Podsjećamo, protiv učiteljice barske Osnovne škole “Jugoslavija” Rade Višnjić, koja je putem vajber grupe pozvala učenike na moleban, ranije je pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti, a potom doneseno rješenje o privremenoj suspenziji do okončanja postupka, saopšteno je ranije Standardu iz ove škole.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Nakon saznanja o pozivanju učenika na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru 04.10.2020. godine na vajber grupi odjeljenja V-2 OŠ „Jugoslavija“ od strane odjeljenskog starješine, Rade Višnjić, shodno odredbama člana 147 Zakona o radu pokrenula sam, shodno zakonskim ovlašćenjima, postupak utvrđivanja odgovornosti u vezi sa ovim događajem. Postupak je sproveden u skladu sa Zakonom, o čemu svjedoči zapisnik Inspekcije rada o izvršenom inspekcijskom pregledu br. 0204/7-201, od 11. novembra 2020. godine, čiji je subjekat nadzora bila OŠ „Jugoslavija“, odgovorno lice direktor ustanove, a na osnovu inicijative za vanredni nadzor upućene od strane RadeVišnjić.

Tokom postupka za utvrđivanje odgovornosti, shodno zakonskoj proceduri, strana u postupku se usmeno izjasnila, a potom su u daljem postupanju utvrđene činjenice koje nedvosmisleno potvrđuju da je Rada Višnjić načinila težu povredu radne obaveze iz člana 37, stav 1, tačka 3 Opšteg kolektivnog ugovora, pa joj se primjenom člana 146, stav 2, tačka 3 Zakona o radu i primjenom člana 111, stav 1, tačka 2 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju u vezi stava 3 člana 148, člana 150 Zakona o radu izriče mjera Prestanak radnog odnosa. Na izricanje mjere, takođe shodno zakonskim odredbama, uticalo je prethodno ponašanje zaposlene i prethodno izrečena mjera.

Kao direktor javne vaspitno-obrazovne ustanove u obavezi sam da, shodno funkciji koja mi je povjerena, poštujem zakonske odredbe kada su u pitanju rad škole i prava učenika, jer je shodno članu 5 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisano da „u javnoj ustanovi i u ustanovi kojoj je dodijeljena koncesija za izvođenje javnovažećeg obrazovnog programa obrazovanje i vaspitanje je svjetovnog karaktera. U ustanovi iz stava 1 ovog člana nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole.“ Član 2 istog Zakona propisuje da „obrazovanje i vaspitanje ima za cilj da zadovolji potrebe, interesovanja, želje i ambicije pojedinca za cjeloživotnim učenjem“ a nikako da se djeci, kao individuama, protivzakonskim djelovanjem nameću bilo kakva lična uvjerenja, pa ni religijska. Nadalje, postojeći zakoni i Statut škole jasno propisuju šta su nadležnosti odjeljenskog starješine, tako da sve nedvosmisleno upućuje na to da su u pomenutom slučaju od strane Višnjić prekršene brojne zakonske odredbe.

U proteklom periodu, od strane Rade Višnjić u pojedinim medijima, pa čak i na jednoj TV stanici plasirane su brojne neistinite informacije, neutemeljene izjave i izmišljene pojedinosti u cilju obmanjivanja javnosti i narušavanja mog ličnog ugleda i kredibiliteta, a bez prethodnog konatkta novinara za pravovremenu i preciznu informaciju, neophodnu za objektivno i profesionalno izvještavanje. Višnjić je u etar, putem takvih medija, pustila brojne izjave koja su suprotne činjeničnom stanju i daleko od prave istine, a o čemu postoje validni dokazi.

Djeca su naša svijetla tačka i uvijek razlog da idemo dalje. Zato svi mi, koji radimo u prosvjeti, osim što ih obrazujemo, imamo još jednu, mnogo važniju ulogu: da ih zaštitimo od svake zloupotrebe i pošaljemo im jasnu poruku: da smo tu zbog njih i za njih. Mi, kako nas često nazivaju – „stub društva“, njihov smo oslonac u tihom stasavanju u svestrane mlade ljude koje čeka nimalo lak put ka željenom cilju u izazovima vremena u kojem žive. Tu smo da ih pripremimo za budućnost, usmjerimo, naučimo da budu promišljeni, plemeniti i mudri, da ne zalutaju, da ne posustanu. Nemamo pravo da ih zbunjujemo, ubjeđujemo, niti prilagođavamo našim uvjerenjima. Empatiji nas ne uči niti jedan zakon, to je ono što dolazi od nas samih, našeg senzibiliteta i sklopa ličnosti. Nije važno da li smo nastavnik, direktor, stručni saradnik – važno je da svi, svako u svojoj ulozi, posjedujemo svijest o tome koliko odgovoran i human posao radimo i koliko porodica nam je tokom školovanja svoje djece povjerilo njihovo djetinjstvo da bude bezbrižno i njihovu mladost da bude svijetla. Dužni smo to povjerenje da opravdamo i kod djece i kod roditelja.

U OŠ „Jugoslavija“ radi izuzetno vrijedan kolektiv, tim profesionalaca posvećenih svom pozivu koji predano obavljaju svoju misiju prosvjetnog radnika. Iza ogromnog rada ovih nastavnika su brojni uspjesi i priznanja. Stoga, neću dozvoliti da ime škole u široj javnosti bude prepoznato po pojedincu za koga se vežu nemila dešavanja već ću, kao i do sad, nastojati da u prvi plan u svakom trenutku dospiju svi oni napori, rezultati, ideje i kvalitet koji su u našoj školi prepoznati, a iza kojih stoji veliki trud. OŠ „Jugoslavija” uživa ogromno povjerenje roditelja, o čemu svjedoči i broj upisanih odjeljenja prvaka ove školske godine: 6, umjesto dosadašnjih 5 ili 4. Temelj ovog povjerenja je, svakako, nesebično zalaganje svih zaposlenih u OŠ „Jugoslavija”, a prije svega odgovornost i pokazana ljubav prema pozivu čiji je fokus rad sa djecom.

Biti direktor javne vaspitno-obrazovne ustanove je privilegija jer dobijate jedinstvenu priliku da svojim radom i zalaganjem unaprijedite jednu malu ali veoma važnu kariku itekako kompleksnog obrazovnog sistema, da svoju viziju škole sprovedete u djelo, da iza sebe ostavite nešto vrijedno, generacijama koje dolaze. Sa druge strane, ovaj poziv nosi ogromnu odgovornost, javan je, transparentan i nimalo lak, uvijek podložan kritici, vrlo rijetko pohvalama u javnosti. Ipak, rezultati su vidljivi i mjerljivi i to je ono što je najvažnije. Njih prepoznaju djeca, roditelji, lokalna zajednica ali i država. Ono što vezuje ove dvije krajnosti, privilegiju i odgovornost, jesu djeca. Škola postoji zbog djece i sve što radimo – radimo zbog njih. Na ovoj funkciji moja misija i zadatak su poboljšanje uslova za rad u školi, unapređenje nastave, podrška nastavnicima i zaštita djece od bilo kakvog vida zloupotrebe.

Stoga, nijedan pojedinac svojim protivzakonitim djelovanjem ne može da uruši ono što se u procesu vaspitanja i obrazovanja u jednoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi gradi dugogodišnjim predanim radom i profesionalnim odnosom, a posebno ne da sebi da za pravo da uruši osnovna prava djeteta.