Video
Takođe, kako navode, država do danas nije usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano, sudeći prema Programu rada vlade za 2021. godinu.
”Apelujemo na nadležne da u susret zimi, imajući u vidu i epidemiju korona virusa, donesu protokole o zbrinjavanju beskućnika na adekvatan način, kao i da prinudnim iseljenjima ne stvaraju nove beskućnike, već da obezbijede alternativan smještaj onima kojima je to neophodno da ne bi ostali na ulici, kao porodici Ajkunić iz Podgorice. Naime, u susret obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, Komunalna inspekcija Glavnog grada Podgorica naredila je rušenje barake Podgoričanina Smaila Ajkunića prije nego što je provjerila da li on i supruga i dvoje maloljetne djece (uzrasta tri i po godine i 17 mjeseci) imaju gdje drugo da se smjeste. Ajkuniću je početkom februara 2021. godine izgorjela baraka na Koniku. Od marta do kraja avgusta porodica je živjela u privatnom smještaju koji je morala da napusti jer svega 100€ koje prima od Sekretarijata za socijalno staranje nije bilo dovoljno da pokrije troškove stanarine, vode, struje, a naročito ne da se četvoročlana porodica prehrani”, navodi se u saopštenju.
Ajkunić je, pojašnjavaju, zatim izgradio malu baraku (od 15m2) na državnom zemljištu u predgrađu Podgorice da bi porodicu sklonio sa ulice.
”Iako su Centar za socijalni rad i gradski sekretarijat za socijalno staranje upoznati sa njegovom situacijom, Glavni administrator Glavnog grada, Vuksan Vuksanović, je ipak naredio rušenje kućice u roku od 24h. Akcija za ljudska prava je u ime Ajkunića zatražila odlaganje izvršenja i podnijela tužbu Upravnom sudu sa zahtjevom za obustavu izvršenja rušenja kako bismo spriječili da se oni nađu na ulici. Država ima obavezu, prema Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, da ne stvara beskućnike prinudnim iseljenjem, već mora da im obezbijedi alternativni smještaj. Nedavno je Evropski sud za ljudska prava privremenom mjerom spriječio prinudno iseljenje u Srbiji osobe s invaliditetom B. S. i njegovog sina iz socijalnog stana jer bi završili kao beskućnici”, kažu iz HRA.
Iako su beskućnici u Crnoj Gori još od 2013. godine Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti prepoznati kao posebno ranjiva kategorija lica, do danas, ističu, nijesu postignuti adekvatni uslovi za njihovu zaštitu.
Preporučeno
”U martu 2019. godine zatvoreno je Prihvatilište za beskućnike u Podgorici, a od tada su za smještaj beskućnika iz cijele Crne Gore obezbijeđena svega četiri kreveta u Prihvatnoj stanici za beskućnike pri Domu starih Grabovac u Risnu. S druge strane, beskućnici na teritoriji Glavnog grada imaju pravo na naknadu od Sekretarijata za socijalno staranje u iznosu od 100 eura, što nije dovoljno za plaćanje privatnog smještaja i komunalija. Takođe, do danas nije usvojen podzakonski akt bilo koje vrste koji objašnjava kako se beskućnici zbrinjavaju, koje su im usluge dostupne i na koji način, pa tako službenici Centra za socijalni rad nemaju jasno definisane korake u postupku njihovog zbrinjavanja, što predstavlja ozbiljan problem”, zaključeno je u saopštenju.
