Kako su naveli, incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i, ističu, direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.

“Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije”, dodali su.

Kako napominju, ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona.

“Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti”, kazali su.

Posebno ističu da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji, dodaju, ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije.

“Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo”, piše dalje u saopštenju.

Kako su naveli, izražavaju posebnu zabrinutost zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika.

Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima.

“Ovo nije samo spontani skup – to je organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente”, ističu.

Zahtijevaju hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata.

“Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG. Naglašavamo da će svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja”, naveli su.

Prema njihovim riječima, kao borci i borkinje za ljudska prava, podsjećaju da Crna Gora nije zemlja mržnje i nasilja – ona je članica međunarodnih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i mora djelovati u skladu sa tim obavezama.

“Kolektivna krivica ne postoji: pojedinci odgovaraju za svoja djela, a ne cijele nacije. Širenje mržnje prema turskim državljanima – koji legalno rade, žive i doprinose našoj ekonomiji – nije odgovor na pojedinačne incidente, već put ka haosu i izolaciji naše zemlje. Pozivamo sve – građane, političare, medije i institucije da se uzdrže od govora mržnje i da promovišu dijalog i toleranciju. Samo kroz vladavinu prava, jednakost pred zakonom i zaštitu manjina možemo sačuvati Crnu Goru kao multietničko i inkluzivno društvo”, zaključili su.

Saopštenje potpisuju:

1. Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava

2. Milica Kovačević, CDT – Centar za demokratsku tranziciju

3. Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava

4. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje

5. Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra

6. Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje – CeMi

7. Staša Baštrica, Kvir Montenegro

8. Ivana Vojvodić, Juventas

9. Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja – Podgorica

10. Ervina Dabidžinović, ANIMA

11. Milka Tadic Mijovic, CIN-CG

12. Aida Perović, NVO Prima

13. Vanja Cicmil, Zero Waste MNE

14. Marica Stijepović, NVO Mirta

15. Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete, Link

16. Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”

17. Maja Raičević, Centar za ženska prava

18. Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi

19. Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom

20. Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore

21. Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća

22. dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto

23. Kristina Mihailović, Udruženje roditelji

24. Zorana Marković, CRNVO

25. Zenepa Lika, MSJA

26. Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava

27. Nevenka Vuksanović, CEDEM

28. Darko Ivanovic – NVO 35mm

29. Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje

30. Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar

31. Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost

32. Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja

33. Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje

34. Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja

35. Almedina Dodić, Eduko Plus

36. Maja Bogojević, Agora Femina

37. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja

38. Jovana Marović, građanska aktivistkinja

39. dr Tea Dakić, Psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava

40. Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant

41. Paula Petričević, građanska aktivistkinja

42. Goran Đurović, građanski aktivista

43. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja

44. Dragana Tripković, dramaturškinja

45. Balša Dragojević, aktivista

46. Tijana Dragojević, aktivistkinja

47. Jelena Čolaković, aktivistkinja

48. Aleksandra Vujačić, aktivistkinja

49. Marija Radović, aktivistkinja

50. Marija Mijović, aktivistkinja

51. Marija Ružić Stajović, aktivistkinja

52. Andrijana Radulović, aktivistkinja

53. Stefan Đukanović, aktivista

54. Jovan Bojović, aktivista

55. Marija Jovanović, aktivistkinja

56. Milva Milić, aktivistkinja

57. Marko Vukčević, aktivista

58. Iskra Đurišić, aktivista

59. Danijela Nikić, aktivistkinja

60. Aleksandra Kraljević, aktivistkinja

61. Aleksa Radonjić, aktivista

62. Itana Kovačević, psihološkinja

63. Marko Dragićević, aktivista

64. Ana Jaredić, aktivistkinja

65. Jelena Nenezić, glumica

66. Jelena Martinović, novinarka i književnica

67. dr Maida Burdzović, psihijatrica

68. dr Slaven Jovanović, specijalizant psihijatrije

69. dr Zlata Kovačević, internista-endokrinolog

70. Ivana Stanić, slikarka

71. Adrijana Gvozdenovic, umjetnica

72. Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica

73. dr sci Tijana Todorovic, vizualna umjetnica

74. Radoje Cerovic, psiholog i biznis konsultant

75. dr Boris Ćorić, psihijatar

76. dr Ljiljana Radulović, neurološkinja

77. Kristina Gvozdenović, dr političkih nauka

78. Elvis Beriša, građanski aktivista

79. dr Sandra Vujović, neurolog

80. Vesna Rajković Nenadić, novinarka

81. Mila Radulović, novinarka

82. Sanja Jovanović, filmska producentkinka

83. Tanja Šuković, novinarka

84. Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica

85. Martina Markolović, aktivistkinja

86. Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja

87. Tanja Pavićević, novinarka

88. Amra Bajrović, aktivistkinja

89. Bojana Malović, aktivistkinja

90. dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i civilni aktivista

91. Milena Bešić, kao građanska aktivistkinja

92. Sanja Orlandić, filološkinja

93. Jelena Nikolić, diplomirani matematičar

94. mr Emir Pilav – politikolog i građanski aktivista

95. Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja

96. Veselin Radulović, advokat

97. Anđela Milović, novinarka

98. Bojan Zvicer, građanski aktivista

99. Miloš Vukanović, istoričar

100. Olivera Komar, politikološkinja

101. Marija Perović, rediteljka

102. Violeta Senić, građanska aktivistikinja

103. Žarko Begović, građanski aktivista

104. Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG

105. Žarko Božović, grđanski aktivista

106. Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja