Da na Košćelama odakle se pruža pogled na Skadarsko jezero, spava vječni san, bila je Dadova želja.
Očigledna nebriga i nemar o spomen obilježju, govore mnogo o odnosu prema liku i djelu jednog Dada, ali i našem društvu.
“Kod nas mi imamo tu kulturu spektakla sve traje dok je određeno otvaranje dok su tu donosioci odluka poslije toga je to prepušteno nebrizi”, kaže Igor Rakčević, predsjednik Udruženja likovinih umjetnika Crne Gore.
Ljiljana Karadžić, istoričarka umjetosti kaže da je to pitanje našeg karaktera i toga što nismo dovoljno civilizovani.
“S jedne strane mi jesmo pomalo nekrofilno drustvo i prosto imamo običaj kad neko premine da ga kroz priču i formu veličamo i govorimo o njemu u superaltivima. Međutim kada se kultura sjećanja treba prikazati na djelu tu svi zaostajemo možda godinu dvije nakon smrti mi se još malo bavimo likom i dkelom u prigodnim situacijama, ali ne postoji taj kontinuitet analize lika djela i približavanja njegovog izvanrednog opusa različitim ciljnim grupama”, kaže Karadžić.
Zašto je u ovakvom stanju i ko je odgovoran za održavanje TVCG je pitala i Ministarstvo kulture. Kažu da je u pripremi konzervacija spomenika. Ipak, valjalo bi razmisliti da Košćele bude mjesto koje će se posjećivati, ali i edukovati o Dadu i djelu.
A Crna Gora se diči Dadom Đurićem, iako kapitalnih njegovih djela nemamo osim u u privatnim kolekcijama. Trenutno ne postoji nijedna ozbiljna monografija posvećena ovom umjetniku osim na francuskom.
Pola vijeka stvarao i živio u Parizu, a Crna Gora mu je ipak bila posljednja želja. Ovaj genije vjerovatno nam ne bi zamjerio nemar, ali ne znači da mi treba sebi da oprostimo.
Preporučeno
“Način na koji je on živio i promišljao sadašnjosti i realnosti je apsolutno taj neki artistički doživljaj svijeta u kojem se krećemo. Njemu apsolutno nije bilo stalo do materijalnih stvari on je živio samo za svoju umjetnost”, kaže Rakčević.
Video