Video
Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Konačno imamo reagovanje! Poslije silnih polemika, oglasio se i Predrag Uljarević, direktor i glavni urednik Nova knjiga koji nam poručuje da njegov odgovor „nijesu polemike, već više od dvije decenije rezultata”, da Nova knjiga „nije učestvovala ni u kakvim netransparentnim radnjama” i da je njena uloga bila „isključivo u svojstvu ponuđača”.
Sjajno, bajno a nadasve mudro. Mi smo, priznajemo, za promociju rezultata pa hajde da ih, kad nas već upućuju na njih, i pogledamo.
Uzimamo, dakle, sa prašnjave police Poreske uprave jedan konkretan rezultat: zvanični finansijski iskaz kompanije „Međunarodni podgorički sajam” d.o.o., firme koja organizuje Podgorički sajam knjiga, i čiji je suvlasnik, gle rezultata, upravo vlasnik Nove knjige.
Stavljamo iskaz kao ploču na gramofon. I šta čujemo? Tišinu. Savršenu, laboratorijsku, hi-fi tišinu. Podaci za 2025. godinu su sljedeći: prihodi nula eura, rashodi nula eura, dobit logično nula. Broj zaposlenih nula, ne eura. Ali stanite, jer B strana ove ploče krije pravo iznenađenje. Dok bilans uspjeha svira tišinu, iliti sve same nule, bilans stanja, na susjednoj strani istog dokumenta, urla iz sveg glasa. Gotovina na računu firme nije ostala nula. Nije čak ni pala, narasla je.
Pročitajmo to sasvim polako u tišini ljetnje vreline: firma koja tvrdi da nije zaradila ni jedan jedini euro istovremeno prijavljuje da imaju više para na računu. Kako, pobogu? Otkud više novca u firmi koja po sopstvenom priznanju nije imala nikakav priliv? I onda dolazi šlag na torti: u pasivi se, uz svu tu tišinu, pojavljuju i svježe „primljene donacije” od 4.000 eura dok se obaveze prema dobavljačima povećavaju za skoro 14.000 eura. Dakle firma bez prihoda prima donacije, gomila gotovinu, duguje dobavljačima a u rubrici „prihodi” i dalje stoji ona nedodirljiva nula, mirna kao Buda.
A ko je sve to, pitate se, odradio? Ko je primio stotinu izlagača, prodao ulaznice, sklopio ugovore, organizovao brojne događaje? Odgovor iz istog bilansa: niko. Broj zaposlenih: nula. Firma bez ijednog radnika organizovala je, dakle, jedan od najvećih kulturnih događaja u gradu, prodala hiljade karata i primila donacije, sve to rukama koje, po zvaničnom iskazu, ne postoje, kao fantomi.
E sad, Z-A-Š-T-O je ta nula nemoguća? Zato što je demantuje pisani trag, a ne priča. Da je Ministarstvo kulture i medija bilo pokrovitelj i uplatilo sredstva od 35.000 eura 2025. godine piše u zvaničnom saopštenju samog Sajma ali i na sajtu Agencije za zaštitu konkurencije, gdje je uplata uredno prijavljena. Da je Glavni grad Podgorica bio pokrovitelj i uplatio sredstva, piše na istom mjestu, potpisano rukom organizatora. Da su posjetioci plaćali ulaznicu piše na ulaznici, dva eura, i u najavama koje je Sajam sam objavio. Da su izlagači plaćali zakup štandova piše u ugovorima o zakupu, jer stotinu izlagača ne stoji na tuđem prostoru iz ljubavi prema knjizi.
I na kraju, da je novca zaista bilo ne piše nigdje glasnije nego u sopstvenom bilansu stanja te iste firme za 2025. godinu: gotovina je sa 29.861 eura narasla na 54.217 eura, dakle za 24.356 eura, u godini u kojoj je, prema bilansu uspjeha, prihod bio ravan nuli. Svaki od tih dokumenata postoji, svaki ima potpis, pečat ili datum.
Ministarstvo, dakle, uplaćuje 35.000 eura firmi koja po sopstvenim knjigama nije ništa prihodovala u godini kada su te pare uplaćene. Građanin kupuje kartu za priredbu koja se, računovodstveno, nikad nije dogodila. A gotovina naraste za 24.356 eura sama od sebe, kao di-go kvasac, bez ijednog prijavljenog eura priliva i bez ijednog zaposlenog da je unese u kasu. Genijalno!
I zato, kad nam gospodin Uljarević kaže da njegov odgovor „nijesu polemike, već rezultati” mi se, iskreno, slažemo. U pravu je do posljednjeg slova. Rezultat postoji, rezultat je zvaničan, rezultat je predat državi i ovjeren. A on glasi: nula prihoda, nula zaposlenih, a puna kasa. Decenije rada, ulate stotina izlagača, jednog ministarstva, jednog Glavnog grada, hiljade ulaznica i na kraju, u rubrici „prihodi”, jedna okrugla, savršena, nedodirljiva nula, ispod koje se, kao ispod tepiha, nazire 24.356 eura svježe kao krofna gotovine.
Kao, da se poslužimo naslovom one direktoricine zbirke, vjetar koji duva, osjeti se, a u knjigama ga nema.
Preporučeno
A da pare nisu otišle na jedno drugo mjesto, možda znamo i koje”.
