STANDARD: Ušla si u istoriju kao prva žena koja je preplovila Jadransko more u električnoj barci, i to u onoj koju si lično ti izgradila, što vjerujem da je neopisiv osjećaj… Htjela bih da čitaocima opišeš o kakvoj barci i bateriji je riječ i kako si dobila ideju?

FRANOVIĆ: Ideja se rodila nakon posjete nautičkim sajmovima u Veneciji i Milanu, gdje se barka naše porodične kompanije Fracraft pokazala jako dobro. Za vrijeme trajanja sajma u Italiji tata me upitao da li smijem da sa njim pređem Jadran, na šta je odmah uslijedio moj pozitivan odgovor.

Po povratku u Crnu Goru počeli smo raditi na modifikovanju barke samo za ovaj prelazak.

Bateriju za ovu barku sam sklopila sama, uz mentorstvo prijatelja Mitje Vukovića i Jurija Fadeeva.

(Proces izrade barke možete vidjeti na fotografijama ispod)

Povezani članci

Politika

NIKOLIĆ ZA STANDARD: Kockanjem sa budućnošću naše djece žele kupiti par godina na vlasti

Svijet

Kako je banda sa Balkana izvukla ruskog biznismena iz kućnog pritvora u Italiji

Politika

Tribina DPS-a u Kotoru: Ovo je borba za odbranu građanske Crne Gore

STANDARD: Prvobitno ste trebali ići ti i tvoj otac, ali si se veoma hrabro odlučila sama na ovaj korak.. Kako je protekao put, da li je bilo treme, straha na otvorenom ili nekog sličnog osjećaja? Ima li neka situacija koja se desila na otvorenom, a koju bi nam prepričala?

FRANOVIĆ: Da, trebali smo ići moj otac i ja, ali se sasvim slučajno zadesila situacija da po polasku iz Italije nismo imali skipera za brod koji je išao u pratnji, tako da samo odlučili da ja idem sama. Sam put je protekao lagano, uslovi su bili povoljni, u suštini uživala sam u putu, pogotovo uveče kad je pao mrak uživala sam u zvijezdanom prizoru.

Nisam imala tremu niti strah na otvorenom, ali bih izdvojila jednu situaciju u kojoj nisam znala šta da radim. Određeno vrijeme na otvorenom nisam mogla vidjeti pratnju, niti sam ih mogla kontaktirati, našla sam se potpuno sama… U tom trenutku nisam znala šta da radim.. Da li da se vratim nazad do njih i da li ću ako se vratim imati dovoljno baterije? Na kraju sam riješila sama sa sobom da nastavim i vozim naprijed i sve je bilo okej.

STANDARD: Šta si ponijela sa sobom na ovo putovanje, mislim na neophodne, lične stvari i potrepštine?

FRANOVIĆ: Od ličnih stvari sam ponijela kombinezon, jaknu i cipele. I naravno Bonsai, koji je prešao cijeli put sa mnom.

Što se tiče hrane, nosila sam indijski orah, nešto slatko i vodu. U toku samog puta sa broda koji je bio u pratnji dobacili su mi sendvič.

STANDARD: Koji je trenutak za tebe bio najemotivniji u cijelom ovom procesu? I kako je bilo stati na tlo, osvrnuti se i shvatiti da si uspjela?

FRANOVIĆ: Za mene je to definitivno bilo isplovljavanje, iako mnogi očekuju da je to momenat povratka, kada sam stala na tlo. S obzirom na svu napetost i probleme koji su se dešavali neposredno prije puta, neopisiv je bio osjećaj napokon sve to pustiti i isploviti.

STANDARD: Sigurna sam da je ovo samo početak za tebe i da tek treba da se spremimo za stvari koje ćeš iz male Crne Gore premijerno nositi u svijet! Da li bi možda najavila nesto na čemu želiš sljedeće da radiš ili sad ide odmor?

FRANOVIĆ: U suštini valjalo bi odmoriti, ali vidjećemo koliko će to biti moguće. Za sada mogu da najavim da u planu imamo postavljanje novog rekorda po broju pređenih milja sa jednim punjenjem baterije.

POGLEDAJTE VIDEO: