Hoće li Univerzitet Crne Gore još jednom pasti na ispitu

Za Antenu M piše: Prof. dr Milorad Nikčević, akademik DANU

Kao neko ko je na sveučilištu proveo najveći dio svojega radnog vijeka, prošavši u Republici Hrvatskoj sva zvanja od docenta do redovitoga profesora u trajnom zvanju, i funkcije od pročelnika katedre do člana nacionalnoga Matičnoga odbora za izbor u znanstvena zvanja, ne mogu a da se čudom ne čudim što se to zbiva s jedinim državnim univerzitetom u mojoj domovini – Univerzitetom Crne Gore.

Neću ovom prilikom podśećati na sve ono što je ta ustanova propuštila da učini, a što je bila njena obveza, u proteklih gotovo pola stoljeća, priśetiću se samo jedne rijetke, hrabre i dostojanstvene geste nekadašnjega njenog rektora prof. dr Božidara Nikolića, čovjeka časne uspomene, koji je koncem 1991. godine digao glas protiv razaranja Dubrovnika i učešća Crne Gore u sramnome ratu protiv Hrvatske za potrebe velikosrpskih ratnih ciljeva. Kao da danas na Univerzitetu Crne Gore više nema ljudi poput velikoga Boža Nikolića, jer pred novim buđenjem raspojasanog klerofašizma, uz rijetke iznimke, Univerzitet Crne Gore šuti i svojom govorljivom šutnjom aminuje povratak Crne Gore u mrak civilizacijskoga posrnuća.

No, da ne duljim. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora protuzakonitim aktima smijenjeno je rukovodstvo Univerziteta Crne Gore, a na njegovo čelo dovedeni predstavnici koje je direktno delegirala Vlada Crne Gore. Pri tome je za v. d.-a rektora imenovan Vladimir Božović, čovjek koji ne krije da je jedna od ključnih karika ruskoga propagandnog punkta u Crnoj Gori, za čije je potrebe osnovao i neofašistički portal In4S, a za predśednicu Upravnoga odbora dovedena je Rajka Glušica, u eri DPS-a prorektorka UCG i dobitnica luksuznoga stana i to iz rektorove kvote te osoba koja je falsificirala izbor u zvanje vanrednoga i redovnoga profesora, o čemu postoje neupitni dokazi, o kojima ću kasnije nešto više reći. Istinu govoreći, nije autonomija UCG prvi puta pogažena nakon avgustovskih izbora.

I bivša je vlast još 2017. godine protuzakonite mehanizme koristila za obračun s ranijom upravom Univerziteta, što je u sudskome epilogu i dokazano. No, zar nije nova vlast obećala da se raskida sa svim negativnim praksama bivše vlasti, a potom pokrenula dosad neviđenu kampanju revanšizma, nepotizma, kronizma i sl. oblika protuzakonitih ili makar etički spornih namještenja u državnoj upravi!? Nije li upravo jedan profesor UCG nakon dolaska na vlast dočekao da mu šćer postane direktorka KBC-a, a sin zamjenik direktora Aerodroma CG, sve zajapureno kipteći od busanja u poštenje!?

Najava da će Senat UCG odlučivati o izboru u zvanje redovnog profesora Tatjane Bečanović, visoke funkcionerke Ure Dritana Abazovića, koja je nedavnim izglasavanjem deklariranog četnika Marka Kovačevića za predśednika Opštine Nikšić pokazala punu servilnost klerofašističkoj vlasti, naćerala me je da podśetim crnogorsku javnost da bi eventualna pozitivna odluka Senata UCG bila nezapamćeni presedan kojim bi se i formalno za sva vremena Univerzitet Crne Gore legitimirao kao pseudoobrazovna ispostava vladajućih političkih struktura.

Naime, nakon odluke Naučnoga odbora UCG, kao tijela zaduženog za ocjenu kandidata za izbor u znanstvena zvanja, da Tatjana Bečanović „ne ispunjava uslove za izbor u zvanje redovni profesor“, eventualna odluka Senata protivna ovoj odluci označila bi klasično političko nasilje nad strukom i naukom. Uvjeravam čelnike UCG i crnogorsku javnost da bi o toj bruci istoga trena bila obaviještena ukupna akademska javnost, kako ona regionalna, tako i svjetska.

Gaženje autonomije Univerziteta i nepoštivanje elementarne akademske prakse i standarda, siguran sam, neće ostati bez odjeka u evropskim i svjetskim akademskim krugovima. Odlukom Senata da se Bečanović izabere u redovnoga profesora bila bi pogažena kompletna procedura te obesmišljena uloga Naučnoga odbora. Ako UCG dozvoli takvu praksu, za sva će vremena raskrstiti s bilo kakvim kriterijima, pa će se postaviti pitanje zašto bi bilo ko bio obvezan poštivati pravilnike, kriterije i zakone, ako je nekome preko političkoga utjecaja omogućeno da ostvari promaknuće kršeći kompletnu proceduru.

Umjesto opasne igre s demonstracijom sirove političke moći, Senatu UCG ne preostaje ništa drugo do da konstatira odluku Naučnoga odbora kao nadležne instance i odbije kandidaturu Tatjane Bečanović za redovnoga profesora. Koliko mi je poznato, ista se osoba ne bi mogla više izabrati zakonito ni u zvanje vanrednoga profesora jer je već jednom imala reizbor u to zvanje, no to je već njen problem, budući da nije birala da do akademskih zvanja stigne preko znanstvenih radova i knjiga, već preko političkih pritisaka, kakav je ovaj aktualni.

Izabere li se, pak, Tatjana Bečanović, protivno stavu Naučnoga odbora UCG u zvanje redovnoga profesora, biće to skandal ogromnih razmjera, ali i potvrda kontinuiteta falsificiranja prilikom izbora u zvanja na UCG. Kao što sam već spomenuo, podśetiću ovom prilikom javnost na skandalozni izbor u zvanje vanrednog, a potom i redovnog profesora aktualne predśednice UO UCG Rajke Glušice, partijske koleginice Tatjane Bečanović.

O tome sam problemu već pisao, no niti je na moje neporecive dokaze reagirao UCG, niti crnogorsko tužilaštvo, koje bi moralo po službenoj dužnosti ispitati po kojem osnovu radna prava decenijama koristi osoba koja je fabricirala podatke za svoje sveučilišno promaknuće. Budući da živimo u vremenu kratkoga pamćenja, uz ovaj moj tekst objaviću i stranicu iz zvaničnoga Biltena UCG iz koje proishodi da je Rajka Glušica u zvanje vanrednoga profesora izabrana na osnovu 3 navodno objavljene knjige, od kojih njih dvije ni do dana današnjega, a prošlo je otad cijelih 20 godina, nikad nijesu objavljene.

U referatu na osnovu kojeg je Rajka Glušica izabrana za vanrednoga profesora navedene su 3 njene knjige: Jezik Marka Miljanova, Gramatika i jezik XIX vijeka i Jezički priručnik za strance. Upoznajmo Crnu Goru (u koautorstvu s Julijanom Vučo), pri čemu pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću tvrdim da druga i treća knjiga, Gramatika i jezik XIX vijeka i Jezički priručnik za strance. Upoznajmo Crnu Goru, nikad i niđe nijesu objavljene! Za njih nikad nije zatražen niti dobijen CIP od Nacionalne biblioteke, kao zakonski uslov za objavljivanje knjige u Crnoj Gori, a da je riječ o lažnim podacima, svjedoči i to da u bibliografiji Julijane Vučo naznačene knjige – nema.

Budući da se prilikom izbora u zvanje obavlja bodovanje dotadašnjih rezultata u nauci, a da je Glušica izmislila dvije knjige na osnovu kojih je izabrana u zvanje, u svakoj uređenoj državi to bi moralo da znači preispitivanje stečenih zvanja, ali i pokretanje krivične odgovornosti zbog protuzakonitog djelovanja s ciljem sticanja društvenih privilegija i materijalne dobiti. Da ne bi bilo nedoumica, kao što rekoh, objavljujem naslovnicu Biltena i odlomak u kojem se navode knjige na osnovu kojih je Glušica izabrana u zvanje, pa koristim priliku da Glušicu pozovem da objasni javnosti zašto je prilikom izbora u zvanje lagala, hoće li priznati da je falsificirala izbor u zvanje i kaje li se zbog svojih protuzakonitih radnji.

Upozoravam Senat Univerziteta Crne Gore da će ukoliko donese odluku suprotnu zaključcima Naučnoga odbora i izabere Tatjanu Bečanović metodom klasične političke sile za redovnoga profesora, trajno kompromitirati svoje znanstveno i nastavno djelovanje i biti izložen oštrim reakcijama evropske i svjetske akademske zajednice.