Video
Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti.
Crnogorsko se društvo posljednjih mjeseci navikava na institucionalni i kadrovski sunovrat u resorima kulture, prosvjete i nauke. Profesionalne biografije ljudi angažovanih u tome sektoru – od ministrice Bratić do eksperta Dragana Koprivice – potvrđuju da akademski i drugi djelatnici kvalitetniju kulturnu i prosvjetnu politiku ne mogu ni očekivati. Javnost je, međutim, nijemo zgrožena silinom njihova ništenja svega što ima veze s autentičnom crnogorskom tradicijom, materijalnom i duhovnom kulturom.
Prvi je napad na crnogorsku kulturu izvršen prije nekolika dana zlonamjernim izvještajem i medijskim montiranjem finansijske podrške projektima izdavačke kuće koju vodi književnik Milorad Popović.
Nije se slučajno Popović našao prvi na udaru „eksperata“ ljute i sarkastične ministrice Bratić. Popović je autor više knjiga poezije, tri knjige eseja i dva romana te najnagrađivaniji živi crnogorski književnik. Prvu je nagradu za najbolju knjigu u CG dobio još davne 1982. a nakon toga nizale su se redom nagrade Risto Ratković, Miroslavljevo jevanđelje, Meša Selimović, Trinaestojulska nagrada, Njegoševa nagrada, Bosanski stećak te Povelja Ivan Crnojević.
Urednik je Arsa, najprestižnijega književnog časopisa u nas, vlasnik je izdavačke kuče Otvoreni kulturni forum. Kao izdavač potpisao je desetine sporazuma s inostranim kućama preko kojih je crnogorskim piscima omogućio prisustvo na inostranoj književnoj sceni (spomenimo npr. prevođenje crnogorskih pisaca na njemački, kao i savremenih njemačkih pisaca na crnogorski).
Popovićev OKF participira u kapitalnome međunarodnom projektu „100 slovenskih romana“. Popović je afirmisao gotovo sve naše književne stvaraoce srednje i mlađe generacije, koje domaća i regionalna akademska i novinska kritika priznaje kao relevantne, a objavljivanjem i distribucijom knjiga prokrčio im put u svijet. Popovićevi su projekti doveli u Crnu Goru hrvatske, bosanske, srpske, slovenačke i dr. pisce i prevodioce, a djela naših autora približili svjetskom književnim centrima.
Krizna vremena traže ljude spram sebe. Ovo je naše našlo Dragana Koprivicu. Nakon „slave“ stečene na sramotu filologije, kad je u konceptu Vojislava Šešelja i progona profesora s beogradskog Filološkog fakulteta pristao da upražnjena njihova mjesta pokrije za interes šešeljizacije srpske nauke, današnji penzioner Dragan Koprivica opet je dobio priliku da ispolji svoj ljudski i ekspertski potencijal.
Dvanaestoga februara ove godine u štampi su objavljeni segmenti iz „izvještaja dostavljenog ministarki prof. dr Vesni Bratić“ a s potpisom Dragana Koprivice „spoljnog eksperta za resor kulture“. Između desetina pravnih subjekata i pojedinaca iz domena filmske, muzičke, likovne i književne oblasti te festivalske produkcije – ekspert Koprivica bavi se jednom jedinom izdavačkom kućom i njezinim direktorom.
Tobožnja Koprivičina ekspertiza ministrici pisana je, u stvari, kao propagandni pamflet za režimske medije, jer osim navođenja iznosa sredstava koja je OKF dobio za 10 godina – nema stručne analize izdavačke djelatnosti u CG, kao ni spomena što je sve OKF za tih 120 mjeseci s preko 200 izdanja i 60 brojeva časopisa učinio u afirmaciji recentne kulturne scene.
Perfidno je izostavljena analiza izdavačkih planova OKF za tih 120 mjeseci, izostalo je potcrtavanje značaja Arsa u kontekstu nacionalne i regionalne časopisne produkcije, nema ni riječi o afirmaciji crnogorske književnosti u međunarodnome kontekstu, i to u prvome redu na prestižnim sajmovima knjiga itd. Predstaviti izvještaj kao ekspertsku analizu a svesti ga na skarednu denuncijaciju pisca i kritičara trenutne vlasti u Crnoj Gori dolikuje samo Šešeljevu ekspertu i njegovu ideološkome podmlatku na čelu resora u kojem je angažovan.
Kao jedina specijalizovana visokoškolska i naučno-istraživačka ustanova čiji je primarni cilj izučavanje i promocija crnogorskoga jezika, književnosti i kulture u obavezi smo da ukažemo na bestidno targetiranje najznačajnijega živog crnogorskog pisca i kulturnoga djelatnika koji je uz minimalna sredstva, prije svega zahvaljujući ličnoj posvećenosti i entuzijazmu, na polju savremene crnogorske književnosti učinio više no sve državne ustanove zajedno.
Preporučeno
Pokušaj diskreditacije takvih ljudi, nosilaca najviših nagrada ove države, služi na sramotu i ministrice kao nalogodavca i eksperta kao izvršitelja sramotnih naloga. Služi ujedno i kao tvrdi spomen zaslugama Milorada Popovića u crnogorskoj kulturi. Ipak, nešto malo više od eskperta i ministrice sramotna je ćutnja crnogorskih književnika i univerzitetskih profesora književnosti, koji za svoj lični ugled i karijeru nemalo duguju Miloradu Popoviću.
