Šta je 14. februara? Osmi mart! To je izjava jedne bake iz regiona koja je odgovorom novinarki prije nekoliko godina nasmijala cijelu bivšu Jugoslaviju. Bez obzira na to što bi neko mogao njenom odgovoru mogao da maliciozan kontekst, mi biramo da vjerujemo da je ova gospođa samo dosjetljiva, ali i duhovita. Uostalom, gdje je greška ako se kaže da je Dan žena ustv. Dan ljubavi?

Baka je odgovorom, u svakom slučaju, postigla suštinski cilj – nasmijala nas je iz srca, a takav osmjeh repriziraće se na licu svake osobe koja 8. marta dobije poklon. Dakle, ova gospođa nam uvijek daruje osmijeh, pa je red da se podsjetimo njenih riječi…

{youtube}jxKtLlG7-PY{/youtube}

A, uoči Dana žena, naša ekipa je srela upravo i samo dame u centru grada koje razgledaju štandove obilate poklonima.

Ipak, to što ih nijesmo sreli na jednom mjestu, sigurni smo, ne znači da ne traže način da obraduju drage dame.

U Podgorici će sjutra tradicionalno biti održan Osmomartovski marš čija je pozivnica zvučnija nego ikad.

Na marš zovu sve – i babe i gospođe i lezbejke i vjernice

Centar za ženska prava poziva sunarodnice na marš ovim riječima:

“Žene!

majke, kraljice,

sestre, babe, vještice,

radnice, vjernice, aktivistkinje,

političarke, nezaposlene, izbjeglice,

buntovnice, seljanke, preduzetnice,

odbornice, lezbejke, anarhistkinje,

dame, gospođe i drugarice,

Sve mi ‘rasute među muškarcima’ udružimo se u otporu diskriminaciji, za pravednije i solidarnije društvo, osmomartovskim maršem, kojim godinama artikulišemo nezadovoljstvo postojećim i snove o mogućem.

Ove godine marširamo apelujući na solidarnost među ženama, a naš apel je inspirisan istoimenim umjetničkim radom jugoslovenske vajarke Vide Jocić, pripadnice NOB-a, koja je oslobođenje dočekala u koncentracionom logoru, nakon čega je u svoj umjetnički rad utkala svoja, ali i iskustva svih žena sa kojima je dijelila zatočeništvo. Citiranjem njenog djela želimo da podsjetimo i na ogromne napore koje su naše pretkinje uložile u borbu za slobodu i ravnopravnost i pozovemo žene Crne Gore da ne zaborave da stečene vrijednosti i prava, utemeljena na njihovim žrtvama, moramo zajednički čuvati i braniti”.

Marš kreće u 12 sati sa Trga nezavisnosti u Podgorici.

Zašto se slavi 8. mart?

Uprkos tome što se slavlje Dana žena vezuje sa poklone, romantične večere itd. pozadina priče ima potpuno drugačiju dimenziju.

Pola vijeka – od 8. marta 1857. do 8. marta 1908. godine, žene širom svijeta, prvenstveno u SAD i Rusiji, koje su se u fabrikama “ubijale” od posla protestovale su u manjim skupinama.

Prva glasna poruka da žene ne pristaju da se “ubijaju” od posla za značajno manje plate od muškaraca, saopštena je na demonstracijama 8. marta 1857. godine u Njujorku. Policija je rastjerala demonstrante, ali su te žene poslije dva mjeseca organizovale prvi sindikat.

Svake naredne godine demonstracije su nastavljene, ali su one buknule tek 1908. godine.

Tada je 15.000 žena marširalo kroz Njujork tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa. Poslije dvije godine, Socijalistička Internacionala je održala prvu međunarodnu žensku konferenciju u Kopenhagenu.

Praznik je ustanovljen na prijedlog slavne njemačke političarke i borca za ljudska prava Klare Cetkin.

Već sljedeće godine praznik je obilježilo milion ljudi u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj, a baš je te 1911. dobio najbrutalniji povod za obilježavanje.

{youtube}4ulaG9x4GpE{/youtube}

25. marta 1911. godine izbio je požar u njujorškoj tekstilnoj fabrici “Triangle Shirtwaist”, u kom je stradalo 140 žena.

Od tada do danas – 8. mart je posvećen žrtvi ovih dama i ključni je povod obilježavanja Dana žena.

Poseban doprinos, na opštu žalost, terminu “žrtva” dala je naša Crna Gora…

M.M.