“Imamo državni okvir, ali smo kao društvo ispražnjeni”

Prije dvanaest godina, u svom završnom, predreferendumskom govoru u Podgorici, tadašnji predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović obećao je građanima da će, nakon obnove crnogorske državnosti 21. maja 2006, Crna Gora poništiti odluke sramne Podgoričke skupštine, održane novembra 1918.

U međuvremenu, vijek nakon srpske okupacije Crne Gore i dvanaest godina od obnove crnogorske državne nezavisnosti, u crnogorskom je društvu konačno otvorena ova traumatična tema. Ogroman doprinos tom otvaranju je, prilično neočekivano, došao iz kulture, i to serijom Božićni ustanak izuzetno darovitog crnogorskog reditelja Zeljka Sošića.

“U vrijeme socijalističke Jugoslavije, pa i mnogo kasnije, srpska okupacija Crne Gore 1918. i Božićni ustanak 1919. bile su teme o kojima se nije razgovaralo. Kao reditelj, želio sam da crnogorskom društvu pomognem da tu priču konačno otvori. Događaji o kojima govorim svakako su najteži i natragičniji u našoj istoriji; upravo zato smo i strijepili da, radeći seriju Božićni ustanak, ne budemo optuženi ne samo za pogrešno tumačenje istorijskih istina, time i za jačanje antagonizama u društvu, nego i za to da smo, budući da je riječ o tragediji, kao umjetnici upali u zamku jeftine patetike”, kazao je Sošić.

Ističe da su se trudili da likovima, što stvarnim, što izmišljenim daju ljudsku dimenziju.

“Čak i kada smo opisivali herojske podvige crnogorskih božićnih ustanika, klonili smo se mitologiziranja; pokazali smo da sve likove progone i muče lične drame, dileme, strahovi. Najzad, trudili smo se da sve odnose, sve sudbine prikažemo umjetnički istinito”, rekao je on.

Istakao je da ga je tragedija Božićnog ustanka dugo opsjedala, naročito zbog jakog nacionalnog osjećanja koje ima.

“Shvativši da su crnogorsko nacionalno biće i crnogorska država, vijek nakon nasilnog ukidanja, ponovo ugroženi i da su u nekom novom hladnom ratu sa srpskim nacionalizmom, odlučio sam da se na umjetnički način pozabavim tom po crnogorsko društvo veoma traumatičnom temom. Srećom, pokazalo se da moć posla kojim se bavim uveliko nadilazi istorijske čitanke, različite pokušaje političke manipulacije, naučne simpozijume, rezolucije i deklaracije na koje se često pozivaju istoričari i političari. Ipak, nakon gotovo svakog nastupa u medijima, bio sam prinuđen da objašnjavam zašto se kao reditelj bavim istorijom. Pet godina sam proučavao događaje vezane za Božićni ustanak. Nijesu me interesovale samo istorijske činjenice, nego i jezik tog vremena, običaji, način života, arhitektura, kostimi”, dodao je on.

Sošić naglašava da se od obnove državne nezavisnosti dosta toga promijenilo, ali je najmanji napredak zabilježen u kulturi. Prema njegovim riječima, ispostavlja se da kulturna politika nije pratila državnu.

“Strateški cilj crnogorske državne politike bio je uključivanje u evroatlantske integracije i otvaranje prema svijetu. Umjesto da tu ideju ne samo podrži, nego da je na svoj način sama kreira, naša kultura imala je druge prioritete: vodeći računa isključivo o ličnim interesima i privilegijama, zatvarala se i tragično provincijalizovala. Otuda ta ogromna unutrašnja praznina imamo državni okvir, ali smo kao društvo ispražnjeni. Za to su stanje odgovorni prije svega oni kojimaje lična promocija ispred opšteg dobra”, poručio je on u intervju Pobjedi.

Naglašava da savremena crnogorska kultura decenijama unazad svjesno samoizolovala, zatvarala se u lokalne okvire, baš zato je, kako dodaje, Crna Gora danas prepoznata kao kulturna provincija, kao kulturna zabit.

“Ako već nemamo rukovodeći kadar sposoban da vodi institucije kulture, dovedimo ga sa strane! U Njemačkoj su nerijetko direktori velikih i važnih muzeja bili Francuzi, Švajcarci; direktor čuvenog njujorškog muzeja MoMA dugo godina je bio Njemac… I, u čemu je problem?! Krajnje je vrijeme da se u Crnu Goru dovede svijet i da Crna Gora, pomoću svojih umjetnika, konačno izađe u svijet. U tom smislu, region je samo prvi stepenik”, jasan je on.

Sošić tvrdi da su rezultati do sada uloženog novca u kulturu jedva su vidljivi, te da je uspjeh crnogorskih umjetnika u svijetu gotovo uvijek je bio plod dara i trijumfa pojedinca, a mnogo manje istinske zainteresovanosti i pomoći sistema.

“Dok god postoje institucije kulture i ljudi koji ih vode, političari ne moraju da prepoznaju nečiji umjetnički talenat; obaveza ozbiljnih institucija je da politici skrenu pažnju na vrijednost, da im objasne kakav kulturni model je neophodan Crnoj Gori. Koliko je danas umjetnika sa zapaženom internacionalnom karijerom koji nemaju nikakvu pomoć države?! Crna Gora mora da shvati da se novac ulaže u vrijednost, u talenat, a ne u ono što određeni interesni lobi proglasi vrijednošću”, rekao je on.

Tokom intervjua osvrnuo se i na podršku predsjedniku Milu Đukanoviću, pa je kazao da je otporan na napade od strane političkih neistomišljenika.

“Njihova sam meta još od maja 2006, kada sam, kao mlad čovjek, u Bijelom Polju javno podržao koaliciju koja se zalagala za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore. Nakon toga smo moja porodica i ja svakodnevno prolazili kroz neku vrstu linča. Sjećam se da su me, u vrijeme nastajanja serije Božićni ustanak, dok još nijesam ni znao kako će ona izgledati, ,,nezavisne“ dnevne novine, kroz tekstove svojih novinara i kolumnista, prizemno i vulgarno vrijeđali, optužujući me da sam ,,režimski sluga“ koji pravi „režimsku propagandu”. Ponavljam: ne držim mnogo do te vrste plitkoumnih etiketiranja, niti polemišem sa mediokritetima, s neznanjem, s nevaspitanjem, s provincijom. Istovremeno, ne sklanjam se pred politikom koja negira temeljne vrijednosti moje zemlje, moj identitet, sve se, pritom, pozivajući na nekakvo pomirenje”, poručio je on.

Sošić ističe da sa politikom koja negira vrijednosti Crne Gore nema pomirenja.

“Posebno ne pod uslovima koje sami pokušavaju da nametnu, lukavo skrivajući istinu o Podgoričkoj skupštini i njenim posljedicama, o tome ko je tokom Drugog svjetskog rata bio fašista i njihov saradnik a ko nije i sl. Istina o tim događajima je važna i zato što je u njoj korijen svih crnogorskih podjela, uključujući i ove danas. Baš kao i tada, i danas je velikosrpski nacionalizam najveći neprijatelj Crne Gore i crnogorskog društva. Referendum iz 2006. u tom smislu nije mnogo toga promijenio: i dalje nema identiteta koji je više osporavan, a koji se manje brani od crnogorskog. Vrijeme je da se kao društvo sa tim i suočimo i izborimo”, kazao je reditelj koji je, ovom prilikom, najavio i nastavak serije Božićni ustanak.