Pismo prenosimo u cjelosti.

Poštovani ljudi i hrišćani, postovani Mitropolite,

Vi ste Srbi a ja Crnogorac. Očekujem da prihvatite i poštujete tu realnost.

Moj odnos prema Srbiji je iskren i jednostavan. Kada bi Bog Srbiji dao onoliko dobra koliko joj ja želim, billa bi druga najbolja država svijeta odmah poslije moje Crne Gore na prvom mjestu. Moram pošteno dodati da bi Srbija to drugo mjesto dijelila sa svim susjedima Crne Gore, a dodao bih i Makedoniju i Sloveniju. Bio bih veoma srećan kada bi vi prema Crnoj Gori i Crnogorcima imali bar deseti dio najboljih želja i poštovanja koje ja imam prema vama.

Neću ulaziti u istoriju sukoba od 1918 do danas, ali jedini način da se spriječe jos veće i opasnije podjele u Crnoj Gori je da se ustoličenje Mitropolita Joanikija obavi u Sabornom Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Mitropolita ustoličenog u Sabornom Hramu Hristovog Vaskrsenja, velika većina Crnogoraca će doživljavati kao mitropolita bratske crkve bratske Srbije. Mitropolita ustoličenog u Cetinjskom manastiru, Crnogorci ce doživljavati kao okupatora od koga se treba osloboditi.

Zar ja koji ne vjerujem u boga ali poštujem svaku vjeru treba da vas učim da na mržnji i nepoštovanju drugih ljudi nikada ništa dobro nije stvoreno. Zar treba da vas podsjećam da nijedan istinski dobar čovjek ne može graditi svoj raj na paklu drugih.

Nikad nikoga ne kunem ali kao čovjek koji dosta dobro poznaje rad i djelo Svetog Petra Cetinjskog, siguran sam da bi on prokleo sve vladike ustoličene na Cetinju od podmuklog i surovog ubistva Stare Crne Gore (1918 godine) pa do danas. Razmislite o tome. Vaša je sveta duznost da čuvate mir i širite ljubav božju o kojoj toliko pričate. Ustoličenje na Cetinju protiv volje Cetinjana je antihrišćanski čin.