No, vokabular zla koristi se i prema susjedstvu, ali u takvim slučajevima njihove riječi ne ostaju bez osude. Tri predsjednika vladajućih stranaka koje su insistirale na Rezoluciji u Jasenovcu, te u raspravi o tom dokumentu isticali „tijesne veze“ aktuelne vlasti u Hrvatskoj sa ustaškim režimom tokom kojeg su počinjena brojna zlodjela, ostali su bez mogućnosti legalnog ulaska u tu susjednu državu.

Mandića, Milana Kneževića i Aleksu Bečića zvanični Zagreb proglasio je za persone non grata. Prema nedavnoj izjavi predsjednika države Jakova Milatovića isto se moglo dogoditi i premijeru Milojku Spajiću, ali je ta zemlja Evropske unije odustala, jer bi tako u potpunosti prekinula diplomatske odnose sa Crnom Gorom, kao zemljom kandidatom za ulazak u taj savez.

Prošle sedmice Albanija je započela sudski proces protiv predsjednika Slobodne Crne Gore Vladislava Dajkovića, koji nije poslanik, ali svojim ekstremnim postupcima i izjavama redovno privlači pažnju na društvenim mrežama. Jedna od „žrtava“ njegovog govora mržnje bio je i Skadar, a cijela situacija dospjela je u javnost zbog želje vinovnika da se pohvali „rezultatima“ svojih izjava koji će imati sudski epilog.

Prema objavi Dajkovića na društvenim mrežama, sudski proces protiv njega započet je zbog, kako je naveo, događaja od prije tri godine. Uz fotografiju na kojoj razvija trobojku pored puta, stajala je poduža poruka kojom je uputio pozdrav iz „drevnog srpskog grada Skadra“. Stvarnost je malo drugačija, pošto je riječ o postu od 4. oktobra 2020. godine, kada je korona virus za mnoge bio jedina briga…

U svakom slučaju, njegova izjava u Albaniji je okvalifikovana kao neprimjerena i Dajkoviću je, posredstvom crnogorskog tužilaštva, iz Skadra stigla optužnica. U njoj mu se na teret stavlja krivično djelo 265, preciznije podsticanje mržnje, za što je propisana kazna od dvije do deset godina zatvora.

Povezani članci

politika

Dok Kovačević „sije“ govor mržnje, tužilaštvo tihuje

politika

LGBT Forum Progres podnio 58 prijava za govor mržnje

drustvo

Podnijete 83 prijave za govor mržnje na društvenim mrežama

Svoj postupak Dajković pravda time da je ovakva saznanja stekao kroz crnogorski obrazovni sistem, učeći epske narodne pjesme, pa zato smatra da je optužnica iz susjedstva „politički progon na nacionalnoj osnovi“. Zbog toga je, očekivano, u komentaru na cijeli događaj naveo da ga „nije strah činjenice da se lako može desiti da se iz tog zatvora vrati u kovčegu“.

“Brine me reakcija moje zemlje ukoliko pomisli da me izruči Albaniji, jer jedan Srbin manje u ovakvoj NATO Crnoj Gori znači i jedan problem manje. No, nije zaludu i Njegoš rekao: „Ne bojim se vražjeg kota, neka ga je ka’ na gori lista, no se bojim zla domaćega“”, dodao je Dajković, čije objave na društvenim mrežama redovno privlače pažnju kako u našoj zemlji, tako i u regionu.

POLITIKA BEZ KAZNE

Više članova Ustava Crne Gore definiše odnos prema javno iznesenoj riječi. Članom 6 se precizira da država „jemči i štiti prava i slobode“ koji su „nepovredivi“, te da je „svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih“. Član 7 zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, dok je članom 8 precizirano da je „zabranjena svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

Uz to, i nekoliko zakonskih akata precizira što se sve smatra govorom mržnje i na koji način se kažnjava. Zakon o zabrani diskriminacije definiše ga kao „svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupa lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“.

Advokat Veselin Radulović kazao je za Pobjedu da su kazne za govor mržnje definisane Krivičnim zakonikom.

“Njime se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Teži oblik djela postoji ako je učinjeno „prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih i vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen-obilježja ili grobova“ i u tom slučaju propisana je kazna od jedne do osam godina”, pojasnio je on.

Najteži oblik govora mržnje smatra se onaj nakon kojeg je došlo do nereda, nasilja „ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori“. Za one čije su riječi izazvale ovakve reakcije, zakonom je propisana kazna zatvora do deset godina.

“U Krivičnom zakoniku postoje i druga djela koja se mogu podvesti pod govor mržnje poput krivičnog djela „rasne i druge diskriminacije“ i krivično djelo „povreda ravnopravnosti“ koje može biti učinjeno zbog mržnje”, dodaje Radulović.

Dakle, Crna Gora je precizirala koje teške riječi i u kojim situacijama se smatraju govorom mržnje. Što je još bitnije, zna se kolika kazna je zaprijećena za svaku od tih protivzakonitih radnji. Ali svi smo svjedoci da takve riječi ostaju nekažnjene, a da se njihov broj u javnom prostoru rapidno uvećava iz dana u dan.

“Nažalost, crnogorsko pravosuđe, ali i društvo u cjelini, postalo je odavno tolerantno na razne oblike govora mržnje i ne može se govoriti o efikasnoj reakciji na takve slučajeve. Posebno je problematično što javni funkcioneri nerijetko koriste govor mržnje koji je uvijek posljednji korak prije nasilja”, zaključuje Radulović za Pobjedu.

S obzirom na opšti nerad institucija, te sve češće ignorisanje tužilaštava da reaguju na ovakve situacije, očigledno se svjesno stvara prostor u kome će bilo kakav verbalni napad uskoro biti opšteprihvaćeni dio svakodnevice.

Ohrabrujuće i podsticajno

Pravi primjer nekažnjivosti govora mržnje u javnom prostoru daje Marko Kovačević, visoki funkcioner Nove srpske demokratije, poslanik i predsjednik opštine Nikšić od maja 2021. godine.

Prvi sudski postupak protiv njega pokrenut je samo mjesec nakon što je postao čelni čovjek Nikšića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Viši sud u Podgorici utvrdio je da time „nije izazvao nacionalnu i vjersku mržnju“.

Policija je u julu prošle godine podnijela prijavu protiv njega zbog povrede ugleda države nakon neprimjerene gestikulacije tokom intoniranja državne himne. Tužilaštvo u Nikšiću je odbacilo ovu prijavu. Ista instanca je na isti način ocijenila Kovačevićeve uvredljive komentare na društvenim mrežama upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru u marta ove godine.

Više državno tužilaštvo zatražilo je krajem septembra ukidanje poslaničkog imuniteta za Kovačevića da bi nastavilo sa potrebnom procedurom oko eventualnog govora mržnje od 13. juna ove godine. Na ceremoniji obilježavanja 166 godina od Bitke na Grahovu, on se posebno obratio „bivšim vlastodršcima i njihovim pulenima“ da „ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda će u budućnosti prema njima postupati kao i prema Turcima“. VDT je tek 16. jula ozvaničilo da je formiralo predmet zbog krivičnog djela „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“.

S druge strane, u martu ove godine Kovačević je prijavio 13 osoba, među kojima i novinare, da su „komentarima o njegovom vođenju politike doprinijeli prijetnjama koje dobija na društvenim mrežama“.

Kako kaže Radulović, primjer Kovačevića je „samo jedan u nizu“.

“Odsustvo reakcije pravosuđa na takva i slična ponašanja djeluje ohrabrujuće i podsticajno na izvršioce tih djela, ali i na druga lica da i ubuduće nastave sa govorom mržnje i podsticanjem na nasilje”, istakao je Radulović.