Video
Momir Bulatović, nekadašnji predsjednik Crne Gore i savezni premijer SRJ, koji je iznenada preminuo, u emisiji Balkanskom ulicom na RTS 2010. otvoreno je govorio o teškoj borbi za život njegovog sina Boška koji je preminuo u 21. godini od leukemije.
Preporučeno
“Ne bavim se ja filozofijom ali me je život naučio da tek naknadno prepoznate sreću. Oženite se, rodite dvoje djece, sve mislite da je to normalno. Posle se jedno dijete razboli, borite se za njegov život, pa izgubite to dijete. Tek onda shvatite da je najveća nesreća koja se desi da vam dijete umre. Nije nas Bog stvorio da mi svoju djecu sahranjujemo nego da bude obrnuto. Tek onda kada se to desi vi shvatite koja vam je najveća sreća bila. Ne bilo koja funkcija, ne bilo koji značaj. Najveća sreća mi je bila što mi je Bog podario tog momka. Sjećam se, najveća sreća mi je bila kada smo ga iznijeli iz porodilišta. Džaba vam novac, titule i funkcije, ako kada vas živo stvorenje koje je vaše pogleda, a vi to ne prepoznajete. Prolaze godine, ljutite se, zaboravljate, nervozni ste, pijete, pušite i tako, a ne znate da je sreća upravo to da svako jutro otvorite oči i kažete: Fala Bogu da sve fino traje”, sasvim otvoreno govorio je Bulatović.
Momir Bulatović rekao je da je neizmjerno zahvalan Beogradu i zato ga voli, jer mu je pomogao kada mu se sin razbolio, a posebno se zahvalio ljekarima na VMA koji su tri godine vodili bitku za Boškov život.
“Da je bilo spasa tu bismo ga našli. U Beogradu možete da nađete čovjeka, hiljade njih, koji će vas razumjeti i pomoći. Najveće bogatstvo i ljepota Beograda su njegovi ljudi. Možete da odete negdje gdje imaju bolju tehniku i bolju struku, ali će vas tretirati kao broj. Mene i moju familiju u tom tragičnim trenutku koji smo prošli na VMA tretirali su sa najvećim ljudskim odnosom”, rekao je Bulatović i dodao da je zato zaljubljenik u Beograd.
On kaže da je za 24 sata dobijao lijek za sina, gdje god da se on pojavio te da su mu svesrdno pomagali piloti Jata.
“Ljudi su u takvim situacijama prisiljeni da se međusobno organizuju i ispomažu i onda im bude lakše. Sve sam uradio. NIšta nisam propustio. Valja nastaviti živjeti i zbog ćerke, okruženja, ljudi i zbog uspomene na tog dovnog momka koji je nažalost otišao u 21 godini”, zaključio je Momir.
Boško Bulatović bio je student ekonomije i trenirao je košarku.
