Video
“Već naši unuci neće znati za mnoge vrste koje su othranile generacije, a sve se to događa u jednoj kapljici vremena, u nekoliko decenija. Što je to u odnosu na milion godine kojim se odvijao sasvim drugačiji život”, pita se Čauši, koji smatra da je za to kriv čovjek, jer je poremetio riječne tokove i biologiju mora.
Tokom posljednje tri decenije je zabilježeno 46 novih vrsta riba i rakova u Jadranskom moru, u kojem živi preko 460 vrsta, kaže za RSE ihtiolog i doktor prirodnih znanosti Jakov Dulčić sa Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Dodaje da je Mediteran hot spot (vruća tačka) cijelog svijeta jer je ekstremno izložen uticajima koji mijenjaju njegov biodiverzitet, pa na istočnom Jadranu ima sve manje grabežljivaca koji mogu ograničiti brojnost invazivnih vrsta.
“Znači nema morskih pasa, velikih kirnji i lampuga koji bi mogli regulisati njihovu brojnost, što govori o uništavanju bioraznolikosti autohtonih (domaćih) vrsta”, kaže Dulčić koji je nalaze o novim vrstama riba i rakova objavio zajedno sa dr Marcelom Kovačićem u knjizi Ihtiofauna Jadranskog mora.
Autohtone vrste uzmiču pred invazivnim
Te promjene uočavaju i ribari sa ušća Bojane u Jadransko more kod Ulcinja, najjužnijeg grada na Crnogorskom primorju. Kao primjere nestalih autohtonih vrsta na tom području, Muzafer Beljo Čauši nabraja jesetru, koje nema u ulicinjskim vodama posljednjih par decenija, te ribe iverak i korbu.
“Nestala je i hama, autohtona vrsta koja je znala da naraste do 70 kg i koja je bila ekonomski veoma važna jer su, na primjer, nakon Drugog svjetskog rata brojne porodice iz ribarske zadruge živjele od te ribe”, podsjeća Čauši.
Umjesto njih, sada su sve brojnije invazivne vrste kao što je papigača, američki plavi rak, te zubatica, koju u Dalmaciji zovu strijelka. Koliko su invazivne vrste prilagodljive govori podatak da strijelka nikada nije bila zabilježena na temperaturama ispod 14 stepeni, međutim, sada živi i na 11 celzijusa.
“Ribari nerijetko u mrežama ulove ribe koje vide po prvi put, kažu što je sad ovo, pa ih šalju u institut da im naučnici kažu o kojoj se vrsti radi, ili odgovor traže na društvenim mrežama. Tako da nam sad pomažu enciklopedije i internet da saznamo što smo ulovili”, priča Čauši.
Među invazivnim vrstama ima i opasnih po zdravlje
Pojedine invazivne vrste mogu biti opasne po ljudsko zdravlje, a takva je srebrnoprugasta četvorozupka, koja u sebi sadrži nerazgradiv otrov. Viđena je u srednjem Jadranu, oko Šibenika.
Konzumacija te ribe ja zabranjena u zemljama Evropske unije, ali je to uobičajena hrana u Japanu, gdje se od nje u restoranima sprema jelo pod nazivom fugu, koje pripremaju specijalno obučeni kuvari.
“Oni znaju u kom dijelu godine je koncentracija tog otrova u ribi manja, i fugu serviraju kao veliki delikates, ali ja ga osobno ne bih nikada probao”, kaže Dulčić.
Među egzotičnim novim vrstama Jadrana je i riba lav, koju u Hrvatskoj zovu vatrenjača. Uočena je prvo na italijanskoj obali prije dvije godine, a potom je jedna jedinka nađena u hrvatskom Jadranu, na Visu.
Od njenog uboda može umrijeti osoba slabog imunog sistema, ukoliko joj se pomoć ne pruži odmah, kažu ihtiolozi. Direktor Instituta za biologiju mora (IBM) Univerziteta Crne Gore Aleksandar Joksimović kaže da riba lav ima bodlje na čijim krajevima su ćelije sa neurootrovima.
“Ako se dođe u kontakt sa ribom lav, onda mjesto uboda treba brzo istisnuti koliko se može, i nikako ne stavljati led, nego nešto vrelo, možda čak plamenom iz upaljača tretirati mjesto uboda, jer je otrov termolabilan, što znači da se na oko 70 stepeni degradira i tako se smanjuje njegovo dejstvo”, priča Joksimović za RSE.
Koliko riba lav može biti opasna za morski živi svijet pokazuje primjer sa Krita, gdje je u jednom od priobalnih područja počela da istrebljuje autohtone vrste. I dok je to za ribare crveni alarm, šefovi zaštićenih morskih područja na Kritu im ne dozvoljavaju njen izlov, jer zarađuju na podvodnim fotografijama invazivnih vrsta koje su često vrlo atraktivne.
“Alarmantne su brojke o malom priobalnom ribolovu u tom dijelu Mediterana koje govore da i do 60 posto ulova na Kipru, Libanu i čak Izraelu čine vrste koje su potiču iz Crvenog mora, dakle one koje nisu autohtone”, navodi Dulčić.
Tropikalizacija Jadrana pogoduje invazivnim vrstama
Na odomaćivanje invazivnih vrsta u Jadranu utiče i temperatura mora, koja u posljednje tri decenije prosječno raste 0,03 celzijusa godišnje.
“Uzrok tome su klimatske promjene, pa se dešava lagana tropikalizacija Jadranskog mora, što pokazuju i ulasci tropskih vrsta riba kojima to pogoduje”, kaže Joksimović.
Naučnici upozoravaju da je cijeli Mediteran, uključujući i Jadran, vrlo osjetljiv ekosistem koji narušavaju i veliki izlov, prekomjerni pomorski transport, bušenja zbog nafte, kruzeri, plastika koja završava u moru.
Zato ribar Muzafer Čuši smatra da je čovjek glavni krivac za narušavanje jadranskog biodiverziteta, na koje ukazuju i pojave invazivnih vrsta.
Preporučeno
“Čovjek je poremetio vodene tokove, biologiju mora, narušio mir koji je vladao na vodama. Izvršio je prelov bez kontrole i uništavao mlađ zarad trenutne koristi. Mislim da je čovjek najviše kriv za ovo što se događa u moru, a događaju se dramatične promjene”, zaključuje Čauši.
