Video
Osnovni sud je sredinom decembra donio presudu da Bratić nije dužna da nadoknadi više od 15.000 eura, koje su isplaćene u 29 predmeta zbog nezakonite smjene direktora. Država se na takvu presudu žalila, ali je Viši sud nepunih dva mjeseca kasnije – 6. februara odbio žalbu kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Bratić je uhapšena 17. februara, u istrazi Specijalnog državnog tužilaštva, zbog štete napravljene smjenom više od 140 direktora vrtića, osnovnih i srednjih škola. Najprije joj je određen pritvor od 30 dana, ali je vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, ukinulo je pritvor 21. februara.
Iz kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa “Vijestima” je odgovoreno da će izjaviti ustavnu žalbu Ustavnom sudu u vezi sa posljednjom presudom Višeg suda.
“Vijeće Višeg suda sastavljeno je od sudija koji su i sami učestvovali u predmetima i utvrđivali da su rješenja ministarke i njenog tima nezakonita. Sada te iste sudije obrazlažu da je ministarka imala pravo, a istim direktorima dosuđuju naknade zarada iako je ta naknada, koju i Viši sud potvrđuje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Zaštitnik će izjaviti ustavnu žalbu, kako bismo provjerili i stav Ustavnog suda”, odgovoreno je “Vijestima” iz te institucije.
Ni umrlica nije dokaz
U presudi Višeg suda, koju potpisuje sudija Aleksandar Stojanović, ističe se da “namjera ili krajnja nepažnja nisu podobni da budu predmet pretpostavke, već uvijek traže da budu predmet dokazivanja”.
“Ovaj sud je mišljenja da tužilja svojim navodima… da je u istom danu razriješen veći broj direktora i da je tužena, između ostalog, razriješila i umrlo lice, ne dokazuju da je tužena u konkretnom postupala iz namjere ili krajnje nepažnje. Ni ovaj sud, samo na osnovu navedenih tvrdnji, a bez ijednog pravno relevantnog dokaza, nije mogao izvesti zaključak da je tužena bila svjesna ili mogla biti svjesna da su rješenja koja donosi nezakonita, ili pak da nije pokazala minimum stepena pažnje prilikom donošenja istih”, stoji u presudi u koju “Vijesti” imaju uvid.
Bratić, tvrdi Stojanović, nije imala pravničko znanje, a “predmetna rješenja potpisala je na osnovu mišljenja pravnog tima”.
“…Pri čemu je ista pročitala stav pravnika koji su joj takvo mišljenje predočili u samim rješenjima, pa je samim tim bila u uvjerenju da su rješenja koja donosi zakonita. Navedeno ukazuje da je tužena pokazala elementarne standarde pažnje, koju su se od nje kao rukovodioca očekivali, a zbog čega se ne može govoriti o krajnjoj nepažnji tužene prilikom donošenja spornih odluka, pa su pri navedenom svi žalbeni navodi tužilje kojima se tvrdi suprotno cijenjeni neosnovanim”, stav je Višeg suda.
Imala povjerenje u pravni tim
Viši sud ocjenjuje i da država nije dokazala da se “u konkretnom radilo o namjeri tužene ili njenoj krajnjoj nepažnji prilikom donošenja spornih rješenja, a time ni da je prouzrokovala štetu u vidu nastalih parničnih troškova iz namjere ili krajnje nepažnje”.
U presudi se podsjeća da su 29 parnica, obuhvaćenih tužbom države, vođene po tužbama bivših direktora, a “pravosnažno okončane usvajajućim presudama kojima su ta rješenja poništena kao nezakonita”.
“…Dok je ovdje tužilja (država) obavezana na plaćanje parničnih troškova, koji su i isplaćeni. Iz obrazloženja rješenja koja egzistiraju u navedenim predmetima, proizlazilo je da su direktori razriješeni iz razloga jer nisu izvršavali svoje radne zadatke, odnosno jer su izvršili povredu radne obaveze”, navodi se.
Podsjeća se i na iskaz Bratić pred Osnovnim sudom:
“…Tužena je u bitnom navela da je kao tadašnji ministar prosvjete, nauke, kulture i sporta, u svemu postupala u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, te da izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju, na osnovu kojih su donijeta navedena rješenja, nije ona predlagala, već grupa poslanika. Navela je da je sa izmjenama Zakona bio upoznat njen pravni tim u koji je imala povjerenje, pojašnjavajući da je kroz saradnju sa svojim pravnim timom bila upoznata sa izmjenama Zakona, te da je pravni tim pripremao predmetna rješenja, da bi ih ona nakon toga pročitala. Istakla je da su svi direktori razriješeni istovremeno jer po mišljenju službe nisu obavljali neophodne radnje… Smatrala je da su rješenja zakonita, zbog čega nije ni pomišljala o eventualnoj šteti koja bi mogla proizaći kao posljedica njihove nezakonitosti”.
Bratić će se u nastavku postupka u istrazi SDT-a braniti sa slobode. Ta odluka vanraspravnog vijeća Višeg suda stigla je nakon što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović zatražio od Ministarstva pravde da “hitno postupi u skladu sa zakonom”, tako što će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i prikupiti informacije od drugih organa, pa dostaviti predsjedniku obrazloženi predlog za pomilovanje, “kako bi predsjednik mogao izvršiti svoju ustavnu i zakonsku funkciju odlučivanja”.
Istog dana iz tog Vladinog resora “Vijestima” je nezvanično rečeno da se ministar pravde Bojan Božović neće uplitati u rad Specijalnog državnog tužilaštva i da neće po zahtjevu Milatovića pripremiti predlog za oslobađanje od krivičnog gonjenja bivše ministarke.
Prethodno je dio političara osudio privođenje Bratić sa lisicama, a ispred Višeg suda je organizovan i protest.
Preporučeno
