Učiteljici Radi Višnjić prekinut radni odnos: Načinila težu povredu radne obaveze pozivanjem učenika na moleban

Podsjećamo, protiv učiteljice barske Osnovne škole “Jugoslavija” Rade Višnjić, koja je putem vajber grupe pozvala učenike na moleban, ranije je pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti, a potom doneseno rješenje o privremenoj suspenziji do okončanja postupka, saopšteno je ranije Standardu iz ove škole.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Nakon saznanja o pozivanju učenika na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru 04.10.2020. godine na vajber grupi odjeljenja V-2 OŠ „Jugoslavija“ od strane odjeljenskog starješine, Rade Višnjić, shodno odredbama člana 147 Zakona o radu pokrenula sam, shodno zakonskim ovlašćenjima, postupak utvrđivanja odgovornosti u vezi sa ovim događajem. Postupak je sproveden u skladu sa Zakonom, o čemu svjedoči zapisnik Inspekcije rada o izvršenom inspekcijskom pregledu br. 0204/7-201, od 11. novembra 2020. godine, čiji je subjekat nadzora bila OŠ „Jugoslavija“, odgovorno lice direktor ustanove, a na osnovu inicijative za vanredni nadzor upućene od strane RadeVišnjić.

Tokom postupka za utvrđivanje odgovornosti, shodno zakonskoj proceduri, strana u postupku se usmeno izjasnila, a potom su u daljem postupanju utvrđene činjenice koje nedvosmisleno potvrđuju da je Rada Višnjić načinila težu povredu radne obaveze iz člana 37, stav 1, tačka 3 Opšteg kolektivnog ugovora, pa joj se primjenom člana 146, stav 2, tačka 3 Zakona o radu i primjenom člana 111, stav 1, tačka 2 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju u vezi stava 3 člana 148, člana 150 Zakona o radu izriče mjera Prestanak radnog odnosa. Na izricanje mjere, takođe shodno zakonskim odredbama, uticalo je prethodno ponašanje zaposlene i prethodno izrečena mjera.

Kao direktor javne vaspitno-obrazovne ustanove u obavezi sam da, shodno funkciji koja mi je povjerena, poštujem zakonske odredbe kada su u pitanju rad škole i prava učenika, jer je shodno članu 5 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisano da „u javnoj ustanovi i u ustanovi kojoj je dodijeljena koncesija za izvođenje javnovažećeg obrazovnog programa obrazovanje i vaspitanje je svjetovnog karaktera. U ustanovi iz stava 1 ovog člana nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole.“ Član 2 istog Zakona propisuje da „obrazovanje i vaspitanje ima za cilj da zadovolji potrebe, interesovanja, želje i ambicije pojedinca za cjeloživotnim učenjem“ a nikako da se djeci, kao individuama, protivzakonskim djelovanjem nameću bilo kakva lična uvjerenja, pa ni religijska. Nadalje, postojeći zakoni i Statut škole jasno propisuju šta su nadležnosti odjeljenskog starješine, tako da sve nedvosmisleno upućuje na to da su u pomenutom slučaju od strane Višnjić prekršene brojne zakonske odredbe.

U proteklom periodu, od strane Rade Višnjić u pojedinim medijima, pa čak i na jednoj TV stanici plasirane su brojne neistinite informacije, neutemeljene izjave i izmišljene pojedinosti u cilju obmanjivanja javnosti i narušavanja mog ličnog ugleda i kredibiliteta, a bez prethodnog konatkta novinara za pravovremenu i preciznu informaciju, neophodnu za objektivno i profesionalno izvještavanje. Višnjić je u etar, putem takvih medija, pustila brojne izjave koja su suprotne činjeničnom stanju i daleko od prave istine, a o čemu postoje validni dokazi.

Djeca su naša svijetla tačka i uvijek razlog da idemo dalje. Zato svi mi, koji radimo u prosvjeti, osim što ih obrazujemo, imamo još jednu, mnogo važniju ulogu: da ih zaštitimo od svake zloupotrebe i pošaljemo im jasnu poruku: da smo tu zbog njih i za njih. Mi, kako nas često nazivaju – „stub društva“, njihov smo oslonac u tihom stasavanju u svestrane mlade ljude koje čeka nimalo lak put ka željenom cilju u izazovima vremena u kojem žive. Tu smo da ih pripremimo za budućnost, usmjerimo, naučimo da budu promišljeni, plemeniti i mudri, da ne zalutaju, da ne posustanu. Nemamo pravo da ih zbunjujemo, ubjeđujemo, niti prilagođavamo našim uvjerenjima. Empatiji nas ne uči niti jedan zakon, to je ono što dolazi od nas samih, našeg senzibiliteta i sklopa ličnosti. Nije važno da li smo nastavnik, direktor, stručni saradnik – važno je da svi, svako u svojoj ulozi, posjedujemo svijest o tome koliko odgovoran i human posao radimo i koliko porodica nam je tokom školovanja svoje djece povjerilo njihovo djetinjstvo da bude bezbrižno i njihovu mladost da bude svijetla. Dužni smo to povjerenje da opravdamo i kod djece i kod roditelja.

U OŠ „Jugoslavija“ radi izuzetno vrijedan kolektiv, tim profesionalaca posvećenih svom pozivu koji predano obavljaju svoju misiju prosvjetnog radnika. Iza ogromnog rada ovih nastavnika su brojni uspjesi i priznanja. Stoga, neću dozvoliti da ime škole u široj javnosti bude prepoznato po pojedincu za koga se vežu nemila dešavanja već ću, kao i do sad, nastojati da u prvi plan u svakom trenutku dospiju svi oni napori, rezultati, ideje i kvalitet koji su u našoj školi prepoznati, a iza kojih stoji veliki trud. OŠ „Jugoslavija” uživa ogromno povjerenje roditelja, o čemu svjedoči i broj upisanih odjeljenja prvaka ove školske godine: 6, umjesto dosadašnjih 5 ili 4. Temelj ovog povjerenja je, svakako, nesebično zalaganje svih zaposlenih u OŠ „Jugoslavija”, a prije svega odgovornost i pokazana ljubav prema pozivu čiji je fokus rad sa djecom.

Biti direktor javne vaspitno-obrazovne ustanove je privilegija jer dobijate jedinstvenu priliku da svojim radom i zalaganjem unaprijedite jednu malu ali veoma važnu kariku itekako kompleksnog obrazovnog sistema, da svoju viziju škole sprovedete u djelo, da iza sebe ostavite nešto vrijedno, generacijama koje dolaze. Sa druge strane, ovaj poziv nosi ogromnu odgovornost, javan je, transparentan i nimalo lak, uvijek podložan kritici, vrlo rijetko pohvalama u javnosti. Ipak, rezultati su vidljivi i mjerljivi i to je ono što je najvažnije. Njih prepoznaju djeca, roditelji, lokalna zajednica ali i država. Ono što vezuje ove dvije krajnosti, privilegiju i odgovornost, jesu djeca. Škola postoji zbog djece i sve što radimo – radimo zbog njih. Na ovoj funkciji moja misija i zadatak su poboljšanje uslova za rad u školi, unapređenje nastave, podrška nastavnicima i zaštita djece od bilo kakvog vida zloupotrebe.

Stoga, nijedan pojedinac svojim protivzakonitim djelovanjem ne može da uruši ono što se u procesu vaspitanja i obrazovanja u jednoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi gradi dugogodišnjim predanim radom i profesionalnim odnosom, a posebno ne da sebi da za pravo da uruši osnovna prava djeteta.