Video
U trenutku kada je, nakon šestomjesečne plovidbe, trebalo da se iskrca sa broda, pomorac Milan Nikolić se suočio sa situacijom koju nije mogao ni da nasluti. Vlasnik broda je uhapšen, a posada je ostala bez osnovnih uslova za život i rad, kao i mogućnosti da napusti brod.
„Bili smo prepušteni sami sebi, nas 12 članova posade. Nalazili smo se u Gvineji i tamo smo ostali zarobljeni tri mjeseca. Moj ugovor je trajao šest mjeseci, a ja sam na tom brodu ostao devet mjeseci“, ispričao je Nikolić.
Milan je na istom brodu odradio i prethodni ugovor, koji je prošao bez problema. Međutim, drugi ukrcaj pretvorio se u agoniju.
„U tom momentu, kada je vlasnik bio uhapšen, nijesmo imali vodu, nijesmo imali hranu, ostali smo bez struje na brodu. U međuvremenu sam se razbolio, dobio sam malariju, a i neki ostali članovi posade su se razboljeli“, kazao je Nikolić.
Kako je ispričao, uslovi na brodu bili su izuzetno teški, a posada je bila prinuđena da se snalazi kako bi preživjela.
„Tu je baš bila borba za život i bilo je teško preživjeti. Tri mjeseca nijesmo imali vodu za tuširanje, koristili smo morsku vodu za pranje suđa. Mjesec dana jeli smo samo rižu, za doručak, ručak i večeru. Ja sam tada izgubio možda nekih 15 kilograma“, prisjetio se Nikolić.
Od 12 članova posade, Nikolić je bio jedini pomorac iz Crne Gore. Ostali članovi posade bili su iz Pakistana, dok je kapetan bio iz Indije.
Svi su se obraćali nadležnim institucijama svojih država tražeći pomoć.
„Ministarstvo Crne Gore i Sindikat pomoraca i dokera Crne Gore bili su stalno u komunikaciji sa mnom. Posebno bih pomenuo Marcela iz Holandije, koji je sve učinio da se bezbjedno iskrcamo“, kazao je Nikolić.
Najteži trenutak, kako ističe, bio je kada je obolio od malarije, jer nije znao kome da se obrati za pomoć.
„Najteže mi je bilo kada sam se razbolio, jer nijesam znao ko će mi pomoći i kako. Morali smo da se organizujemo preko agenta broda. Sve sam morao da riješim o svom trošku. Bio sam četiri dana u bolnici zbog malarije, onda sam se vratio na brod, pa mi se malarija ponovo vratila. Baš je bio težak period“, ispričao je Nikolić.
Pored teških uslova za život, posada se suočila i sa neisplaćenim zaradama.
„Kompanija nam ništa nije platila. Lično meni ostali su dužni četiri i po plate. Iskrcao sam se 14. maja, a u avgustu nam je Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) uplatila sve zaostale plate. Svaka im čast na tome“, rekao je Nikolić.
Posebno je zahvalio Marcelu iz organizacije Nautilus International iz Holandije, koji je, zajedno sa Sindikatom pomoraca i dokera
Crne Gore, radio na tome da se posada što prije bezbjedno iskrca.
„Oni su sve vrijeme bili u komunikaciji i angažovani da nas što prije iskrcaju sa broda. I uspjeli su u tome“, istakao je Nikolić.
Uprkos svemu što je preživio, Nikolić nije odustao od pomorskog poziva. Želja mu je da nastavi karijeru i napreduje do oficirskog zvanja.
„Čim dobijem licencu za oficira, nadam se da ću uspjeti da se ukrcam negdje kao oficir i da krenem normalno da plovim. To je karijera koju želim da ostvarim u životu. Nadam se da ću za dva mjeseca ponovo početi da plovim i da ću naći dobru kompaniju u kojoj ću graditi svoju karijeru“, kazao je Nikolić.
Na kraju je još jednom zahvalio svima koji su mu pomogli da prebrodi najteže trenutke.
„Želim posebno da zahvalim Marcelu iz Holandije i našem Sindikatu pomoraca i dokera Crne Gore na pomoći i komunikaciji, što su mi dali snagu da izdržim. Bez njih ne bih mogao da izdržim, jer sam počeo psihički da padam. Bilo je mnogo teško“, rekao je Nikolić.
Svim pomorcima uputio je upozorenje da prije ukrcaja dobro provjere kompaniju za koju namjeravaju da rade.
Preporučeno
„Želim svim pomorcima da ubuduće paze i da dobro, dobro provjere kompaniju, da ne završe kao ja“, poručio je Nikolić.
