Video
O najavljenom kažnjavanju neustajanja na crnogorsku himnu nema ko se nije izjasnio, pa su stavovi kojih smo se naslušali pretežno ili ideološki ili laički obojeni. Šta, međutim, kaže struka? Koje zamke moraju da izbjegnu poslanici Skupštine Crne Gore kad do njih dođe Vladin prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore koji predviđa kaznu od 300 do 2.000 eura za neustajanje tokom intoniranja “Oj, svijetla majska zoro”? O falinkama ovog prijedloga zakona za Standard i A1 TV govori nekadašnji sudija, a danas advokat Goran Velimirović.
On kaže da lično, nezavisno od kazni i nagrada, punog srca sluša našu himnu. Ipak, kao stručnjak skreće pažnju na nekoliko problematičnih stavki najavljenih izmjena.
Velimirović naglašava da je ovakav zakon neprecizan i nedorečen zbog čega je nužno da pretrpi određene izmjene.
Zašto?
Za početak – zakon predviđa kazne za “neustajanje”.
{youtube}HzGJw3ZS7eA{/youtube}
On se pita šta ćemo, potencijalno, sa situacijom u kojoj neko ustane i, tokom izvođenja “Oj, svijetla majska zoro”, počne da se plazi, da psuje ili da pjeva tuđu himnu – “Bože pravde”, “Marseljezu” ili neku treću?
“Može da bude hiljadu varijacija na tu temu. Neko može da ustane i da demonstrativno napusti salu što bi bilo mnogo vidljivije pokazivanje omalovažavanje himne nego da je ostao da sjedi. U tom dijelu je zakon neprecizan i neprimjenjiv”, kaže Velimirović.
Druga stavka – ko će biti “nadzorni organ” i “supervizor” za sprovođenje zakona.
Premijer Duško Marković je rekao:
“Svi će to da prate, svaka institucija koja ističe zastavu, svaki građanin koji voli ovu zemlju. Naravno i državni organi, inspekcijski organi”.
Razumljivo je da to bude posao inspektora, ali, da li je to obaveza i građana koji vole “Oj, svijetla majska zoro”? Nezamislivo je da se npr. Marko Marković koji gleda utakmicu na stadionu na kom je 15.000 ljudi tokom intoniranja himne bavi snimanjem i slikanjem onoga ko sjedi.
“Te, recimo, doušničke metode snimanja zalaze u neka vremena koja se sigurno ovdje neće vratiti”, kaže advokat.
S druge strane, lako će se uočiti oni koji budu sjedjeli tokom izvođenja himne na nekim manjim skupovima. To se, prvenstveno, odnosi na Skupštinu Crne Gore, javne tribine i sl. U takvim prilikama neće biti teško popisati pojedince koji su se ogriješili o zakon.
“I, sad je pitanje – kakav je to zakon koji se primjenjuje na nekoga u Skupštini ili na javnoj tribini, a ne na nekoga drugog ko je to isto uradio u masi? Bolje je nemati zakon nego onaj koji se može samo sporadično primjenjivati”, smatra Velimirović.
Ako prijedlog zakona ostane kakav jeste, biće zanimljivo i pred sudom.
Na pitanje da li pojedinac koji je optužen za prekršaj može da se brani svojevrsnim prigovorom savjesti i da li može da se pozove na Ustav, uz npr. obrazloženje da je dio himne pisao Sekula Drljević koji je, po njegovom uvjerenju, ratni zločinac – iako je to podložno polemici, advokat ističe:
“To bi na sudu mogla da bude sjajna odbrana”, posebno imajući u vidu da Krivični zakonik Crne Gore, u kom se navodi da će se svako “ko javno izloži poruzi Crnu Goru, njenu zastavu, grb ili himnu, kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine, sadrži i izuzetke od tog pravila.
“Učinilac se neće kazniti ako je izlaganje dato u okviru ozbiljne kritike u naučnom, književnom ili umjetničkom djelu, u izvršavanju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke djelatnosti, u odbrani nekog prava…. ako se iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti vidi da to nije učinio u namjeri omalovažavanja… ili da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio i pronosio”, navodi se u članu 201.
Preporučeno
“I, analognom primjenom Krivičnog zakonika na prekršajni, optuženi može da traži oslobađanje”, vjeruje Velimirović.
Uostalom, kaže on, nije nam bio neophodan prekršaj u ovom slučaju jer smo važećim Krivičnim zakonikom propisali kažnjavanje za povredu ugleda Crne Gore.
“Ko javno izloži poruzi Crnu Goru, njenu zastavu, grb ili himnu kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine”, piše u članu 198.
Na konstataciju novinara da imamo i Zakon o nacionalnim simbolima, pa se na nekim državnim institucijama svako malo vijore tuđe zastave pa da nikad niko za to nije odgovarao, Velimirović dodaje:
“Ni ja ne znam da je neko krivično odgovarao za povredu ugleda Crne Gore”.
Zato se nameće prirodno pitanje – zašto se Vlada baš sad sjetila da počne da kažnjava neustajanje na himnu.
“Ja se pomalo čudim. Ne vjerujem da im je to namjera, ali ovakve priče pomažu razdvajanju ljudi. Mi imamo puno nezavršenih priča, a previše je tema koje dijele narod u Crnoj Gori. Sve treba činiti da se one amortizuju… Ustajanje na himnu je jedan vid građanske pristojnosti i kulture u ponašanju. Pristojnost se ne treba utjerivati kaznama, a nije baš pristojno ni nekoga tjerati na pristojnost”, naglašava on.
Velimirović se osvrnuo i na stav predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića koji vjeruje da će ovaj zakon pogoditi samo “minornu grupu ljudi”.
“Ne sviđa mi se što je rekao da je to minorna grupa. Da li je baš tako, ko će izračunati to? Uostalom, ma koliko da ih je, za mene su to jednako vrijedni građani ove države kao i oni koji drže ruku na srce tokom intoniranja himne i naglašeno manifestuju svoju privrženost državi. Ta većina ne treba tu manjinu da prisiljava kaznama na neko ponašanje, već drugim metodama – raznim tribinama, obrazovnim sistemom”, dodaje on i navodi primjer ili rivatnog okruženja:
“Neki moji prijatelji koji se izjašnjavaju kao Srbi iz Vasojevća i Kuča mi kažu ‘E, vala, sad ne bih ustao za inat, jer će pomisliti da sam se prepao kazne od 300 eura'”.
Njega zabrinjava mogući talas nezadovoljstva koji bi svojom manifestacijom mogao ozbiljno da uvrijedi crnogorsko nacionalno biće.
“Nije nemoguće da se to desi, a bilo bi jako ružno da smo zabili trn u skoru zdravu nogu”.
Na pitanje koliko su sudije podložne političkom, društvenom i medijskom uticaju, Velimirović otvoreno napominje:
“Ja nijesam čovjek koji priča floskule i ne bi odgovaralo istini kad bih rekao da sudije mogu biti izolovani dio društva. Ja mislim da nije dobar sudija onaj koji ne korespondira sa društvenim životom zajednice u kojoj obavlja tu dužnost. Sudija donosi presude u ime naroda i on mora znati kako taj narod diše… Kroz taj segmet je prisutna neka vrsta medijskog uticaja na donošenje odluka. Ima toga, ne možemo reći da to ne postoji”, zaključio je on.
Milica Minić
