Video
Devetnaestogodišnja Mira (ime je izmišljeno radi zaštite identiteta) je trudna sa drugim djetetom. Odbačena je od svih i utučena zbog droge koju svakodnevno uzima kako bi mogla da izdrži. Kaže kako radi sve što klijenti-muškarci traže od nje dok ne zaradi bar 20 eura dnevno, da ima da nahrani dijete i kupi drogu sebi i “partneru”. On je zavisnik i alkoholičar i pod njegovim je nadzorom, pišu Dnevne novine.
Preporučeno
„Mira često zna da kaže: Živim smrznuta i paralisana od straha od svoga “momka”(svodnika), a odavno nijesam živa. Djecu sam ubila time što sam ih ja rodila, a moraće da žive”, priča za Dnevne novine izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović.
U ovom slučaju, objašnjava ona, ulična prostitucija podliježe patrijarhalnom sistemu koji prepoznaje muškaraca svodnika, koji proizvodi tražnju-klijente, kontroliše proizvodnju seksažensko tijelo “partnerke” i ubira profit od nje.
Pored Mire, Petrović kaže da poznaje nekoliko mladih djevojaka koje se dugi niz godina bave prostitucijom, neke još od kada su bile maloljetnice i počele da rade kao konobarice, šankerice.
„Svaki slučaj je najgori sam za sebe jer je činjenica da se žensko tijelo može kupiti i prodati za određenu novčanu sumu, porazna sama po sebi i necivilizacijska. Nema poštovanja ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti sve dok se žensko ljudsko biće svodi na seksualni objekat uz nadmoć i nasilje muškarca koje se najčešce opravdava i prihvata u širem drštvenom kontekstu”, napominje Petrović.
Olakšana komunikacija
Premda se u Crnoj Gori ne vodi evidencija o tome koliko se žena bavi prostitucijom, ona tvrdi da ova grana definitivno cvjeta, zahvaljujući raširenoj upotrebi interneta i društvenih mreža.
„Trenutno stanje po pitanju prostitucije u Crnoj Gori je poricanje stvarnosti koja nije ni približno “ružičasta” kakvom se želi predstaviti. Evidencija koliko je žena, djevojaka, djevojčica u svijetu prostitucije ne postoji. Ono što mogu reći je da je broj žena, djevojaka, djevojčica u prostituciji u porastu čemu, između ostalog, doprinosi i velika potražnja muških klijenata kao i laka komunikacija putem telefona, interneta i društvenih mreža”, navodi Petrović.
Žene koje se nalaze u svijetu prostitucije, kako ističe, mijenjaju lokacije na kojima ih mogu naći muškarci-klijenti jer se plaše da na lokacijama koje su poznate i javnosti policija može brže da ih pronađe i eventualno privede.
„Činjenica da su nekad poznate lokacije, noćni barovi, kafići, moteli, hoteli, dobili “zamjenu” što prostituciju čini još skrivenijim problemom i dobrim dijelom tabuiziranom temom u Crnoj Gori. “Zamjena” za poznate lokale i lokacije jesu društvene mreže, oglasi, mobilni telefoni, internet uopšte, putem kojih se vrše dogovori i zakazuju susreti sa muškarcima-klijentima na manje poznatim ili manje sumnjivim lokacijama kao što su sve više dostupni renta-stanovi, privatni stanovi, prenoćišta i slično”, priča Petrović.
Rade pod plaštom privatnih žurki
Osim toga, ona tvrdi da privatne žurke postaju sve popularnija mjesta na kojima se javlja nevidljivi oblik prostitucije.
„Veoma popularan i nevidljiv oblik prostitucije pod plaštom zabave jesu privatne žurke, rođendani, proslave na mjestima na kojima se mogu vidjeti mlade prelijepe djevojke, čije se prisustvo obično objašnjava pojmom hostese, starlete, ili gogo igračice. Pod tom maskom takvih privatnih angažmana, vrlo često jeste prikrivena prostitucija uz koju neminovno idu razni oblici nasilja i konzumiranje narkotika i alkohola pod pritiskom klijenata ili svodnika kako bi poslušnost žene bila apsolutna”, naglašava Petrović.
Prema njenim riječima, starosna dob žena koje ulaze u prostituciju varira od malojetnica od 15-16 godina, koje to, kako kaže, ne doživljavaju kao prodaju svoga tijela znatno starijim muškarcima, već kao provod sa “zaljubljenim” muškarcem, za naknadu u vidu poklona (parfema, garderobe, najmodrnijih telefona, nekoliko izlazaka uz večeru i piće).
„Stav maloljetnica po pitanju prostitucije i neprepoznavanja iste kao lični problem je razumljiv u odnosu na njihovo neznanje, adolescentske snove, doba sazrijevanja i spremnosti da mladost prihvata rizike bez razmišljanja o posljedicama”, smatra Petrović.
Ključnu ulogu u prepoznavanju devijantnih ponašanja maloljetnica koje su ušle u svijet prostitucije imaju, smatra ona, porodica pa institucije.
„Kada kažem porodica mislim na oba roditelja, a ne samo majku kao “dežurnog” krivca za sve probleme sa djecom”, naglašava Petrović.
Ona ističe da je motiv za bavljenje prostitucijom isključivo novac, a razlog teška materijalna, situacija ili zavisnost od psihoaktivnih supstanci.
„Razlozi za tako nešto su raznovrsni i kriju se i u raznim traumama iz detinjstva, pa sve do potrebe da se dođe do zarade ne bi li nahranile svoju decu. Novac u prostituciji je alibi muškarcima da je žena dobrovoljno pristala na nasilje koje je suština većine njihovih fantazija i da je time pristala da on može da radi sa njom što želi jer je muškarac i zato što plaća”, napominje Petrović.
Prostitucija nije rad
Kako kaže, o ženama u prostituciji se govori kao o „seksualnim radnicama”, a ne kao o seksualnim objektima za zadovoljavanje muških hirova što je, prema njenim riječima, degradirajuće.
„Samo onaj ko želi da degradira ženski rod reći će „prostitutka radi, seksualna radnica” i „ona je prodavačica ljubavi”. Ni o kakvoj ljubavi ovdje nema riječi niti može biti samo do zamjene teza, jer za ljubav su potrebne emocije, poštovanje, razumijevanje, a ovdje je sve rutina i moć muškarca nad ženskim bićem kao objektu ispunjavanja negovih želja i seksualnih prohtjeva. Konačno ljubav oba ljudska bića nije naplativa i ne podrazumijeva nikakvu finansijsku naknadu”, navodi Petrović.
