična za mnoge stvaraoce. Fahredin Šehu svoju poeziju ne mijenja ali je usmjerava ka svojim sagovornicima makar oni bili njegov unutrašnji glas . I iz tog novog imaginarnog lika nastavlja svoju metamorfozu, koja je nenametljivo, asocijativno umrežena, usklađena i sa mjerom. I to procesom slika koje se pojavljuju iz samog života.
Pjesma ,,Povratak” daje jak emotivni naboj samog autora, u ovoj pjesmi. U vremenu kada dijelom svijeta pojavljuju se razni religijski proroci, a ljudi stradaju zbog svojih vjerskih ubjeđenja, čekajući da Bog bude milostiv dok praze duše vape za životom. Šaljući na kraju pjesme suštinsku snažnu poruku ne samo čitaocu nego i čovječanstvu. Iako svako nosi na svojim leđima (polumjesec, ili krst) ma koliko bio težak moraš ga sam nositi. Autor filigranski precizno razotkriva i demistifikuje vjerske dogme sa vječitim pitanjem: ,,Đe je povratak.” U pjesmi ,,Logos” arhitepski prikazujući ,,novi pristup” pjesnikove filozofije pokazuje njegov princip da u ovoj pjesmi naznači specifičnu modernost pokušavajući da spoji tačke Istoka i Zapada baš kao u pjesmi ,,Tačka.” I ma koliko ova dva (religijska i civilna ) svijeta za neke pjesnike bila (nespojiva), Fahredin Šehu pokušava da ih spoji u jednu tačku i novu ličnu dogmu prevazilazeći pjesničke principe, dajući im izuzetnu autentičnost u poređenjima vrta ,,Božanskog” ili onog sopstvenog nastalog često u polumračnim sobama koje kriju sve autorove tajne. Kroz ovu inspirativnu lirsku poeziju dolazimo do zaključka da suštinske (životne dogme) podstiču pjesnika da svojom poezijom izazove ali i izađe van postojećih pjesničkih klišea prepiuštajući se putanji sudbine. Autorove imaginacije o savremenom svijetu, koji stvara ideološku ali i ličnu pobunu želeći da prevaziđe sva nasljeđa i relikte prošlosti. Fahredin Šehu pripada jednim od značajnih savremenih pjesnika čije stvaralaštvo će sa vremenom dobijati i već dobija na značenju i u van evropskim razmjerama. Što govori o kvalitetu samog autora i nejgovom neumornoj posvećenosti i poeziji i kulturi.
BLJESAK
I gle bljesak
u tami stvorenoj
nesuvislo
Taj hod po slomljenoj srči
života
Čadj i budj odnijet
od vjetrova svih boja
Miomiris isparava
iz dna zemlje
nataloženoj ljudskih
patnji stazom
da se postane
Ja
NE-MJESTO
U Ne-Mjestu boravak
u toj vječnosti ima još koji dan više
od življenja mi ostade do-življenje
i mlaz svih boja i njijansi dok
se u svjetlost istope. Revno
zavolih da pisem tirkiznom bojom
debelom kao smola četinara
Tamo sto je pak Ovdje i Sada
ostaviše me kao kad vjetar
raspršuje leteće sjemenke
maslačka da po ko zna koji put
padnem na tlo patnje ili rijeku ljubavi
da zaplovim
a ja papirnat brodić nisam
Gle kako se suze u emulziju pretvaraju
i da ih još sunce ispeče pa u sedef
da se pretvore- taj biserni residuum
sto se vjerno čuva u plišanoj kutijici
Majčinih vjenčanih mindjuša
Eto sada ja progovorih ili neka
ovo bude samo
razglednica koju nisam
pravovremeno poslao
neznanom primaocu.
POVRATAK
Puna usta
praznih duša
toliko mržnje- ovdje
Vidim ljudi ginu
i celu Firdusijevu Šahnamu
u zgusnutim oblacima na nebu
Vidim svjetlost u čovjeku
u najtamnijim kutcima
njegovog bića
i suze njihovih majki
i tespihe za veličanje Boga
boga priglupih i slijepih vernika
neko je donio zlatnu kutiju
Belgijski Truffles i slane
Holandske bombone
okusa sladića
bio sam tada odsutan
vratio se da usmrtim
strah.
LOGOS
Pregršt udova
u čvor svezan
Zar se tako
čovjek postaje
Iznad tla i ispod
bijelih oblaka koji
stvaraše utvaru
cjelodnevnog epa
Još čemo mi pisati
i to kao na samom
početku kad su isprepletene
peptidne veze na potki života
Kortizol smo zvali Đavo a
Endorfin, Andjeo
Bjehosmo se mi zanijeli
ljepotom Vrta
koji bješe
samo prilika.
TAČKA
Još jedan nam poj
trebaše
tad kad bijah
u dvosunčevnom svijetu
ustaneš lijevo-
vidiš sunce
ustaneš na desno
drugo
U srcu sazvježđe
kad raspleta
svoja krila
Gdje je sad Istok
a gdje Zapad
u toj tački
našeg bitisanja.
Preporučeno
